IZVJEŠĆE/FOTO: Spoj kiše i sunca za nastavak uspješne tradicije MetalDaysa
3. kolovoza 2017.
Music Box (3347 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Spoj kiše i sunca za nastavak uspješne tradicije MetalDaysa

Mnogi već tradicionalno posljednji tjedan u srpnju čuvaju za odlazak u slovenski Tolmin, malo mjesto koje na tjedan dana donosi puno uzbuđenja, dobre glazbe, zabave i odmora.

Oni koji ga prvi put pohode, uglavnom se pretvaraju u ove prve i kupuju kartu dok festival još uvijek traje. Mnogi bi se zasigurno pitali u čemu je tajna. Nema nekog posebnog recepta. To je jednostavno paket kojeg treba doživjeti. Paket koji je počeo kao Metalcamp, a ove godine je uspješno obilježio i petu godišnjicu postojanja pod imenom MetalDays. To je organizatorima dalo još više povoda da ova i godina bude za pamćenje. Dobro… Ove godine se i vrijeme pobrinulo za to.

DAN 1

Samom festivalu je prethodilo nekoliko warm-upova, no prvi službeni dan je ipak bio 24. srpanj koji je donio manje probleme u vidu vremena. Oni koji su već bili u Tolminu, znaju kako je barem jedan dan rezerviran za kišu, dok ostatak festivala prođe u lijepom sunčanom vremenu. Ova godina je bila malo varljiva. Bendovi su u poslijepodnevnim satima počeli s koncertima prema planiranom vremenu. Među prvima smo uhvatili domaći bend Hellcrawler (Nova Gorica) koji je imao odličnu podršku lokalne publike, ali šteta što istu energiju nisu djelili i drugi posjetitelji. Svakako treba napomenuti da je novitet od ove godine treća pozornica, posvećena novim/demo bendovima koji tek traže svojih pet minuta slave pod glazbenim nebom.

Foto: Pit-Art Photography (metaldays.net)

Na drugoj pozornici, odnosno «Boško Bursać» stageu, pojavili su se thrash/groove metalci iz Srbije pod imenom Rapid Force. Bend je nedavno objavio novu postavu, pa je ovo bila prava prilika da se predstave u novom sastavu. Obzirom na poslijepodnevnu satnicu, bend je skupio lijepi broj ljudi, među kojima se pojavila i manja «šutka». No, manji problemi sa zvukom su očito uznemirili bend što se moglo vidjeti.

Zbog bolesti pjevačice, Xandria je morala otkazati nastup i to ne samo ovaj, već im je trenutno i turneja na pauzi. Umjesto njih, na glavnoj pozornici smo pogledali Na Cruithne, bend koji dolazi iz Irske i svira neku inačicu folk metala. Svirku su počeli na vrijeme i već na prvoj pjesmi se pojavila manja «šutka», a publika je bez problema reagirala na geste pjevača. Svirački nisu bili loši, bilo je zanimljivo gledati bubnjarku koja je imala odličan groove. Ali vokal baš i nije bio reprezentativan, pa kada se sve zbroji i oduzme… Bend ipak ima još puno za poradit na sebi. Baš za vrijeme njihovog nastupa su počeli problemi.

Foto: Kabo Photografix (metaldays.net)

Dolinu su preplavili crni oblaci i na festival se srušila jaka kiša s vjetrom, koja je ugozila i konstrukciju male, treće pozornice. Točnije, jedna strana pozornice se srušila pa dio bendova nije mogao nastupiti, odnosno dobili su novi termin za drugi dan. Neki su se uspjeli sakriti pod šatore s hranom i pićem, neki su na sreću bili u kampu, ali bilo je i onih s manje sreće koji su pokisnuli do gaća. U tom trenutku su počele stizati i obavijesti od organizatora putem društvenih mreža, što se pokazalo kao odličan način komunikacije s posjetiteljima, kako su pojedini bendovi otkazani i/ili prebačeni na novi termin zbog nevremena. Lost Society je otkazan, Loudness je prebačen na drugu pozornicu, a nastup Batushke je prebačen iza ponoći.

