IZVJEŠĆE: Lačni Franz častio publiku odličnom svirkom i besplatnom cugom
Priča jednog od najvećih rock bendova ovih prostora započela je 1979., da bi album prvijenac pod naslovom „Ikebana“ snimili za samo 36 sati i objavili 1981. godine.
Uslijedili su albumi „Adijo pamet“, „Ne mi dihat za ovratnik“, koji im donosi prvi hit, „Slišiš, školjka poje ti!“, zatim slijede „Slon med porcelanom“, „Na svoji strani“, „Sirene tulijo”…, a davne 1994. objavljuju četvrti album simboličnog naziva „Zadnja večerja“. Nakon pauze od gotovo četvrt stoljeća, prošle godine objavljuju album “Svako dobro”.
Bila je prava privilegija prisustvovati koncertu kojeg bih prije nazvala tulumom. Zoran Predin i njegovi gladni Franci su u maloj dvorani kluba Boogaloo napravili atmosferu s kojom se mali broj bendova može pohvaliti. Zapravo, ne znam niti jedan bend koji svoju publiku časti pićem. Upravo su to Lačni Franc napravili, uz pregršt odličnih riffova i starih stvari u novom, bržem aranžmanu, koji me oduševio.
Prije njih nastupile su Rezerve, bend za kojeg će se definitivno još čuti i kojeg treba poslušati. A Predin i ekipa – energično i s mudima. Upravo kakav pravi rock ‘n’ roll treba biti. Predin je u svoj pomlađeni bend okupio izvrsne glazbenike, Aneja Kočevara (bas), Luku Čadeža (bubnjevi), Boštjana Artičeka (klavijature) i Klemena Lombara (gitara).
U dva i pol sata svirke odveli su nas na glazbeno putovanje, uvukli u rollercoaster emocija nekih davno minulih vremena (ovdje je svoj obol dao Davor Gobac kao gost iznenađenja), dok je rock princeza Sara Renar (kako ju od milja Predin naziva) svojim glasom obojila dvije pjesme.
Lačni Franz je svirao standardni repertoar, među kojima su “Naj ti poljub nariše ustnice”, “Praslovan”, “Čakaj me”, “Daj pusu, daj pusu” i “Slon med porculanom”. Doslovno su rasplesani sve prisutne u klubu.
Bila je to ugodno provedena večer, izašla sam nakon koncerta s osmijehom od uha do uha misleći kako na odnosu prema publici, energiji i entuzijazmu, Zoranu mogu pozavidjeti puno mlađe kolege.
Autor: Željka Šimić
