14. veljače 2017.
Boris Abramović (68 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Jonathan s “To Love…” visoko podignuo letvicu

Jedan od najboljih hrvatskih bendova nove generacije, riječki Jonathan, objavio je mini album “To Love…” kojeg smo odmah preslušali, bacili se na posao i recenzirali.

“…conversations make me crawl in the ground… I’ll spit my heart out… then I’ll be your, I’ll be your guide…”

Lagano pjeva Zoran Badurina uz klavir i bubanj u uvodnoj “Battles”, i taman sam pomislio da smo dobili jednu hermetičniju verziju Jonathana, kada se nakon dvije minute uključuje bend. I to kakav bend! Eksplozija gitara, bubnja i basa, isproducirana na svjetskoj razini i odmah je jasno da pred sobom imamo jedan izuzetan album. “To Love…”, novi album, odnosno mini album riječkih Jonathana izašao je 13-og ovog mjeseca, snimljen je u studijima York i GIS u suradnji s Matejom Zecom i Danielom Garciom i u studiju Marka Mrakovčića. Album ima osam pjesama kroz kojih smo dobili četrdesetak minuta čistog zadovoljstva. Za nijansu mračniji i ozbiljniji od sjajnog debija “Bliss” kojim su zakoračili i raskrčili put prema vrhu domaće produkcije, novim albumom će više nego učvrstiti svoje visoke pozicije kod publike, a sigurno i kod kritike.

„…the battles I need, the battles I choose…“
Uvodnu “Battles” slijedi “Coming again”, logičan izbor, klasična Jonathan vožnja, brzo-sporo, tiho-glasno:
“…then you see me coming over, and it blows your face away, hear me shout, through the winter, to forgive, to forget…”

“Leaving Here” smiruje situaciju u jednom The National ugođaju s divnom međuigrom gitara, gudača i pratećih vokala.
„…and I don’t feel like leaving here, although I don’t think that I’m really here…“

“Days” lagano kreće i svoju kulminaciju doseže idući prema kraju koji završava uz klavir.
„…It’s easyer when you cry, you fake it and It’s a lie, to make me soft, to give me what you wanna see…“

“Moments” je još jedna pjesma laganijeg tempa a međuigrom gitara na početku i fantastičnim solom na gitari u pozadini cijele pjesme, te krasnim završetkom uz gudače, prateće vokale i ptičji pjev.
„…It’s all those moments I left behind, that are coming right back, painting my windows black…“

Slijedi “Heaven”, pjesma koja je najavila album sa sjajnim spotom. Također lagano počinje i raste, smiruje se pa ponovo raste do monumentalnosti i svakako predstavlja vrhunac ovoga albuma.
“…well, Heaven is made out of things that you put me through, there’s not much to say but it is what you wanted to…“

“Who Lies To Whom” natjerat ce svakog na ples svojim gitarskim riffovima i neodoljivim žestokim ritmom, i vjerojatno će se u budućnosti nametnuti kao jedan od koncertnih favorita za publiku.
„…hey you, don’t you know that it’s not fine, denying that you live a lie, and bracing yourself to fight…“

“Allison” zatvara album i jedina je pjesma na albumu koja je rađena s Markom Mrakovčićem kao producentom, vrlo je pjevljiva, i svakako je dojmljiv završetak albuma.
„…oh, Allison, don’t hesitate, pick it up, let’s have it all, more than this, more than this…“

Album sjajno zvuči kao cjelina iako bi se svaka pjesma mogla sama za sebe izdvojiti kao potencijalni hit. Snimljen je u klasičnoj Jonathan postavi, a kao gosti na albumu se pojavljuju saksofonist Ivan Kovačić, Tea Grubišić Mihalić, Eduard Kraljić i Sebastian Amadeo Mavrić koji su odsvirali violine, Ana Jakšić i Diana Kovačić na pratećim vokalima te Daniel Garcia i Darko Terlević na klavijaturama. Autor zanimljivog omota albuma je Mislav Lešić aka Džedaj. Većina pjesama je već imala svoju premijeru na koncertima, i u živo zvuče barem isto tako dobro kao na albumu.

Nedavno sam, nakon Brijačnica festivala napisao da su Jonathani po tko zna koji put do sad dokazali da su možda bend koji bi od svih naših bendova vjerojatno imao najviše šanse uspjeti vani i to ne samo zbog tekstova na engleskom, ne samo zbog modernog outfita, nego zbog općeg dojma. Ovo je veliki bend, kojeg ne znaju više samo po jednoj pjesmi, ovo je veliki bend koji ima količinom već više nego pristojan repertoar, ovo je veliki bend koji bez problema može razvaliti, recimo zagrebačku Tvornicu ili neku drugu Tvornicu u Londonu ili negdje drugdje.

Jonathan je već na početku godine s “To Love…” visoko podigao ljestvicu u izboru za album godine i svi ostali će se morati uveliko potruditi ako žele biti u ovakvom elitnom društvu. Jedni od onih u koje ne sumnjamo da će biti glavni konkurenti ovome albumu su opet sami Jonathani koji su do kraja godine najavili izlazak još jednog mini albuma, “Or To Hold”, koji će biti svojevrsni nastavak “To Love…”, i bit će snimljen u produkciji Marka Mrakovčića u njegovom studiju.
Jedva čekamo.

Ocjena urednika
5 out of 5

5

Izvrsno
5 out of 5