RECENZIJA: Mark Lanegan: “Gargoyle” – kralj gotičkog bluesa
29. travnja 2017.
Boris Abramović (38 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Mark Lanegan: “Gargoyle” – kralj gotičkog bluesa

Mark Lanegan, “The Dark“ kako ga neki zovu ili “godfather of grunge“ kako ga zovu neki drugi, ili jednostavno kralj gotičkog bluesa ima novi album.

“Gargoyle“ izlazi tri godine nakon “Phantom Radio“ iz 2014. i deseti je samostalni album ovoga vrsnog autora i izvođača ako ne računamo kolaboracije s neki drugim autorima. Nekih velikih promjena i nema, barem što se tiče tema. I dalje on opravdava svoj “The Dark“ nadimak i drži se crnih tema, i veselju tu nema mjesta.

“I can see two cars colliding
That’s what the sickness brought me to“

Bol, usamljenost i gubitak su teme koje dominiraju, a česte su i reminesencije na heroinsku prošlost, iako sâm kraj albuma nagovještava tračak nade i optimizma, ali i to je samo uvjetno.

“Red lights, X-ray vision
Lonely drug is in my veins
Blood stained indecision
Holiness is burned away“

Popis suradnika je i dalje impresivan, ali ne čudi uzevši u obzir s kime je Lanegan tijekom svoje poduže karijere surađivao. Producent albuma je Alain Johannes, a Rob Marshall je osim gitara, klavijatura i programiranja bubnjeva koautor glazbe na nekoliko pjesama. Osim njih tu su i stari znanac, multiinstrumentalist Duke Garwood, zatim Greg Dull iz Afghan Whigs i Josh Homme iz Queens Of The Stone Age na back vokalima, između ostalih.

Sama glazba je u podlozi poprilično puna elektronike, što smo već čuli i na prethodnom albumu, i na čiji se ritam, na trenutke industrial, a na trenutke new orderovski,  često nadovezuju prilično britki gitarski momenti, a ispred svega je fenomenalni Laneganov glas koji svojim dubokim baritonom i cronerskim načinom pjevanja pojačava sveukupni darkerski dojam.

Na trenutke to može podsjetiti na recimo neke od boljih bluesy momenata Depeche Modeaa, s tim da zamislimo Dave Gahana kako pjeva u oktavi niže, a u nekom trenutku, kao recimo u najpop pjesmi na albumu “Emperor“ i na samoga Iggyja Popa.

Sama prva polovina albuma je možda malo hermetičnija, dok se u drugom dijelu ipak osjeti mali dašak svjetla i nešto je više durska. Album je svakim sljedećim slušanjem sve bolji, i sve više ulazi u uho, a jedan od najavnih singlova “Beehive“ je sigurno i potencijalni hit, i to ne jedini, iako i to treba uzeti vrlo uvjetno za ovakav tip glazbe.

“I drag my chair to the window
Listen to the swarm
Beehive, beehive
Honey just gets me stoned when I’m living“

Mark Lanegan je s deset pjesama na “Gargoyle“ snimio vrlo dobar album, koji nije ništa revolucionarno donio, ali je u svakom slučaju u gornjem domu njegove izuzetne diskografske karijere.

Nakon nekoliko njegovih sjajnih nastupa u Hrvatskoj od kojih je zadnji bio prošlogodišnji unplugged nastup u Primoštenu na SuperUho festivalu, nadamo se da ćemo uskoro možda imati prilike ugostiti ga ovaj puta s kompletnim bendom prilikom predstavljanja ovoga albuma.

“Through my soul is not worth saving,
my mistress and my queen,
your spirit is larger than my sin“

Ocjena
4.2 out of 5

4.2

Vrlo dobro
4.2 out of 5