Seed Holden: “Trenutno sam u fazi da mi je draže svirati s bendom nego solo”
1. srpnja 2017.
Nikola Knežević (1063 Članci)
Podijeli

Seed Holden: “Trenutno sam u fazi da mi je draže svirati s bendom nego solo”

Da i Slavonija ima jake kantautorske snage dokaz je Seed Holden ili pravim imenom Ljudevit Ivić s kojim smo razgovarali na nedavno održanom Exposure Music Festivalu u Velikoj Gorici.

Osvrnuli smo se na festival, ali i na njegov dosadašnji rad, kako po pitanju kantautorske glazbe, tako i po skladanju glazbe za kazališnu predstavu.

Imao si jedan od najdomljivijih nastupa na Exposure Music Festivalu, kakav je osjećaj biti i nastupiti u Velikoj Gorici?
Super, odlična je vibra, kantautori se druže i ToughRa se stvarno potrudio oko svega. Lijepo je da se ovo odvija četiri dana. Kamp ima baš svoju čar, tu je priroda, ovce u pozadini i tako.

Obzirom da dolaziš iz Slavonije u kojoj je glavna tema iseljavanje, kako si se snašao u Zagrebu i kakve su tamo prilike za jednog glazbenika?
Dobre su prilike u Zagrebu, buja ta kantautorska scena, samo treba još prostora da se kantautorski glas više artikulira. Potrebno je neko značajno mjesto gdje bi se samo u tišini slušalo što glazbenici imaju za reći, ali mislim da je povoljna situacija što se tiče ponude. Ali opet to ima svoje mane jer se onda publika disperzira, no dobro je. Bit ćemo optimistični.

Glazbu stvaraš u suradnji s još dvojicom kolega iz svog kraja, jesu li ti to i bliski prijatelji?
To je baš ekipa koja se zna od malih nogu i uvijek smo svirali po nekim bendovima. Sve sam počeo solo i krenuo sam snimati prvi album, pa te to odvede negdje. Prvo je sve trebalo biti na akustičnoj gitari, onda kreneš bubnjeve svirati, bas pa klavijature. I onda trebaš ekipu da sviraš to live. Onda smo se okupili i pičimo. Trenutno sam u fazi da mi je čak draže zasvirati u bendu nego solo. Matej Vidranski je na bas gitari, a Luka Ižaković na bubnjevima, strašni glazbenici.

Čuli smo najnoviji singl “Alone”, znači li to dva albuma Seeda Holdena u dvije godine?
Pa vrlo vjerojatno, odnosno sigurno jer smo tim singlom i najavili nadolazeći album. Bit će još jedan singl, zatim album i onda treći singl da zapečatimo sve. Album sam 90% sâm snimao, kao i sve instrumente i dosta je sirov. Prvi singl “Alone” odskače od ostalog materijala, ali već će idući najaviti kakav će biti štimung cijelog albuma. “Alone” je dosta za sebe pjesma, zato se i zove tako.

Radio si i soundtrack za kazališnu predstavu Mandragola, kako je to prošlo?
Super, bio sam zapravo i glumio u predstavi, a nešto sam malo na početku svirao. Ekipa je bila super i općenito volim taj srednji vijek i tu tematiku, tako da mi je to bio pun pogodak za raditi. Volio bih se okušati još u sountrackovima, što za filmove, što za predstave. Tako da je to jedno jako lijepo i vrijedno iskustvo. To mi je bio prvi album koji sam završio, čak prije “Scripta” soundtrack je bio nešto što sam prvo izbacio, a što sam miksao i producirao sâm. Još sam svjež bio u svemu tome tako da je to bio jedan značajan korak za mene bez obzira što album traje 15 minuta.

Kakva je tu dinamika rada, vjerujem da je potrebna bliska suradnja s redateljem?
On je dao neke smjernice kako bi to trebalo zvučati, ali dosta mi je dao slobode tako da ga moram pohvaliti.

Imaš li još koje neostvarene snove po pitanju glazbe, odnosno kako se vidiš za 5 do 10 godina?
Nemam pojma, stvarno, teško pitanje. Mislim da je bitno samo raditi, snimati i svirati. Nemaš baš previše kontrole nad tim, možda nešto samo sitno, ali za 5 ili 10 godina kako se vidim, ne znam. Vidim se i dalje u tom, snimat ću i raditi, a ako neka šira publika to prepozna – super, ako ne, opet super, radim to za sebe prvenstveno.

Hvala ti na razgovoru
Hvala tebi.

Razgovarao: Zorislav Knežević

Foto: Nikola Knežević