Čim se vrijeme primirilo, koncerti su nastavljeni na drugoj pozornici. Naša ekipa se uspjela izvući iz sigurnog zaklona i uhvatiti tek dio Suicidal Angelsa, koji su promovirali svoj album  «Division of Blood». Publika koja se skupila je pokazala kako im kiša neće pokvariti doživljaj i unatoč blatu, maksimalno su uživali u svirci. Osim u starijim, pokazali su entuzijazam prema novim pjesmama.

 

Na glavnoj pozornici se čekao Iced Earth, bend koji je već bio na ovom festivalu, ali svakako i onaj kojeg se ne bi trebalo propustit. Koncertni prostor je bio popunjen, što se prethodnih godina moglo rijeđe vidjeti već na prvom danu. Stu je već nakon druge pjesme kratko pozdravio publiku, a onda su nastavili s «Pure Evil» na čije prve tonove je publika odmah dignula ruke u zrak. Bez problema su ponavljali pjevajući ono što je pjevač od njih tražio, a stvorila se i manja «šutka». Koncert je prošao prošaran pjesmama s aktualnog Incorruptible, ali i pjesmama poput «I Died for You», «The Hunter», a svakako je upečatljiva bila «Watching Over Me» koju je publika na kraju sama otpjevala. Dobar nastup, ali je nekako nedostajala «točka  na i» da bude odličan. Naime, svi poznavatelji ovog banda naviknuti su na energičniji nastup od ovoga kojega smo bili svjedoci prvog festivalskog dana. Nedostajalo je ono nešto što bi se moglo nazvati osobno od banda, neki detalj koji bi ovaj nastup učinio reprezentativnim. Možda se tajna krije u finalnoj interpretaciji, jer na kraju svega, dojam je da je band koncert samo odradio i ništa više od toga. Šteta, jer Iced Earth je definitvno band koji je sposoban za mnoga više od ovoga što smo imali priliku vidjeti od co-headlinera prve festivalske večeri.

Foto: Marc Feike (metaldays.net)

Kako je došlo do novog rasporeda, neki su morali birati čije minute će morati uskratiti, na maloj ili velikoj pozornici. Japanski veterani  Loudness su okupili veliki broj ljudi na drugoj pozornici i vrlo su profesionalno odradili svoj nastup ispred velikog broja publike. Paralelno se s nestrpljenjem očekivao nastup, kako su ga tih dana nazivali, legende osobno. Marilyn Manson je nastup započeo tako što je veliki crni zastor otkrio pozornicu, a on se ukazao na velikoj stolici koja je bila poput trona. S «Revelation #12» je započeo koncert i nastavio se uz «This Is the New Shit». Kroz koncert, Manson je često mjenjao kapute, što je bilo pomalo smiješno za vidjeti. Jesmo li na modnoj pisti ili na metal koncertu? Na set listi se našla i «Disposable Teens», no posebnu euforiju je izazvala obrada pjesme «Sweet Dreams», koja je dodatno motivirala publiku. Ne znam je li do publike ili Mansona, no koncert je bio pomalo dosadan. Mišljenja su podijeljena. Oni koji su ga ranije gledali kažu da je nastup bio uobičajen, jedni su bili sretni što su ga imali prilike vidjeti, a treći su ipak ostali razočarani. Prilikom pokušaja komunikacije s publikom, Manson je u jednom trenutku izjavio «If your’re tired, we’ll just leave» (ako ste umorni, mi ćemo otići), očito nezadovoljan povratnom energijom. A to se na kraju i dogodilo. Iako je satnica festivala najavljivala kako će njegov nastup trajati do ponoći, sve je bilo gotovo već u  23:30 sati.

