RECENZIJA: Igor Geržina, hrvatski smooth jazz za najbolje svjetske pozornice
29. siječnja 2017.
Nikola Knežević (2787 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Igor Geržina, hrvatski smooth jazz za najbolje svjetske pozornice

Jedno od najdražih izdanja u 2016. godini stiglo je nedavno u moje ruke i s oduševljenjem sam otvarao zaštitnu foliju CD-a ne bi li konačno čuo sjajnog Igora Geržinu i njegov “Bucket List”.

Album otvara lijepa laganica istog naslova – “Bucket List”, kao uvod ili zagrijavanje pred ono što nas očekuje u nastavku albuma. Kao kada pred koncert odradite jedan instrumental samo da provjerite je li sve naštimano kako bi mogli početi s koncertom ili kao što i sam naziv kaže, svojevrsna “to do” lista prije nego što napustite ovaj svijet. Ritam se već znatno ubrzava na “I Fell Lucky” gdje već osjetite kako će ovo biti sjajan instrumentalni album. Moram reći kako je i u ovoj pjesmi, ali i na cijelom albumu sjajan posao odradio Jurica Leikauff, klavijaturist Prljavog kazališta, koji je na albumu svirao na Wurlitzeru, Hammondu M100, Fenderu Rhodes, Rolandu V Combo i drugim crno-bijelim tipkalima što daje jedan poseban ugođaj jer je riječ o zaista vrhunskom glazbeniku i jazz virtuozu, baš kao što je to i Igor Geržina na svom saksofonu.

“Stay Cool & Play Sax” mi se posebno svidjela . Riječ je o funky jazz pjesmi koja u samom intru podsjeća na Nile Rodgersa i njegov smisao za gitarske riffove. Inače na ovoj i na pjesmi “I Fell Lucky” gitare je svirao Mladen Malek, nekadašnji član benda Boa, a osim njega gitare su na albumu svirali i Elvis Penava, Davor Doležal, Robert Fertl, Frank Folgmann i legendarni Elvis Stanić. Upravo suradnja sa zadnja dva imena, zatim Magdalenom Chovancovom i Josipom Grahom daje još jednu posebnu puninu albumu. Sjajno su se nadopunjavala dva majstora saksofona, Igor i Čehinja Magdalena u “Eastern Magic” uz gitaru Roberta Fertla u “stankama” od saksofona.

Još jedno sjajno ime pojavljuje se na albumu, a to je Dubravko Vorih, jedan od najboljih basista ovih prostora koji se odlično uklapa u vrhunsku glazbenu priču Igora Geržine, pogotovo se to primijeti u pjesmi “Back On My Feet” gdje jedan drugoga maestralno nadopunjuju. Ipak, najdraža suradnja na albumu mi je ona s Elvisom Stanićem, koji često prihvaća pozive za ovakve projekte, kao jedan od najboljih i najnagrađivaniji hrvatski jazz glazbenik srednje generacije. Zanimljivi je naziv te pjesme “Nail Your Part In A Single Take”, savršen opis onoga što i Igor i Elvis rade već dugi niz godina, iskorištavaju maksimalno svoje instrumente kako bi pokazali svoj neizmjeran talent. Moram zaista reći kako hrvatska jazz scena imam sjajne predstavnike zbog čega smo jedna od najzanimljivijih jazz nacija u Europi, iako bi se usudio reći da ne zaostajemo previše za najboljim svjetskim jazz glazbenicima. Zahvaljujući Igoru Geržini, Borni Šercaru, Tamari Obrovac, Matiji Dediću, Elvisu Staniću, prije toga i pokojnom Bošku Petroviću i pripadnicima stare generacije, ali i nadolazećim jazz majstorima poput projekta Bow vs Plectrum, jazz se uspio na neki način komercijalizirati, iako nikada nije bio komercijalna glazba, no uspio je doći do šire mase slušatelja i to u različitim svojim oblicima. Tako u Hrvatskoj imamo sve više jazz koncerata i festivala koji ispunjavaju do zadnjeg mjesta svoje prostore. Takva vrsta glazbe možda i nije za velike mase slušatelja, nego više za intimne skupine ljudi, ali ga je lijepo slušati, kako u malim klubovima, tako i na otvorenim prostorima, pogotovo ljeti u ozračju vedrog i zvjezdanog neba.

Vratimo se recenziji albuma Igora Geržine, dvije pjesme imaju i posvetu, jedna je za Dushku the Frenchie, njegovog psa (The Moment She Walked In”), a druga za kćer Iru “Smart Cookie”, brza skladba veselog ritma što opisuje njegovu dodatnu radost u životu otkada je u njega ušlo ovo slatko i talentirano biće jer poznato je da Ira pohađa glazbenu školu i polako prati očeve stope. Što se tiče psa, simpatično je Igor na albumu napisao ispriku svim slušateljima ako negdje u pozadini čuju lavež psa.

Album zaključuje pjesma “Suburban Soul” sa sjajnim njemačkim gitaristom Frankom Folgmannom i ova lagana stvar, baš kao i na početku, nakon 50 minuta uživanja zatvara ovu najkreativniju stranicu glazbenog života Igora Geržine, zvanu “Bucket List”. Nadamo se da će i na sljedećim projektima ugostiti neke vrhunske jazz glazbenike, a svakako bi mogao posegnuti i za nekim vokalima jer sam uvjeren da bi sve moglo genijalno zvučati i uz neki kvalitetni jazz ili soul glas, kako hrvatskih, tako i svjetskih imena, baš kao što je to uradio sa Željkom Veverec u najnovijom pjesmi “Moje vrijeme”. Uvjeren sam da bi se i ona najzvučnija svjetska imena rado odazvala ovakvom projektu jer kada jednom čuju Igorov sax i ove sjajne melodije bilo bi ga teško odbiti.

Za kraj spomenimo kako je sve pjesme skladao i producirao  Igor Geržina tijekom 2015. i 2016. godine u nekoliko glazbenih studija, a čak je miksao i masterirao sve pjesme (osim “Eastern Magic”), što dovoljno govori o njegovom talentu. Doista je riječ o jednom od najboljih hrvatskih albuma 2016. godine, a da ne govorim o jazz i instrumentalnoj kategoriji.

Ocjena urednika
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5