Intervju s Markom Toljom: “Nakon dugo godina vratio sam se svom klaviru i počeo pisati pjesme”
Marko Tolja je još jednom oduševio u pratnji Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije, ovoga puta u Slavonskom Brodu u sklopu Brodskog glazbenog ljeta.
Je li suradnja s Jazz orkestrom jedino na čemu radi ovih dana, tjedana i mjeseci ili nam stiže nešto novo od njegove pop glazbe, koliko je komplicirano biti jazz pjevač i hoće li s Jazz orkestrom izaći izvan granica Hrvatske, saznali smo u razgovoru s Markom Toljom netom prije nastupa u Slavonskom Brodu.
Ovo nije prvi put da si u Slavonskom Brodu, nego za brodsku publiku pjevaš već četvrti put, zar ne?
Mislim da jest. Meni je svaki put fantastično kada me zovu u Brod jer me iznenadi činjenica koliko ima publike za ovakvu glazbu što je za hrvatsku dosta rijetko. Koliko me sjećanje služi uvijek je bilo dobro. Baš sam pričao s dečkima iz orkestra da nas lijepe uspomene vežu za ovaj prostor i za svirke ovdje.
Varijanta s Jazz orkestrom ti odlično stoji!
Apsolutno. Kada sam s Jazz orkestrom HRT-a i nekim drugim Big Bandom onda sam svoj na svome. U današnje vrijeme je to rijetkost, ne kod nas nego i u svijetu. Tako da je ovaj album koji smo snimili baš poklon za 10 godina karijere koju slavim. Mislim slavim. Pod navodnicima. Cijelo ljeto ćemo malo nastupati okolo i te rijetke trenutke ćemo pretvoriti u nešto češće kako bi svi skupa uživali.
Reci nam nešto više o albumu?
Više godina nastupamo skupa i ideja o zajedničkom albumu jako dugo tinja u nama, ali nismo mogli datume uskladiti. Konačno smo uspjeli i kada smo razmišljali što ćemo, nema smisla da pjevamo Sinatru, em sam ja Hrvat, em su oni HRT. I došli smo na ideju da uzmemo pop/rock hitove i od njih napravimo pjesme kao da su nastale 40-ih i 50-ih godina. Neki ljudi su se prenerazili, nekima je to bilo fora, ali to nam je bio cilj da se ljudi jako iznenade te da napravimo obrade nekih pjesama koje su nezamislive u tim aranžmanima.
Vjerujem da je zanimljivo raditi aranžmane na takvim pjesmama, ali da je to i dosta zahtjevno?
Mislim da su aranžeri napravili najveći posao na ovom projektu. To su bile moje ideje koje pjesme i na koji ih način obraditi, a onda su to oni napravili. Stvarno je to lavovski posao kada moraš napisati aranžman za orkestar s 18 članova, praktički kao da komponiraš novu skladbu. Sve što su oni iz prve napisali meni je bilo ludilo i prezadovoljan sam s njihovim poslom.
Što se tiče tebe koliko je vokalno jazz zahtjevniji od ostalih glazbenih smjerova?
Jazz je najzahtjevniji vokalni smjer jer iziskuje osim vokalne pripremljenosti i određeno teoretsko znanje glazbe. Tu se dosta improvizira i za to moraš biti teoretski potkovan. Hvala Bogu, imam završenu glazbenu školu pa se snalazim u svemu tome, cijeli život to slušam, donekle sam nešto malo i talentiran (smijeh) pa mi je sve nekako ušlo u uho. Najviše uživam u tome. Ovo nije onaj tvrdi jazz. U svijetu i u Hrvatskoj imamo svi problem kada ljudi čuju jazz da se križaju i razmišljaju kako će ih ubiti od dosade i muke. Ovo je klasični Big Band zvuk, swing koji je 40-ih i 50-ih godina bio mainstream pop glazba, vrlo slušljiva i plesna glazba tako da nema straha da ćete umirati od dosade (smijeh).
Jeste li s orkestrom išli ikada izvan Hrvatske?
S ovim orkestrom ne, ali sam s drugima nastupao po Sloveniji, planovi su sada i za Srbiju. To su sve pjesme i hitovi iz regije tako da ih svi znaju, pa ćemo malo raširiti i teritorij na kojemu ćemo nastupati.
Za sada nemaš neke planove za pop glazbu?
Imam. Nakon dugo godina sam se vratio svom klaviru, odnosno nakon 5 godina. Počeo sam pisati pjesme i sljedeće godine bi mogao doći moj četvrti studijski album. Ali singl po singl idemo, nekoliko pjesama već imam. Nešto sam počeo pisati i ako Bog da i bude bilo sreće i zdravlja, moglo bi to uskoro vidjeti svjetlo dana.
Taman do sljedećeg Brodskog glazbenog ljeta (smijeh).
Pa da, to bi bila fora da se opet vratim sa svojim bendom, mislim da sam prošli put bio na Božić. Ovdje od svih pjesama izvodimo samo jednu moju pjesmu „Putujem“, ali nadam se da ćemo uskoro doći s mojim pjesmama.
Foto: Nikola Knežević
