RECENZIJA: “Moonlight”, realni prikaz surovosti života i neuzvraćene “zabranjene” ljubavi
Ovo je uz “Liona”, film koji me najviše dojmio u filmskoj 2016./2017. godini, filmovi su to uz koje sam morao pustiti i suzu, ne zato što su sladunjavi (za one koji nisu gledali), nego što prikazuju ljudsku tragediju, nesreću, nepravdu, neuzvraćenu ljubav, bila ona zabranjena ili ne.
Prije nego što krenem pisati riječi o ovom filmu, moram vas upoznati s činjenicom da još nisam pogledao “La La Land” kojeg mnogi hvale i proglašavaju ga najboljim u 2016. godini, ali jednostavno mi se nije uklopio u raspored gledanja, “fulao” sam ga u kinu, no drugi recenzenti su se pozabavili njime pa ako još niste pročitajte recenziju.
“Moonlight” je režirao Barry Jenkins, relativno neiskusan jer iza sebe ima tek 10 redateljskih angažmana, uključujući dobro ocijenjeni kratki film “My Josephine” (2003.) te film “Medicine For Melancholy” (2008.). Za najnoviji uradak “Moonlight” Jenkins je radio i scenarij na priču Tarella Avina McCraneya.
Priča govori o odrastanju afroameričkog dječaka u opasnom kvartu ulica Miamija. Nažalost, Amerika je takva zemlja da si već etiketiran kao Afroamerikanac, a potom dodatno u “problemu” ovog malog dječaka Chirona.
Film je podijeljen na tri dijela, kada prati život malenog dječaka, zatim njegovu adolescentnu dob, a potom i kao odraslog čovjeka. U prvom dijelu nazvanom “Little” iz razloga što su Chirona tako zvali, dječak otkriva polako u svom već neuređenom i paćeničkom životu činjenicu da je možda gay. Upravo iz tog razloga doživljava odbacivanje i neodobravanje od strane svojih školskih kolega koji ga svakoga dana maltretiraju i zovu “pederom”. Nakon teških školskih sati dječak se vraća kući i doživljava još gore stresne trenutke, drogiranje svoje majke i prostituiranje, pa čak i u prisutnosti svog Chirona. Ono što je najgore, majka to ne radi kako bi prehranila svoje dijete i sebe nego samo iz razloga kako bi mogla kupiti drogu. U tom teškom periodu života Little slučajno sretne svoju drugu obitelj, Juana i Teresu, kod kojih će odlaziti doslovno svaki puta nakon škole, a majci se pojavljivati samo kada ona već spava. Majka je zbog toga bila ljuta, ali u određenim trenucima i sretna kada bi oduzela novac svom djetetu, koje je ono dobilo od druge majke Terese, i tako se nastavila drogirati.
Dakle, priča je ovo i o neuzvraćenoj majčinoj ljubavi, nikad doživljenom majčinom zagrljaju i toplini njezinih riječi, pogotovo kada je trebao od nekoga podršku u godinama kada je propitkivao svoju seksualnost, kada nije znao što uopće riječi “gay” ili “peder” znače, nego ih je čuo, pogotovo ovu drugu, kada su ga njegovi kolege iz razreda tako nazivali.
Na kraju prvog dijela filma Little saznaje da njegov drugi otac Juan ipak nije toliko dobra duša, bez obzira što ga je naučio ključnim stvarima u životu (prije svega obiteljskoj ljubavi), jer neizravno uništava njegovu majku prodavajući joj drogu, neznajući da je ona uopće njegova majka. Iako je Little govorio kako mrzi svoju majku i kako ne voli biti u njezinoj blizini, ipak je to Majka, jedna jedina.
Drugi dio filma prati adolescentni dio života “Malog”, odnosno “Chirona” koji je tada već siguran o svojoj seksualnosti, ali ju i dalje skriva, upravo zbog činjenice kako će ako prizna da je gay dobiti opake batine. Ovo su još gore godine života, drugi otac Juan je mrtav, majka se još više drogira, ostala je samo druga majka Teresa, koju “prijatelji” iz škole zovu “kurvom”, baš kao i pravu majku. Proživljava još gore trenutke iako mu se u tom dijelu odrastanja događa nešto najljepše – prvi doticaj s ljubavi i prvo seksualno iskustvo. Za njega je to bilo nešto najljepše, uz zvuk mora i odsjaj prekrasne Mjesečine, otuda i naziv filma “Moonlight” jer je to jedina svijetla točka ovoga filma.
