IZVJEŠĆE/FOTO: 6. Tam Tam Music Festival (Sućuraj) – raj na Hvaru
31. srpnja 2017.
Boris Abramović (45 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: 6. Tam Tam Music Festival (Sućuraj) – raj na Hvaru

Svako mjesto koje u svojem imenu ima raj je posebno. Otok Hvar, poznat već širom svijeta po svom mondenom, razuzdanom, partijanerskom turizmu ima i svoju drugu stranu.

Već šestu godinu za redom, zadnji vikend u srpnju, na samoj istočnoj strani Hvara, u prelijepom malom mjestu Sućuraj, održava se Tam Tam Music Festival.

Festival je to koji je nastao ogromnim trudom i entuzijazmom nekolicine lokalnih momaka koji su odlučili ovo malo mjesto razbuditi neorganiziranjem možda nekih ribarskih večeri, kako je to već uobičajeno u Dalmaciji i širom naše obale, nego nečim sasvim različitim. Na samim počecima festivala binu su činila dva spojena Tam kamiona (od tud i ime Tam Tam), nekakve prateće infrastrukture nije ni bilo, ali bendovi su se odazvali i stvar je krenula. Danas je to sasvim neka druga priča iako se početna ideja i duh festivala i dalje osjete.

Više nego ogroman pomak osjeti već i u usporedbi na prošlu godinu. Prvi put ove godine festival se proširio na još par dana pa smo tako u programima mogli uživati već od utorka 25. srpnja, a i sâm program ponudio nam je osim svirki i izložbu instrumenata u dvorištu crkve, predavanje povjesničara o povijesti Sućuraja, restrospektiva filmova 15. Tabor film festivala i još ponešto. Ali najveći pomak, ogroman u usporedbi s prethodnim godinama, je kamp. Ustvari TamP, kako su ga organizatori nazvali. Ogromnim trudom i radom, a i razumijevanjem i pomoći lokalne zajednice koja je ipak prepoznala potencijal ovako nečega napravljen je kamp za posjetitelje festivala, u hladu borove šume, uz samo more i gradsku plažu i na tri minute pješačenja od centra mjesta.

Kamp, ustvari TamP, ispunio se posjetiteljima festivala i tu je vladala fenomenalna atmosfera. Prošao sam po hrpi festivalskih kampova do sada, iako inače nisam kamper, ali ovakvu atmosferu kakva je vladala u ovome kampu teško da sam doživio. Probuditi se ujutro, izaći iz šatora i vidjeti onakav pogled na more je nešto neprocjenjivo, a kada te uz to na ulaznom pultu čeka  besplatna kava i ljubazni domaćini, to je ono nešto.

Samo mjesto je tako malo, simpatično i nefensi, za razliku od Hvara, i ovdje ćete šetajući sresti većinu svojih kamperskih susjeda ili prijatelja koji su zaposjeli sućurajske apartmane. Za cijenu jednog piva u Hvaru, ovdje ćete popiti tri, iako ne pišem ovo da bi pravio nekakvu antireklamu Hvaru, nego da ipak pokažem kako postoji i drugačiji turizam.

Od samih početaka Tam Tam festivala intencija je bila da se ovdje ne dovode bendovi koje ćete viđati po top listama, niti u popularnim glazbenim emisijama državne televizije, nego se ovdje godinama skuplja krema regionalne alternativne i indie scene. Tako je bilo od početka, a tako je i danas. Izuzetna stvar, i nešto što se rijetko viđa je to da bendovi koji dolaze na festival svirati, dođu i po nekoliko dana prije, a ostanu nerijetko i nekoliko dana poslije festivala u ovom malom mjestu, iz nekog čistog zadovoljstva jer rijetko da će negdje drugdje tako uživati i biti tako tretirani.

Nigdje, ali baš nigdje do sada na nekom festivalu nisam doživio, a bio sam na dosta njih, da u neki rani jutarnji sat dok bend svira na pozornici, u publici bude, ili pleše, toliko drugih glazbenika iz bendova koji su svirali ili koji će tek svirati tu večer, ili koji su svirali prethodne godine pa su ove godine došli samo pogledati i podržati festival. To negdje drugdje osim u Sućurju nećete vidjeti.

Nevjerojatno opuštena atmosfera na “najboljem najmanjem festivalu na svetu“, kako kaže Boris Vlastenica iz Repetitora, je nešto što se već podrazumijeva i čega baš i nema previše na nekim većim eventima.

