Saša Paljenkaš: “Koristim rusinski jezik kao dodatni instrument kako bi publika zaboravila da loše sviram”
30. lipnja 2017.
Nikola Knežević (1218 Članci)
Podijeli

Saša Paljenkaš: “Koristim rusinski jezik kao dodatni instrument kako bi publika zaboravila da loše sviram”

Jedan od najzanimljivijih srbijanskih kantautora rusinskog porijekla, Saša Paljenkaš, ponovno je bio dio Exposure Music Festivala u Velikoj Gorici, gdje se okupilo mnoštvo singera/songwritera iz cijele regije, ali i Europe pa čak i SAD-a.

Nakon prošlogodišnjeg otkazivanja nastupa u posljednji tren zbog obaveza, ovoga puta Saša se odazvao na ovu mini obljetnicu sa zadovoljstvom. S tim u vezi razgovarali smo s ovim vrlo zanimljivim glazbenikom o povezanosti s Hrvatskom, ali i zagrebačkom kantautorskom scenom te kulturnom bogatstvu koje širi na području cijele regije.

Koje je ovo po redu tvoje gostovanje na Exposureu?
Bio sam prije 3 ili koliko već godina, ne znam ni ja, trebao sam onda opet doći ali zbog obaveza nisam mogao. Prošle godine mislim da sam poslao samo diskove, jer me nešto spriječilo pa sam opet bio spriječen, tako da sam tek ove godine uspio doći. Inače i prije prvog Exposurea sam bio na mini turnejici u Zagrebu, imao sam par nastupa u Retru privatno preko Zvonke Obajdin koja mi je tada pomogla. Upoznao sam tako i zagrebačku scenu i neke autore.

Imaš li još kakva iskustva s kantautorskom scenom u ovom dijelu regije, računajući i ovaj festival?
Sve je krenulo kada smo se sreli s Ninom Romić u Srbiji na jednom festivalu i tako je počela priča preko društvenih mreža, onda su tu došli Zvonka Obajdin, Miki Solus, Zvonimir Varga, pa se to proširilo na Vedrana ToughRu. Krenula je priča s Bistrom na rubu šume i onda se sve kao balon širilo. Na neki način, obzirom da živim u Srbiji, više poznajem ljudi iz Zagreba i Hrvatske nego tamo, a koji se bave time.

Puno radiš i imaš iza sebe već tri albuma i jedan side projekt, snimaš redovito spotove, nastupaš, često si na putovanjima te imaš druge aktivnosti u kulturi, kako to sve stižeš?
Nažalost, čak i ne stižem oko muzike sve što bih htio, ali za sada sve to ide spontano pa kombiniram. Ovoga vikenda na Exposure Music Festivalu je na neki način stradao posao, tamo sam našao zamjenu, jer nisam mogao odbiti pogotovo što je u pitanju mini jubilej. Kada god je dobra ekipa, kada se zna da će biti kvalitetan program u smislu ljudi i muzike, jednostavno se moraš organizirati i prisustvovati. To su neka događanja gdje ima najmanje stresa, a čovjek treba živjeti bez stresa. Ne treba pratiti aktivnosti koji mu dižu tlak. Tako da uvijek gledam pronaći vremena za stvari koje volim, da ne bih morao raditi.

Odlike tvoje glazbe su po mnogočemu zanimljive, a pogotovo pažnju plijeni tvoj trojezični pristup u interpretaciji, prije svega u njegovanju rusinskog jezika. Koji se motiv krije iza toga?
S jedne strane je uvijek bio problem naći ekipu koja bi svirala sa mnom. Onda s neke strane sam vidio primjere drugih, kao što su Rammstein ili Sigur Ros koji jezik koriste kao još jedan instrument u bendu. Tako da sam primijenio tu, da kažem, mudrost i stavio sam jezik kao još jedan instrument. Kada se dogodi da loše sviram onda barem imamo o nečemu pozitivnom pričati s ljudima, tipa “koji je to jezik na kojem si pjevao”. Onda zaborave ljudi kako sam loše svirao. No, dogodi se i da loše odsviram i da ljudi nisu zainteresirani za jezik. Ali uglavnom glavna motivacija je bila ta da napravim nešto drugačije, tako se trudim i na srpskom, odnosno hrvatskom, te engleskom jeziku.

Primijetili smo ove godine dvije nove pjesme, znači li to i dolazak novog materijala?
Počeo sam sa snimanjem pa prekinuo zbog obaveza. Nadam se da ću stići do kraja ljeta završiti album jer tu imam dosta jasnu viziju. Uglavnom, pjesme nisu moje ali sam uradio obrade aranžmana pa mi je puno lakše. Ne moram izmišljati glavnu melodiju i tekst, nego samo kombiniram i  pakiram onako kako bih htio da zvuče. Proces snimanja će ići brzo, samo da nađem vremena. Vjerujem kako ću završiti snimanje do kraja ljeta.

Hvala ti na razgovoru i mi se nadamo da ćeš i dalje raditi ono što voliš?
E, hvala tebi.

Razgovarao: Zorislav Knežević

Foto: Nikola Knežević