Foto: Katja Borns (Kabo Photografix) (metaldays.net)

DAN 2

Drugi dan je počeo u nadi da smo onaj «jedan dan kiše» obavili za ovu godinu i da novih izmjena ne će biti. Veliki broj posjetitelja se već uobičajeno našao na plaži uz vježbe poput joge i raznih igara kao što je ogromna Jenga. I ove godine se na trenutak mala pozornica na plaži pretvorila u matični ured i našli su se parovi koji su odlučili «sudbonosno da» izreći upravo na Metaldays festivalu. Neki bendovi su se odlučili i za prosidbu za vrijeme svirke, pa je tako gitarist benda Carnage Calligraphy, koji su nastupili na Newforces pozornici sišao nakon nastupa i zaprosio svoju curu. Naravno da je rekla «da».

Treća pozornica, New Forces Stage, ponovno je bila u punom sjaju i nešto prije podneva su počele svirke mladih nada. Mi smo tamo zatekli njemački Fallen Tyrant, koji su prvobitno trebali svirati prvi dan, no zbog vremena i nezgode s pozornicom, prebačeni su na drugi dan. Bend nije bio posebno oduševljen zbog toga, no odradili su svoj nastup pred 40-ak ljudi. Za svoj nastup su dobili dobar pljesak, ali su ga završili tako da su nakon posljednje pjesme samo sišli s pozornice.

Na velikoj pozornici su se očekivali Visions of Atlantis, bend koji smo imali prilike već nekoliko puta viđati na ovom festivalu, ali svaki put na drugoj pozornici. Ove godine su konačno došli i do glavne, ali i s novom postavom. Naime većina benda je s novim članovima, koji su se odlučili glazbeno vratiti svojim korijenima. Koncert su započeli s pjesmom «New Dawn» koja se našla na njihovom albumu Delta. Clementine je bez problema motivirala prve redove koji su bili aktivni, no ostatak kao da se malo uspavao. Oko dvjestotinjak ljudi došlo je podržati ovaj austrijski symphonic/power metal bend, koji nakon dugo vremena radi na novom albumu, a koji možemo očekivati krajem ove ili početkom iduće godine. Upravo s njega su odsvirali i dvije nove pjesme na koje je publika dobro odreagirala. Bilo je lijepo čuti i pjesmu «Lost» koja je njihov prvi video koji su napravili. Clementine se osvrnula na nedavnu smrt Chestera iz Linkin Parka, no naglasila je kako to nije još jedno prisjećanje u nizu, već da ljudi ponekad dođu u situaciju kada misle da su sve izgubili. U tom trenutnu trebaju razgovarati sa svojim bližnjima, kako ne bi izgubili bitku, a jednu je izgubila i njihova originalna pjevačica Nicole Bogner, kojoj su posvetili pjesmu. Svirački je nastup bio u redu, ali vokali definitivno nisu na «istoj valnoj duljini». Svaka druga pjesma je bila falš na dijelovima gdje su dueti i na tome trebaju raditi.

Foto: Marc Feike (metaldays.net)

Nakon njihovog nastupa, vrijeme se ponovno pogoršalo i kiša je prekinula nastupe nekih bedova. Dodatno, Kadavar je otkazao svoj nastup jer je bubnjareva žena završila u bolnici radi poroda. Obzirom da je ova informacija došla kasno, organizatori nisu imali vremena napraviti novi raspored. Od svega toga nam je ostalo samo čekati da kiša konačno prestane padati.

Nadu su nam vratili prvi tonovi Sanctuarya, koji su teške riffove slali s glavne pozornice. Iako je publike bilo manje, svi su bili u kabanicama i energijom su vrijedili kao da ih je deset puta više. Bend je također odlično odradio nastup, a na set listu su stavili pjesme poput «Future Tense», «Arise and Purify» i «Die for my Sins». Za vrijeme njihovog koncerta i kiša je prestala padati, što je do kraja privuklo još više publike.

Nakon Sanctuarya na glavnu pozornicu su se popeli Katatonia, koji su ubrzo pozdravili publiku i ispričali se zbog manjeg kašnjenja do kojeg je došlo zbog vremena. A osim iskrene isprike, iskren je bio i njihov nastup na koji je i publika odreagirala. Na prve tonove «Teargas» počeli su davati ritam pljeskanjem, a to se ponovilo još nekoliko puta kroz koncert. Publika je uživala u «Evidence», «Ghost of the Sun» i «Dead Letters». Kada god je Jonas najavio pjesmu, prisjetio se na kojem albumu se ona nalazi.

