RECENZIJA: The Mummy – osrednje i bolje od ostalih filmova o mumijama
14. lipnja 2017.
Nikola Knežević (2798 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: The Mummy – osrednje i bolje od ostalih filmova o mumijama

Mumije, ta egipatska živuća mrtva tijela me uvijek plaše pa mi je i ovo izdanje filma bilo zastrašujuće gledati, poput nekog vrlo dobrog horora.

Stare verzije Mumije, barem one koje sam gledao krajem devedesetih i početkom 2000-ih godina, bile su više komične nego zastrašujuće, tako da su ti filmovi uvijek bili za zabavu, ne i za ozbiljno gledanje. Inače, prvi film o ovim „smrtnicima“ snimljen je davne 1932. godine gdje je glumio poznati Boris Karloff, a mogu reći da je ovo najnovije izdanje filma ujedno i prvo gdje glavnu ulogu ima jedan od najvećih akcijskih i SF glumaca Tom Cruise. Iako već porozan, bliže mumiji nego ljudskom biću, Tom Cruise se solidno snašao u ovoj ulozi. Ne mumije nego čovjeka koji traga za blagom i bori se u konačnici protiv mumificiranih tijela. Doduše u dijalozima je pokušao biti humorističan, baš kao i danas zaboravljeni glumac Brandan Fraser (možda i s razlogom), što Tomu nije pošlo za rukom, dok je standardno u akcijskim scenama bio vrlo dobar i uvjerljiv.

Naravno, kako to i biva u filmovima o mumijama, uvijek mora biti i neka zgodna negativka, koja je zbog manjka pozornosti u drevno doba pobila svoju obitelj pa je za kaznu mumificirana. U devedesetima je to bila Ankhesenamun, a sada Ahmanet, što bi u biti trebala biti Amunet, iskonska božica u drevnoj egipatskoj religiji. Utjelovila ju je prelijepa Francuskinja Sofia Boutella kojoj bi svatko odolio, pa tako i Tom Cruise, odnosno Nick Morton, čijim mozgom cijelo vrijeme upravlja Ahmanet (bacila je kletvu na njega). Tijekom cijelog filma, jedna i druga strana pokušavaju doći do zakrivljenog bodeža, kojeg je posjedovala Ahmanet u drevno doba, a koji u kombinaciji s crvenim draguljem na dršci omogućuje vječni život onoj osobi koja ga posjeduje. Možete samo zamisliti kakva je frka nastala kada su našli bodež, a bez dragulja. U to sve se upetljao i dr. Henry Jekyll kojeg glumi Russel Crowe. Bože, što mu je to trebalo, pitam se. Glumi doktora koji navodno uništava svako zlo koje može ugroziti život čovjeka. A u svojim prostorijama ima one tegle sa svakakvim dijelovima tijela tko zna kakvih bića. Zanimljivo je kako je i on osobno upravo to zlo, ali koje je zahvaljujući redovnim dozama nepoznate tekućine zatočeno u njegovom tijelu.

U ovakvim filmovima gluma nije u fokusu, nažalost, nego priča, koja je, ako ćete mene pitati, avanturistička taman onoliko da vas zadrži zakovane za fotelju. Ništa previše poseban film, ali je ipak nadmašio prijašnje edicije Mumije koje sam gledao, kako u efektima, tako i u napetosti oko cijele priče. Jer realno gledajući, mumija je to, biće od kojeg se naježim, a da tek vidite kako izgleda kada se naljuti. Prestrašno. Dugo nisam gledao ovakav strašan horor, iako moram napomenuti da nisam ljubitelj takve vrste filmova, upravo zbog maloprije spomenutog razloga. Bojim se!

Redatelju Alexu Kurtzmanu je ovo najveći poduhvat na toj vrućoj filmskoj stolici, iako ima dosta iskustva kao producent. A što se tiče Toma Cruisea, odradio je sve onako kako sam i očekivao. Samo što je postao malo dosadan sa svojim izletima u SF i horor žanr. Ipak, osrednja ocjena.

Ocjena
3 out of 5

3

Dobro
3 out of 5