RECENZIJA: Enigma i Michael Cretu u novom ruhu nakon 8 godina diskografske stanke
22. siječnja 2017.
Nikola Knežević (2787 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Enigma i Michael Cretu u novom ruhu nakon 8 godina diskografske stanke

Nakon 8 godina iščekivanja konačno je na radost brojnih ljubitelja new age i ambijentalne glazbe izašao novi studijski album njemačkog projekta Enigma iza kojeg stoji „mastermind“ Michael Cretu.

Album „The Fall Of A Rebel Angel“ je ugledao svjetlo dana 11. studenog 2016. godine pod etiketom Universal Musica. Najavio ga je drugi nastavak legendarne pjesme “Sadeness (part I) iz 1990. godine koja je tada završila na broju jedan u 24 zemlje dok je na Billboardovoj Hot 100 ljestvici bila na 5. mjestu, a na Dance chartu na samom vrhu. No, nije me baš oduševio nastavkom, pjesmom „Sadeness (part II)“, prije svega nisam očekivao da će uzeti sample Bachove „Toccate i Fuge i D molu“ jer je Cretu dovoljno talentiran da izmisli “svojeg vlastitog Bacha” koji će se usaditi u mozak svakog slušatelja. Izbacite taj Bachov dio iz pjesme i zvučat će vam sve puno bolje.

Osjeti se kako se Cretu želi maknuti od standardne produkcije s kojom je i postao slavan te pokazati kako ima još puno ideja koje želi pretočiti u prelijepe ambijentalne, synth/pop i new age melodije. Na dobrom je putu, ali bolje da je tu ideju malo dulje razrađivao, a ne samo tri mjeseca koliko je radio na snimaju albuma, od ožujka do svibnja 2016. godine. Iako mi se sviđa taj down tempo koji u nekim trenucima prelazi i u dubstep i miješa se s vrhunskim vokalom Anggun, francuske pjevačice Indonezijskih korijena koja je i spasila „Sadeness (part II)“. Od šaputanja u “Mother” i snažnog glasa strašnih raspona na „Sadeness (part II)“ do dubstep vokala na „Oxygen Red“ s kojom su se očito htjeli i približiti mlađoj publici, Anggun je jedan od najboljih dijelova ovog albuma. Nažalost, niti fanovi, niti kritičari nisu previše pozornosti davali ovom albumu, očito kako nisu očekivali nešto previše od Enigme, ali je ovim radom ipak pokazao da se može prilagoditi današnjem suvremenom zvuku, nekada to i nije dobro, a nekada ispadne savršeno.

Ako netko nije primijetio, ovaj album je pretvoren u priču koja prati putovanja kroz pjesme Michaela Kunzea. U knjižici CD-a kod svake Enigmine pjesme nalazi se Kunzeova lirika koja govori o iskupljenju i evoluciji, što je i pokušaj nastavljanja priče na albumu „MCMXC A.D.“, ali nažalost pokušaj nije bilo toliko uspješan. Ipak preporučujem da pročitate zanimljivu poeziju Kunzea od koje ćete se naježiti jer ipak je riječ o čovjeku koji je napisao mjuzikle “Elisabeth”, “Dance of the Vampires”, “Mozart”, “Marie Antoinette” i “Rebecca”. Autor je teksta brojnih hitova koje je pisao pod pseudonimom “Stephan Prager” uključujući i hit broj jedan “Fly, Robin, Fly” (1976), a vlasnik je i jednog Grammya s disco projektom Silver Convention.

Osim lirike Kunzea na albumu možemo vidjeti i slike Wolfganga Beltracchia, najvećeg svjetskog krivotvoritelja umjetnina koji je slušajući glazbu za svaku pjesmu zamislio jednu boju pa je tako za 12 pjesama nastalo 12 slika koje možemo vidjeti u knjižici CD-a. Kako je rekao i sâm Beltracchio htio je napraviti nešto apstraktno, ali u sve to uključiti naturalističkog anđela.

Vratimo se na Enigmu i novi album čije su najbolje stavke vokali, spomenuta Anggun, Mark Josher u „The Die Is Cast“, Nanuk u intru „Circle Eight“, a dobra je i suradnja u pjesmi „Amen“ s duom Aquilo. Ova pjesma je ujedno i drugi singl albuma te završava priču o “padu pobunjeničkog anđela”. To je i Cretuova najdraža pjesma na albumu jer, kaže, “glasovi Toma i Bena iz Aquilla su puni nade što je i poruka cijelog albuma i priče oko njega – ne odustajte od snova i počnite živjeti život kojeg želite”. Tako i Cretu nije odustao od sebe, svojih vizija i svojih kreacije i doista živi život koji želi. Prodao je više od 70 milijuna ploča, samo sa “Sadeness (part I)” 12 milijuna kopija singla, čovjek je to koji ima tri Grammy nominacije i jedan je od najprodavanijih glazbenih projekata ikada. Sâm po sebi je enigma i nikada ne znate što će sljedeće napraviti.

Da budemo jasni, ovo je produkcijski iznimno kvalitetan album, nostalgičan, ambijentalan i emotivan uz njegov prepoznatljivi zvuk i korištenje crkvenih zborova, kao nekada Gregoriansa, što daje poseban čar glazbi te daje veliki užitak slušanju. Album ima i sjajnu priču ali nedostaju neke sitnice koje bi ga svrstale u neke od najboljih izdanja 2016. godine, ali da je jedno od najiščekivanijih to svakako.

Ipak, ovo mi neće pokvariti mišljenje o Enigmi koja je i dalje meni jedan od najdražih new age projekata i uvijek ću s posebnim oduševljenjem slušati melodije poput „Sadeness (part I)“, „Mea Culpa“, „Return To Innocence“, „Principles Of Lust“, „Beyond The Invisible“, „Out From The Deep“, „TNT For The Brain“ itd. Samo zbog iznimno kvalitetne produkcije, te melodija koje ipak imaju prepoznatljivi pečat Michaela Cretua, album će dobiti od mene malo višu ocjenu od realno zaslužene, ali to je samo iz razloga što u ovaj projekt vjerujem i nadam se da od njega možemo očekivati još dobrih uradaka poput ovog i vrhunskih projekata poput onih u najbolje doba Enigme, prve polovice 90-ih godina.

Ocjena urednika
3.7 out of 5

3.7

Dobro
3.7 out of 5