Za vrijeme Sanctuarya, na drugoj pozornici je počeo nastup Mgla, black metalaca koji su izazvali poprilično zanimanje. Uz glasne i oštre riffove koje su stvarali na pozornici kojom su suvereno vladali, dobro su prodrmali publiku koja je pred kraj koncerta krenula odlaziti prema glavnoj pozornici, jer se tamo pripremao nastup Amon Amarth.

Foto: Marc Feike (metaldays.net)

Amon Amarth je također jedan od bendova koje smo već imali prilike vidjeti na festivalu, ali i nekoliko puta u Hrvatskoj.  Ovoga puta pozornica je bila odlično opremljena rekvizitima i pirotehnikom, dalo se naslutiti da nas doista očekuje spektakl. Na sredini pozornice se isticala velika vikinška kaciga na kojoj je bio smješten bubanj, a sa svake strane su bile stepenice, koje su članovi benda često koristili za vrijeme nastupa. Kao i većina bendova, kombinirali su stare hitove kao i one novijeg datuma koji su se našli na albumu Jomsviking, za koji se pokazalo da publika dobro poznaje. «Deceiver of the Gods», «Cry of the Black Birds» i «Runes to my Memory» samo su neki od klasika koji su se nizali. Scenski je najzanimljivije bilo gledati pjesmu «Guardians of Asgard».  Nastup su završili pozdravom uz želje da se publika čuva kiše. Poznato je da ovi vikinški metalci na svojim live nastupima uvijek ponude svoj maksimum, te je tako bilo i ovaj put. Uz odličnu komunikaciju s publikom, između pjesama, pjevač je uglavnom na kratko se obbraćao publici na slovenskom i hrvatskom jeziku, pri tome ne znajući da je domaća publika u manjini na ovom festivalu, međutim, u svakom slučaju, lijepa gesta od njega. Nastup je prošao u odličnoj atmosferi, uz kratke lekcije i predavanja iz nordijske mitologije, uz glasno odobravanje okupljene mase, upravo onako kako bi i trebao izgledati jedan headlinerski nastup. Prema usporedbi s headlinerima prvog dana, Amon Amarth održao je lekciju profesionalnog i osobnog komunikacijskog smjera i energije koja se ne viđa i doživljava baš svakoga dana. Naravno, mogle su se čuti i brojne kritike, posebno vezane uz događaje na pozornici nevezano uz band. Naime, kroz par pjesama na binni se odvijala prava mala vikinška predstava, koji je na trenutke zaista izgledala pomalo djetinjasto, ali kada se uzme u obzir zaista vrhunski glazbeni nastup uz već spomenutu zavidnu razinu energije ovih glazbenika, dodatni sadržaji na pozornici služe s ciljem popunjavanja ukopnoga dojma, što je bandu apsolutno pošlo za rukom, te se ovaj nastup može okarakterizirati kao jedan od boljih koncerata na glavnoj pozornici ove godine.

DAN 3

Blato, kiša, otkazivanje i novi rasporedi obilježili su prva dva dana festivala, no treći je već dao nagovijestiti da se scenarij neće ponoviti i moći ćemo uživati u očekivanim koncertima.

Dordeduh je na drugoj pozornici donio teške i tamne tonove, koji su okupili iznenađujuće puno publike, obzirom da se radilo o poslijepodnevnim satima. Ono što je zasmetalo je velika glasnoća, kao da se bend spremao za deset puta veću pozornicu, no do kraja koncerta je tonac ipak korigirao situaciju i sveo ju na ono kako treba biti.