No, kako sreća za neke kratko traje tako je bilo i za njega jer se ispostavilo da njegova ljubav još više skriva istinu o svojoj seksualnosti i na nagovor nasilnika koji traže da nasrne na Chirona, neznajući da su njih dvojica zajedno, nastaje gužva, Chiron dobiva jako opasne ozljede i tada se događa prekretnica u njegovom životu, više ne dopušta da ga maltretiraju, te uzvraća udarac i nažalost završava u zatvoru.
Treći dio filma prati odraslog Chirona, kojeg tada zovu Black, baš kao što ga je zvala i njegova ljubav. Postaje diler u svom gradu, daleko od Miamija, nitko ga sada takvog opasnog i nabildanog ne smije niti krivo pogledati, a kamoli dirati. Sve to radi upravo kako bi se ponovno zakamuflirao jer zna što mu je život donio, samo probleme upravo zato što je za mnoge konzervativce drugačiji i bolesnik. Što ima bolesno i loše u tome što želi doživjeti ljubav, cijelo vrijeme filma se propitkuje, Little, Chiron ili Black. Zašto je biti gay loše, znači li to doista biti drugačiji ili biti bolestan ili u najgorem slučaju biti nečovjek?
Kraj filma konačno donosi i ponovni susret sa svojom ljubavi, ponovni susret s prekrasnom Mjesečinom i zvukom mora kojeg je zapamtio još iz vremena kada ga je Juan učio plivati. No, susret je to i sa surovom istinom, kako i danas brojni muškarci, koji imaju drugačije seksualne sklonosti, samo kako ne bi bili isticani u društvu i imali velike probleme kao Chiron, odustaju od pravog života. To više niti nije život, nego samo čekanje smrti jer najbolje godine provodite skrivajući istinu, iskrenost, samo zato što vas je netko natjerao na to, izravno ili neizravno.
Kroz sva tri dijela života redatelj je doista odabrao vrhunske glumce koji su izvrsno prikazali emocije od Littlea do Blacka. Vrlo malo riječi je Chiron uopće izgovorio kroz cijeli film, ali je sve pokazao svojim očima, pogledom, spuštenom glavom, suzama ali i osmijehom. Osmijeh je pokazivao samo u onim trenucima kada je bio sretan, kada nije morao skrivati svoje osjećaje i seksualnost, nažalost sreća nije dugo trajala, ali dokazuje kako je uz ljubav nešto najljepše na svijetu.
Nažalost, opet nismo doživjeli neku nominaciju za Oscara po pitanju malih glumaca, prošle godine velika nepravda učinjena filmu “Room”, a sada i filmu “Moonlight”, iako je nominiran glumac Mahershala Ali za ulogu “Juana”. Film ima nominaciju i za sporednu žensku ulogu Chironove majke, što je sjajno odradila sve popularnija Naomie Harris, a tu je još 6 različitih Oscar nominacija, poput one najvažnije za film godine, ali i za najbolji scenarij, kinematografiju, glazbu, režiju i slično.
Snažna je poruka ovog filma i odličnog redatelja Barryja Jenkinsa. Poruka onima koji se protive gay populaciji, ali i onima koji skrivaju svoje opredjeljenje iako to znači odustajanje od ljubavi, sreće i života. Uvijek vjerujte u sebe, ne dopustite da vam drugi određuju smjer života, budite svoji i nemojte misliti da ste drugačiji ako imate samo “drugačiju” seksualnost. Homo Sapiens ili čovjek razumni ili ljudska vrsta, to smo mi, svi isti, od krvi i mesa, na istom mjestu i u istom životu koji ne bi trebao biti ispunjen samo mržnjom, nego i prihvaćanjem, neodricanjem i u konačnici uživanjem u svakoj njegovoj sekundi.
