Dubravko (Pipsi): Društvena situacija je umjetnički antiklimaks. Prezirem inspiraciju i ona je za amatere”
1. lipnja 2017.
Nikola Knežević (2001 Članci)
Podijeli

Dubravko (Pipsi): Društvena situacija je umjetnički antiklimaks. Prezirem inspiraciju i ona je za amatere”

Pips, Chips & Video Clips, bend moje mladosti ili bend kojeg sam otkrio u svojoj mladosti (nisam toliko star), nastupio je među ostalima na Sea Star festivalu u Umagu.

Ne može takav veliki festival biti premijerno održan bez jednog ovakvog benda koji je već 25 godina na životu i koji svojom glazbom privlači mnogobrojnu i raznovrsnu publiku i to ne samo u Hrvatskoj. Upravo o publici, pogotovo onoj mladoj koja iz godine u godinu stalno niče otkrivajući Pipse i njihovu glazbu; ali i o inspiraciji kao amaterizmu, albumu kao glazbenoj formi i ostalim zanimljivim temama, razgovarali smo s Dubravkom Ivanišem, frontmenom Pipsa.

Ono što je aktualno kod Pipsa jest singl „K1“ kojeg ste nedavno objavili i koji ima jednu lijepu poruku, zar ne?
Jesmo i to povodom 25. godišnjice gdje smo htjeli imati konceptualni niz događaja koji je otpao. Nismo slavili ni  jednu godišnjicu, nije mi žao zbog toga, čak ni zbog ove. Izdali smo pjesmu za koju smo mislili da je najbolja moguća danas, a ljudi kažu da je jedna od najboljih u karijeri.

Je li to i najava albuma?
Ne. Uopće ne razmišljam konceptualno o albumu. Dugi niz godina sam se uvjerio da jednostavno nema kritične mase ljudi i  publike koji reagiraju na album kao album. Reagiraju na pjesme i na singlove, što ne znači da ja povlađujem nekakvom business folderu. Ali isto tako danas mi je cilj napraviti dobru pjesmu. Kada se vratim sa Sea Stara bit ću malo s obvezama, a potom 10 sati dnevno pokušavam raditi pjesme, što bolje. Prema tome izdavat ćemo pjesme, a da li će i kada biti album, to ne znam. Ali ćemo ih izdavati promptno. Odnosno kada napravimo pjesmu izdat ćemo je odmah, ne čekamo album.

Spomenuli ste familiju, potiče li ona na kreativnost i pisanje pjesama, kao i društvena situacija?
Ne. To su baš dva elementa koja ne potiču, štoviše društvena situacija je apsolutni umjetnički antiklimaks iz toga što mene dnevna politika ne intrigira. Pokušavam već dugo naći ono što je ispod vidljivog, bavim se onim što bi bilo golom oku nevidljivo. Djeluje kao neko filozofiranje, ali zaista se čovjek u šumi bezveznih informacija i lajanja izgubi. A s druge strane familija je velika obveza, odgovornost, briga i nalazim se u nekim čudnim godinama. Općenito kada pričamo o inspiraciji prezirem ju, ona je za amatere i sâm sebe pokušavam vući već godinama te pronaći se negdje gdje se još nisam isprobao i da budem što bolji. U nekom vidu muzike, u nekom stihu, u nekom tekstu, zapravo pokušavam da svaka pjesma ostane iza nas kada nas neće biti.

Početak karijere Pipsa (album “Shimpoo Pimpoo”)

Jedan ste od onih bendova koji konstantno dobiva novu publiku, odnosno mlađe generacije slušaju Pipse kao i starije koje su uz vas od samih početaka.
Pa je. Kada smo počinjali kao bend uopće nisam o tome razmišljao. Nisam razmišljao da ćemo dočekati bilo koju godinu, bio mi je gušt biti svaki dan na probi. Danas nakon 25 godina je stvarno tako, kao nekim mojim svjetskim idolima, da nakon toliko godina ti stvarno vidiš klinca od 16 ili 17 godina koji zna neku pjesmu, a koju sam napravio kada on nije bio niti u dogovoru svojih mame i tate. I to je izvrsno, nije to zbog neke moje taštine, nego se radi o ideji, ona putuje i mi smo samo nositelji. Iza nas će doći drugi i nastavit će na našoj ideji koja je opet zalog neke ideje iz prošlosti. Tako to ide u ljudskom rodu kada smo afirmativni.

Vaše mišljenje o Sea Star festivalu?
Veliki festival, dobrodošao u gradu koji očito može infrastrukturalno to vrlo lijepo podržati. Općenito u regiji sada ima niz jakih festivala, kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji, te je šansa za sviranje ne samo poznatim rock izvođačima nego i onima manjima.

Gdje svirate nakon Umaga?
Sada ćemo jedno 20 dana imati pauzicu, a onda se cijeli sedmi i polovica osmog svira.