Foto: Marc Feike (metaldays.net)

Odličnu dozu grindcorea su donjeli Gutalax koji su imali najzanimljiviju publiku, odnosno bila je najzabavnija kada su u pitanju rekviziti, no oni koji ih vole i prate već znaju što očekivati na njihovom koncertu. Ova ekipa je svirala prošle godine na MetalDaysu, ali na drugoj pozornici. Obzirom na odličnu atmosferu koju su priredili, ove godine su dobili priliku nastupit na velikoj pozornici, na što su se osvrnuli nekoliko puta. Ovo možda nije glazba koju ćete često poslušati, ali je definitivno koncert koji morate doživjeti. Od samog početka po zraku je letio wc papir, šljokice i konfete, pojavljivale su se razne igračke na napuhavanje, puno ih je bilo obučeno u bijele kostime uz neizostavni rekvizit četke za wc školjku. Dečki su odsvirali svoje kratke hitove poput «Toi Toi Story», «Fart, Fart Away» i naravno, pjesmu posvećenu popularnoj seriji «Esmeralda». Pjevač je pojasnio kako obično imaju dvije set-liste. Jednu koja je više rock, a druga više metal pa su dali publici da navijanjem odaberu koju listu žele. Naravno, rezultat nije bitan, jer pjesme se žanrovski ne razlikuju. Iako im je prošle godine nastup bio znatno bolji, ipak je ovo bend kojeg treba doživjeti, jer će vas prije ili kasnije natjerat na smijeh. Na jednoj pjesmi je publika napravila «wall of death», dok je drugu bend najavio kao «vrlo tehničku pjesmu» i trajala je doslovno pet sekundi. Koliko se publika zabavljala, pokazuje i veliki broj «crowd surfera», ali i trenutak kada je veći dio publike sjeo na pod i glumio kao da veslaju u velikoj galiji.

A kada smo već kod smijeha, pobjedu za najbolji scenski nastup je definitivno odnio Abbath, no krenimo redom. Možda pomalo neočekivano, ali bilo je nešto manje ljudi nego na Gutalaxu. No, s vremenom se to ipak promijenilo i sve više ljudi je počelo dolaziti. Abbath je već na samom početku pozdravio publiku i bio je u svom «svemiru», jako zabavljen idejom da se igra oko svog imena. Ne samo da je zasvirao novi materijal, već se tu našla i poslastica poput «Warriors». U sred svirke je predstavio članove svog benda, a onda su zasvirali «Tyrants» na koju je publika odmah počela davati ritam pljeskanjem i koja je izmamila veliki broj «bangera» u publici. Abbath se zabavljao na pozornici, radeći «crab dance» što je poprilično nasmijavalo publiku. Ali onda je došlo do pravog vrhunca. Bend je za kraj svirao, vrlo ironično, «All Shall Fall» (Immortal) kada je Abbath sišao s pozornice i otrčao uz ogradu koja dijeli publiku uz brdo. Nakon što se tamo s njima pozdravio, počeo je trčati natrag s gitarom u ruci. Zakoni fizike su svoje odradili kada netko trži niz brdo. Abbath se sapleo i pao ravno na nos. No, vrlo ponosno se ustao kao da se ništa nije dogodio, dignuo gitaru u zrak i uz ogradu gdje je bila publika je prošetao sve do backstagea. Još isti dan su se posjetitelji počeli šaliti s naslovima poput «Abbath Shall Fall».  Stoga se ovim putem prisjetimo nekih od prigodnih doskočica s pozornice koje su dodatno nasmijale sve okupljne poput, That’s what I am talking Abbath, Tolmin Abbath it, Fuck you very much, itd…. Abbath se pokazao kao vrhunski showman, te je svojim nastupom dokazao da pripada u sami vrh svjetske metal scene, barem što se tiče atraktivnosti  scenskih nastupa.

