IZVJEŠĆE/FOTO: Sve se poklopilo da 12. INmusic festival počne na najbolji mogući način
20. lipnja 2017.
Boris Abramović (79 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Sve se poklopilo da 12. INmusic festival počne na najbolji mogući način

Za početak, po prvi put u povijesti festivalske karte su rasprodane već u pretprodaji na oduševljenje organizatora, vremenska prognoza je bila više nego obećavajuća, a izvrstan line up je garantirao dobru zabavu za svačiji ukus.

I tako je u ponedjeljak u 17 sati festival krenuo. Radni dan, relativno velika vrućina u popodnevnim satima i već puno puta ponavljana inertnost publike za dolaskom na sam početak uvjetovala je, kao i obično, tome da su prvi izvođači nastupili pred malim auditorijem, i to većinom gostiju kampa, redom stranaca, i nešto novinara i fotoreportera.

No već iza 18 sati skupio se “na livadi“ ispred Main stagea respektabilan broj ljudi kako bi uživao u nastupu The Legendary Shack Shakersa, žestokom country-blues-rockabilly bendu iz Kentuckyja. I nisu požalili. Frontman JD Wilks ostavio je na bini i zadnju kap znoja, a svojim vrlo žestokim i energijom nabijenim nastupom digao je publiku na noge.

Nakon njih na World Stageu nastupili su Throes & The Shine, za mene osobno, ali ne samo za mene nego i za sve koji su ih došli pogledati, veliko iznenađenje i to više nego ugodno. Ovaj spoj dva dua (rock duo, i kuduro vokali zaluđeni rapom i R&B-om) je zanimljiva kombinacija rocka i kudura, jedinstvenog glazbenog stila i plesa stvorenog 1980-ih u Angoli i karakterističnog po svom energičnom i izrazito plesnom tempu. Rezultat ove egzotične mješavine sasvim je novi zvuk – rockduro. Ono što je prikazao ovaj portugalsko-angolski kvartet oduševilo je sve prisutne ispred bine toliko da su se momci vraćali na bisove, pjevali i plesali među publikom što je na festivalima ipak rijetkost. Obično se zbog poštivanja satnice takve stvari baš i ne događaju.

Za vrijeme njihovog nastupa na Hidden stageu je nastupio riječki The Black Room, a na glavnoj festivalskoj bini spremao se nastup Darka Rundeka i njegovog projekta ApoCalypso Now. Rundek je ovom prilikom napunio punu binu glazbenika i kao i uvijek do sad u svom teatralnom i poprilično pretencioznom nastupu predstavio presjek svoje bogate samostalne karijere, prošarane redom hitovima, s naglaskom na “Apocalipso” album koji slavi dvadeset godina od izdavanja i koji je upravo doživio svoje reizdanje obogaćeno i nekim od starih i neobjavljenih pjesama neprežaljenih Haustora. Dobro prihvaćen nastup od brojne publike koja je došla pogledati i uživati u nekim biserima iz prošlosti.

Već za vrijeme Rundekovog nastupa puno ljudi je došlo zauzeti svoje mjesto na World Stageu, čekajući nastup mladog britanskog kantautora Michaela Kiwanuke. Veliki hype koji se stvorio oko ovog mladića i velike kritičarske pohvale za njegov dosadašnji rad koji uključuje dva albuma, debitantski “Home Again” i njegov nasljednik “Love & Hate”, doveo je pred binu izniman broj ljudi, koji su se mogli uvjeriti da su sve pohvale bile na mjestu. Vrlo lijep nastup na kojemu je predstavio presjek svoje karijere, a pokazao se i kao skroman momak kada je rekao i kako se iznimno veseli što će vidjeti Arcade Fire nakon svoga nastupa.

I tu dolazimo do glavnog headlinera prvoga dana, Kanađanina Arcade Fire. Drugi put nastupajući na INmusic festivalu u potpunosti su opravdali svoju reputaciju. Neću puno ovaj put o njima jer više možete pročitati u osvrtu kolege Petra Molnara, ali moram reći da je bend pred ogromnim brojem ljudi ispred bine jednostavno razvalio. Win Butler je šef ovoga orkestra, ali ovaj put glavna zvijezda nastupa je bila njegova simpatična supruga, multiinstrumentalistica Regine Chassagne koja je naprosto briljirala. Band je predstavio i neke nove stvari koje će se vjerojatno naći na novom albumu i koji će sudeći po njima biti vrlo zanimljiv.

Uglavnom, publika je na kraju bila više nego oduševljena, a i sam bend je bio oduševljen prijemom koji im je priredila publika i kada tu dođe do takve sinergije dobijemo trenutke koje ćemo pamtiti.

Nakon njih teško je nastaviti u istom stilu, ali pogledali smo i zanimljiv bend Haus na Hidden stageu i mostarski Zoster na Balkan Goes North stageu koji su oboje imali puno ljudi ispred bine.

Kraj svake večeri festivala već tradicionalno pripada DJ Ilku Čuliću na Night stageu koji raspleše one najupornije i one naj…….. koji s njim dočekaju i zoru.

Foto: Antonio Kovačević