Klinika Denisa Kataneca – “Nikta Zorja” – kontinuitet jedne tuge
24. siječnja 2017.
Boris Abramović (113 Članci)
Podijeli

Klinika Denisa Kataneca – “Nikta Zorja” – kontinuitet jedne tuge

Kantautorska scena u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina u velikoj je uzlaznoj putanji, čak možemo reći da odavno nije bila bogata kao danas, i taj kvantitet je dao i primjerenu kvalitetu te bi  sada bio red da scena u kojoj ima autora vrlo različitih kantautorskih smjerova ili izričaja dobije i adekvatan i zasluženi medijski tretman.

“Girl power” (Nina, Sara, Ivana, Irena, Lovely Dunja…) ili projekt “Bistro na rubu šume” svojim djelovanjem uveliko pridonose popularizaciji scene, iako naravno nisu jedini, a baš i nisam siguran koliko je nekima od ovih autora popularnost bitna stvar u životu.

Ipak, jedan autor, a čak bih prije rekao lik, izdvaja se od ostatka scene – Denis Katanec, kojega treba izdvojiti prvenstveno zbog upornosti, iako će ga većina na prvu izdvojiti ili zapamtiti zbog njegovog više nego specifičnog glasa ili načina pjevanja.

Predstavio nam se on u okviru sastava Felon (DK + Vlasta Popić), Okanagan LTD,  samo pod svojim imenom ili u okviru njegovog najnovijeg projekta Klinika Denisa Kataneca, uvijek je bio i ostao poseban.

Ovaj put predstavit ćemo, za sada prvi uradak Klinike, album “Nikta Zorja”, objavljen koncem listopada prošle godine, s Tenom Rak na violončelu i vokalu, te Branom Norcem na klarinetu, gitari i vokalu kao članovima Klinike, plus ponekim gostom na određenim pjesama. U nekih 30-ak minuta, iliti sedam pjesama koliko ih ima na albumu, Denis nas vodi kroz tužne, turobne, nelagodne, često i surove emotivne trenutke, koji nam nisu novi ako iole poznajemo njegov rad, ali ovaj put i njegova lirika, a i sama izvedba dignuta je na jedan viši nivo.

U baladi “U snijegu” koja otvara album čujemo lijep duet Denisovog glasa i Braninog klarineta s malim zborom na kraju. Nakon nje naslovna “Nikta Zorja”, koja je vjerojatno i vrhunac ovoga albuma, s temom o vječnoj borbi mraka i svjetla, noći i dana. Nikta je grčka božica noći, a Zorja je u slavenskoj mitologiji boginja praskozorja, i na kraju opet dolazimo do  borbe dobra i zla gdje su žrtve neminovne, a tuga pregolema…”suzama punimo tanjure jer smo sol trošili na rane”… Vokalna gošća na pjesmi je i Ivana Picek, kantautorica i članica Pridjeva.

“Jana Ljubovta”, ljubavna pjesma koja je već objavljena ranije, ali u novom ruhu zvuči bolje, s violončelom i savršenim vokalnim harmonijama. “Vrt” s durskim tonalitetom budi neku nadu, ali stihovi o okrutnoj zemlji i zaleđenim žilama vraćaju nas patnji i boli.

“Sjemenke ” počinju kao psihotični kaos uz klarinet, kontrabas gostujućeg Vinka Vujeca i ultrabrzi Denisov vokal, još jedan vrhunac albuma…”samo moje misli trule…samo moje misli tule…jedinice i nule”…

Album zatvara “Snjegopsić”, dječja pjesmica o djevojčici i izgubljenom psiću, koja možda nagovještava i budući Denisov smjer djelovanja (?!). Psić je na kraju pjesme pronađen, iako moram priznati da sam se bio uplašio kako će završiti, a možda nam baš tim krajem Denis poručuje da nade ima.

Netko se najbolje osjeća plivajući u moru, netko u novcu, a Denis Katanec najbolje pliva u tuzi i bolu, ali i dalje je uporan, i dalje ima nadu.

Omot albuma

Treba svakako spomenuti i predivan omot za album koji je napravila Mirna Pavičić, a za naslovnu pjesmu je u istom stilu napravila i odličan animirani film.

“Nikta Zorja” je primjer da onaj tko nam na ovakav način predstavi svoju tugu zaslužuje barem pažnju, sigurno veću nego do sada. Ubuduće kada se budu birali najbolji godišnji naslovi, zasigurno će se morati detaljno preslušati i uzeti u obzir i izdanja domaće kantautorske scene jer se u njoj mogu naći i biseri poput “Nikta Zorje”, i njih više ne bi trebalo zaobilaziti kao do sada.

 

Ocjena urednika
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5