RECENZIJA: Two Hundred Million Idiots – početak jednog iznimno dobrog projekta
5. ožujka 2017.
Nikola Knežević (1216 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Two Hundred Million Idiots – početak jednog iznimno dobrog projekta

Postalo je pravilo kada čuješ da na nekom glazbenom projektu radi Mark Mrakovičić da odmah to i poslušaš te staviš kao prioritet na svojoj glazbenoj playlisti jer se sve ono čega se dotakne Mark posebno ističe, kako po kvaliteti produkcije tako i inovativnosti u aranžmanima.

No, Mark je radio mix na samo dvije pjesme tako da se ovo ne može uzeti u obzir kao još jedan projekt s njegovim potpisom. U pitanju je jednočlani bend Two Hundred Million Idiots (referirajući se valjda na Pabla Escobara – “There are two hundred million idiots, manipulated by a million intelligent men”) iza kojeg stoji Stjepan Krznarić poznatiji u blog krugovima po alter egu „Drito konj“. Stjepan je preselio u Berlin, ali je i dalje ostao povezan s glazbom jer je to ljubav od koje nikada ne možeš ali i ne smiješ odustati. Od treće godine je zaljubljen u glazbu i gitaru iako je bio bubnjar u bendu svojeg najboljeg prijatelja Nikole Marjanovića (Sane). Nakon što je bend odustao od rada iz razloga što su shvatili kako se marljivi rad i trud, izgleda, ne isplate u Hrvatskoj, odlučio je otići u Njemačku gdje se konačno mogao posvetiti svom vlastitom materijalu. On je podijeljen u 4 EP-a s četiti različite atmosfere i emocije, a ovo što recenziramo u nastavku bi trebala biti „depresija“ pod nazivom „Winter“ što je dio serije EP-a „Drawing  Birds“.

Spomenimo kako je sve pjesme napisao, aranžirao i većinom miksao upravo Stjepan koji je odsvirao većinom i sve instrumente na albumu što trebamo posebno pohvaliti. Kao gosti na albumu pojavljuju se Sebastian Jurić (bas gitara, back vokal na „Lost For Words“, „Travel“ i „Silence“),  Mark Mrakovčić (mix na „Travel“ i „Silence“), Nikola Marjanović (gitare na „Silence“), Filip Borovec (bubnjevi na „Backflip“) i Infidelix (tekst i vokali na „Gold“). Sve su pjesme masterirane u studiju ZgZvuk kod Hrvoja Prskala, dok je cover EP-a radio Domagoj Mrvica.

A sada nešto više o samim pjesmama, EP počinje pjesmom „Lost For Words“ s kojom nas lagano uvodi u svoju priču koja predstavlja za autora zimu i depresiju iako svojom toplinom glas i melodija ne utječu na promjenu našeg raspoloženja (u pozitivnom smislu). Lijepo nas umiruje iako ima u nekim dijelovima psihodelije i melankolije, ali ona je dobro osmišljena i ne mogu reći da me odvodi u depresiju. Drito konj je još jednom pokazao svoj odličan vokal kojeg nije ranije mogao savršeno prezentirati dok je bio bubnjar i back vokal u Saneu. Doduše imao je nekoliko solo izleta, ali ništa previše zapaženih. Da se vratim EP-u, u drugoj pjesmi „Leaf“ koja je već nešto rockerskijeg zvuka dolazi do izražaja i lagana psihodelija (može li uopće onda biti lagana?) i gdje nas odvodi na glazbeno putovanje te pokazuje vokalnu sposobnost, kako po pitanju same jačine glasa, tako i nježnog falseta.

Potom slijedi moja najdraža pjesma ovog EP-a, „Charlie“, koja me, bez obzira na engleski jezik, podsjeća kao da ju je radio u nekom francuskom gradu jer mi taj zvuk syntha (barem mislim da je tako jer možda je i u pitanju gitarski efekt) nekako predočava francuske melodije i plesne ritmove, nešto poput Zaz. Jako zgodno i pametno osmišljeno uz tekstove o novom putovanju i odlasku. Nakon toga slušamo „Silence“, pravu rockersku baladu gdje se osjeti posebna čar aranžmana upravo zato što je na njoj ugostio Marka, Nikolu i Sebastiana. Za ovu pjesmu bih rekao da mi je druga najdraža na EP-u i da želim takvih melodija još više na sljedećim EP-ovima. Ponovno se u pjesmi „Backflip“ vraća plesnom ritmu i bez obzira na depresivni tekst morat ćete cupkati nogom ili lagano klimati glavom u ritmu.

I onda nas iznenadi pjesma „Gold“ u kojoj je suradnju ostvario s reperom Infidelixom i predstavlja tako i svoje rap sposobnosti. I lijepo to zvuči. Ova „Winter“ epizoda ima i bonus pjesmu, u potpunosti instrumentalnu. Započeo je melankolično, tako i završava.

Lijepo cijeli album zvuči, na tragu je nečega što bi moglo imati svojeg prostora na glazbenoj sceni i pri tome ne mislim samo na Hrvatsku jer to i nije cilj ovih EP-a. Vro dobar glazbeni projekt, kao što sam rekao, uz posebne čestitke što je jedan čovjek odradio 90% posla. Svakako treba Stjepanu dati podršku i uvjeren sam da će sljedeći uraci biti još bolji te da ova četiri dijela, u stilu 4 Vivaldijeva godišnja doba, neće biti jedini njegov projekt.

Ocjena urednika
3.8 out of 5

3.8

Vrlo dobro
3.8 out of 5