RECENZIJA: U Mayales kao da je ušao duh psihodeličnih i modernih Beatlesa s raznim primjesama
30. travnja 2017.
Nikola Knežević (1218 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: U Mayales kao da je ušao duh psihodeličnih i modernih Beatlesa s raznim primjesama

Kada usporedimo stari i novi zvuk grupe Mayales, u pitanju su dva drugačija glazbena stila i razmišljanja, ali s jednom poveznicom – genijalnost.

Povremeno znam reći kako mi nedostaje vrhunski vokal Valerije Nikolovske u grupi Mayales i nisam jedini s takvim razmišljanjem, ali kada sam poslušao novi album „Simbol za sunce“ zaista više nemam razloga govoriti da nešto ovdje fali. No o tome još nešto kasnije. Ne bih rekao da je novi Mayales samo dreamy pop album nego pop/rock s jednom opasnom dozom psihodelije i zvuka Beatlesa iz njihovog psihodeličnog razdoblja. Ali ne čuju se u njihovom zvuku samo Beatlesi, nego i Simon & Garfunkel i mnogi drugi utjecaji, što će starije generacije bolje valorizirati.

Ono što je zanimljivo i što možda na prvu nije spojivo je kombinacija maloprije spomenutog zvuka i vokala Petra Beluhana, koja sjajno zvuči. Nježni vokal preko sirovog zvuka gitare i odlično osmišljenih riffova, koji su me u par navrata podsjetili i na Pink Floyde, zvuče idilično. Ova pjesma me posebno razveselila i zbog gostovanja upravo spomenute Valerije Nikolovske, zbog čega sam se naježio jer zvuk koji dolazi iz njenih glasnica je snažan, očaravajući i zavodljiv, ali treba svakako pohvaliti i back vokale.

Album otvara pjesma „Među tajnim tajnama“, aktualni singl koji otkriva prepoznatljivi zvuk Mayalesa, ali i golica maštu za ono što ćemo tek čuti. A ono što ćemo tek čuti, što bi rekli Amerikanci, „will blow (y)our mind“. Od „Danas smo happy“, preko odlične „Malene“ i gitarskog riffa na „Srijedi“ koji nas je vratio u doba Beatlesa, do psihodeličnih „Bum Bum Bum“, „Najbolji smo“ i „Simbol za sunce“. Na albumu je i hit singl „Roadie“ koji nam je već ranije nagovijestio da od Mayalesa stiže nešto posebno.

Ne bih ovo nazvao nekakvim melankoličnim albumom, baš suprotno, jednim divnim zvukom zbog kojeg od prvog do zadnjeg takta uronite u duboki san u kojem ćete doživjeti nešto što do sada niste nikada iskusili, pop, rock, blues i psihodelični spoj, koji je iz eksperimentalnog i vizionarskog prešao u realnost i savršenstvo. Glavni „krivci“ za takvu astralnu projekciju su producentski duo Pavle Miholjević i Jura Ferina (Svadbas), koji su uz kreativnu bazu benda, Petra Beluhana i Vladu Mirčetu, te novo pojačanje u Luki Gečeku, stvorili takav ugođaj i materijal o kojem će se još dugo pričati.

Podsjetimo, Miholjević i Ferina nisu prvi put pokazali svoj talent i umijeće za produciranje i miksanje cijele priče, već su to učinili primjerice s Pipsima i „Waltom“, te Cojonesima i „Resonate“ albumom koji su, svaki u svojim godinama izdavanja, bili neki od najboljih materijala godine.

Na albumu svakako treba još izdvojiti pjesme „Dođi tu“, „Most“ i „Što je ostalo od nas“ gdje se također osjeti kombinacija zvuka iz glazbene prošlosti i modernog pristupa. Ne samo da su na albumu, već spomenuti, sjajno osmišljeni gitarski riffovi (akustični ili eketrični), nego potajno, ali jasno implementirani synth, odnosno orgulje koje atmosferski daju posebnu notu svakoj melodiji. Upravo nas je to podsjetilo na neka slavna svjetska glazbena imena koja su prije 40-ak godina bila glazbeni inovatori. I ovo je svojevrsna glazbena inovacija u hrvatskim i regionalnim okvirima koja će zauvijek ušutkati one koji tvrde kako hrvatska glazba nema u sebi inovacije i budućnosti.

Za kraj treba reći kako je ovo remek djelo nešto što ipak zaslužuje izlazak iz barijera hrvatske glazbene scene. Jer način razmišljanja Mayalesa i spomenutog producentskog dua, kao i primjerice Marka Mrakovčića, nadilazi tipični i naivni komercijalni zvuk na kakav smo navikli i kojeg slušamo na radiju (da ne spominjem televiziju). Iako je album najavljen kao radiofoničan, teško da ćemo većinu pjesama čuti u radijskim programima (izuzev nekolicine njih urbanih). S druge strane, nije li to i čar svega. Sastaviti vlastitu kompilaciju, što bi rekao Ripper, „nabit si sluške, naćulit uši“ i zaputiti se na daleki put izvan naivnog bespuća loše glazbe i taštine koja nas okružuje.

Foto: Goran Berović

Ocjena
5 out of 5

5

Izvrsno
5 out of 5