RECENZIJA: Jen Gloeckner “Vine” – album koji morate poslušati (iz više razloga)
Kada sam nedavno dobio mail predstavnika Jen Gloeckner sa zamolbom za recenziranje, nisam ni slutio da ću naići na jedno vrlo zanimljivo izdanje kojeg ću s užitkom slušati.
S obzirom da niti ja nisam znao tko je Jen Gloeckner dok nisam krenuo pisati ovu recenziju i slušati njezin treći studijski album, evo nekoliko riječi o njoj. Jen dolazi iz Dubuque okruga u državi Iowa, odnosno iz malog mjesta koje se nalazi pored rijeke Mississipi gdje u prostorima njezinog doma nastaju ideje o ovoj glazbi. Upravo ta glazba došla je već do brojnih slušatelja diljem svijeta, a putem radijskih postaja i publikacija. Nabrojat ću samo neke od publikacija, MOJO Music Magazine (London), Blitz! (Portugal), Akustik Gitarre (Njemačka), Relix (SAD) i Classic Rock Magazine (Velika Britanija).
Jen objavljuje glazbu preko etikete One Little Indian Records (Bjork) i već je radila s poznatim glazbenicima, poput Hectora Zazoua, Josepha Arthura i najsvježije s gitaristom benda Psychedelic Furs, Johnom Ashtonom, za njegov solo projekt “Satellite Paradiso”, koji uključuje i članove bendova Iggyja Popa, Davida Bowieja i Loua Reeda. Upravo je John Ashton i dio ovog trećeg studijskog albuma Jen Gloeckner – “Vine”, a tu su još i Henry Padovani, originalni gitarist i jedan od osnivača grupe Police te Angela Mattson (In The Walley Below). Album “Vine” miksali su Brian McTear i Matt Poirier u Miner Street Recordingsu u Philadelphiji. Ove godine Jen je potpisala ugovor s Visions Form the Roof za TV/filmsku glazbu.
Upravo tako i zvuči njezina glazba, kao da je dio nekog filmskog projekta, zavodljivo, hipnotično, nadnaravno, filmski, atmosferično, ambijentalno, odnosno najbolji bi opis bio dream/trip/pop/electronica. Teško je glazbu svrstati u jedan glazbeni okvir jer dotiče razne žanrove, zbog čega će možda nekima biti i previše komplicirana, ali s druge strane je ovo glazba uz koju ćete se u određenim trenucima naježiti, ponekada i zamisliti, a u konačnici uživati. Naravno, nije ovo glazba za neke široke mase, iako me demantira činjenica da se emitira na brojnim radijskim postajama, ali bi mogli reći da je u pitanju kombinacija zvuka Massive Attacka, Björk, ali i Lane Del Rey, PJ Harvey pa čak i Radioheada, Stevie Nicks i drugih sličnih.
Iako glazba zvuči atmosferično i ambijentalno, često možemo čuti razarajuće bubnjeve, psihodeličnu gitaru u kombinaciji s njezinim divnim glasom i lijepim synth zvukovima. Album ne traje dugo, tek 39 minuta koje će vas zaintrigirati i sigurno ćete htjeti malo više istražiti njezin glazbeni put. Ne bih rekao da je ovo i depresivni zvuk, odnosno glazba koja će vas odvući na tamnu stranu. Smjestio bih ovu glazbu u neko sivo mjesto, na neki sivi otok, ali otok gdje živite u apsolutnom skladu i sanjate duboko i čvrsto te čujete zvukove ove glazbe koja se probija kroz površinu tog sna i odakle izlazi ova dream/pop melodija.
Moja topla preporuka da ovo poslušate jer nećete nikako požaliti, pogotovo ako volite spomenuta glazbena imena na čijem je tragu ova glazba. Sve informacije o glazbi Jen Gloeckner pronađite na njezinoj službenoj web stranici.