Naravno nešto ćemo reći i o izvođačima koji su ove godine činili line up festivala. I dalje je to krema regionalne alternativne scene kao i svih dosadašnjih pet izdanja festivala. Moramo spomenuti i mladu kantautoricu Billie Joan koja je svojim nastupom u kamp TamP-u oduševila nazočne kampere nekoliko dana prije glavnog programa.

A u glavnom programu 28. srpnja nastupili su redom, Neofit Ritual (ex. Umreti Fit) s novim bubnjarom s kojim su u kratkom vremenu uspjeli uvježbati repertoar i nastupiti, Moskau, koji su odlično odradili svoj teatralni nastup u sastavu s gošćom Sarom Renar, psihodelični Pridjevi, ovaj put bez Nine Romić koju su u višeglasju uspješno zamijenili Ivana Picek i Dino Santaleza.  Repetitor, za koji ne treba previše trošiti riječi, osim da jednom kada otkrijemo neku drugu zemlju vjerojatno ćemo otkriti i bolji bend od Repetitora, a do tada…ljudi su to koji obožavaju Sućuraj i ovaj festival i koji kažu da će doći svirali ili ne, a ovaj put su nas podsjetili na prošlu godinu pa im se na dugačkom bisu, koji inače nije praksa, pridružio i Uroš iz “Threesome“ koji je prošle godine odradio cijeli nastup kao gitarist, pošto je Boris imao slomljenu ruku. Prvu večer je zaključio odlični ABOP koji je rasplesao sve u publici.

Drugu večer festivala otvorili su Dogs In Kavala, dostojno se predstavivši svojom melodioznom gitarističkom psihodelijom. Nakon njih izašli su momci iz Seine, projekt kantautora Ivana Šćapeca iz neprežaljene Vlaste Popić, koji iza sebe imaju prošlogodišnju pobjedu na banjalučkom Demo Festu što je i više nego dovoljna preporuka, a svojim nastupom su uvelike opravdali očekivanja. Seven That Spells, koji su slijedili, svojim glasnim gitarističkim space noise uraganom pokazali su publici da nije slučajno to što ovaj bend ima više nego uspješnu i stranu, više čak negoli domaću, karijeru. Spiridon je band koji je nastupio i prošle godine, a koji sam pogledao i kao support Repetitoru u Tvornici, raste svakom svojim nastuopm. I ovdje na festivalu se pokazao kao odličan potencijal i sigurni smo da će se za njih svakako još čuti. Igralom iz Niša su, kao što sami kažu “imali čast završiti ovaj divni mali festival u ovom malom parčetu raja“ pa su se publici odužili s nekoliko dodataka.

Svim bendovima koji su nastupili, ovdje su bili vjerojatno i ponajbolji nastupi uopće, ali to i nije čudno imajući u vidu atmosferu i okolinu u kojoj se ovo sve odvijalo. Svi hvale festival, obećavaju i nadaju se da će ponovo doći jer ipak je ovo ovdje nešto posebno.

Na kraju još jednom svakako moramo spomenuti izuzetan trud i angažman organizatora ovog izvanrednog festivala članova udruge građana Pelišnjak, koji su odradili ogroman posao da bi ovdje sve funkcioniralo kao sat, a ipak i izuzetno opušteno. Uz njih svakako sve pohvale idu i vrijednim volonterima koji su se na svakom koraku trudili da se svaki posjetitelj festivala u Sućurju osjeća dobrodošao i da uživa kao nigdje drugdje (posebna zahvala Teni i našoj Nini).

O lošim stranama nećemo. Ne zato što nećemo, nego zato što ih nije ni bilo, barem ih mi nismo primjetili.

I tako je došao kraj još jednog izdanja Tam Tam festivala u Sućurju. Već se veselimo idućoj godini i novom, sedmom izdanju, na kojem već znamo da ćemo sresti sve ove drage ljude koje smo vidjeli i upoznali ove godine, a nadamo se da ćemo upoznati i nove, jer ovaj festival nema neku razvikanu marketinšku strategiju nego se ponajbolje reklamira usmenom predajom.

Stoga, upišite si u planere zadnji tjedan u srpnju idućega ljeta, Sućuraj, i podvucite kao nešto obavezno jer svako mjesto koje u svojem imenu ima raj je posebno.

Foto: Matej Čelar (MMM Photography)