Foto: Katja Borns (Kabo Photografix) (metaldays.net)

Na drugoj pozornici su već svirali britanski death metalci Cancer, koji su okupili velik broj ljudi. Za razliku od ostalih bendova, na pozornici nisu imali nikakav backdrop ili slične rekvizite. Bio je to jednostavno bend koji je donio sirov zvuk koji je potaknuo publiku na benganje i «šutku». A odmah nakon njih su došle još jedne legende, heavy metalci Grave Digger koji su odmah u glavu udarili s «Healed by Metal», nakon koje su kratko pozdravili brojnu publiku. Ovaj bend se čvrsto drži standarda/stereotipa heavy metala i svi koji su došli su znali što ih očekuje. Tako su se nizale «Night of the Phantom», «Lionheart», «The Ballad of Mary», «The Round Table (Forever)», a najupečatljivija je bila «Rebellion» kada su svi mahali svojim glavama i izvikivali stihove pjesme.

Glavna zvijezda trećeg dana definitivno je bila «kraljica metala» Doro Pesch. Ono što ju čini posebnom je njezina iskrenost koja se vidi od interviewa koje su imali priliku napraviti novinari, do samog koncerta i odnosa s publikom. Koncert je započela energično uz «Raise Your Fist in the Air», a onda je na slovenskom pozdravila publiku i pitala kako su. Koncert je bio preslika njezine preko 30 godina duge karijere, pa smo se imali priliku prisjetiti i odličnih hitova s njezinog početka. «Burning the Witches» i «Hellbound» samo su neki od albuma kojih se dotaknula. Osim uz autorske pjesme, Doro nas je počastila i obradom Judas Priesta i to pjesmom «Breaking the Law» što je posebno oduševilo publiku. Doro je od početka do kraja bila puna energije, doimala se kao da je 20 godina mlađa, a bend koji ima iza sebe se pokazao kao odličan. Za sam kraj smo dobili obećanje kako dugo ne ćemo morati čekati da ju ponovno vidimo uz niz od «All We Are», «Metal Racer», «Night of the Warlock» i «Earthshaker Rock».  Bio je to još jedan u nizu onih iskrenih nastupa koji će definitivno ostati u dugom sjećanju, bez obzira na činjenicu voljeli Doro ili ne, poznavali njen repertoar odlično ili samo površno. Jedan je to od onih nastupa koji bi trebali poslužiti kao lekcija mlađim kolegama, bilo to u vidu zalaganja na pozornici ili jednostavno u vidu odnosa prema svojim obožavateljima. Iskreno, do posljednjeg atoma snage, Doro je opravdala nadimak koji ponosno nosi već tri desetljeća.

Foto: Katja Borns (Kabo Photografix) (metaldays.net)

DAN 4

Četvrti dan festivala je na glavnoj pozornici otvorio francuski Nemost, ekipa koja se opisuje kao melodic death metal. U svojih 40 minuta su pokazali puno tehnikalija uz koji «masni» riff, što je publika dobro prihvatila. Nakon nastupa su se spustili do ograde i iskoristili priliku malo se družiti s publikom, što je za svaku pohvalu. Nakon njih su se na pozornici našli Kobra and the Lotus, predvođeni lijepom Kobra Paige. Bend je svo vrijeme bio energičan i bez problema je držao publiku zainteresiranom, a nastup su otvorili s pjesmom «Gotham». Prostor je bio lijepo popunjen, a dobar broj publike je pokazao kako poznaje opus ovog benda. Iako su na pozornici odlično uigrani, ipak Paige još mora poraditi na svom vokalu. U jednom trenutku je počela pjevati «Fear of the Dark» (Iron Maiden), a uši su nam govorile «nemoj, molim te». Nastup su zaključili s «50 Shades of Evil» i pozvali su obožavatelje da se dođu s njima družiti na Meet&Greet.

Ove godine je druga pozornica donjela sasvim dobru dozu dobrog, starog heavy metala, pa uz neke već viđene bendove, na red je došao i Raven. Ova trojka je bila dobro raspoložena, što je publika prepoznala i dala im je dobru podršku. John i Mark su se svo vrijeme energično kretali po pozornici, a bubnjar je bio i više nego precizan. I ova ekipa nam je dala odlično putovanje kroz svoju bogatu «heavy» karijeru.

Foto:  Marc Feike (metaldays.net)

Poslijepodne se moralo rezervirati i za domaće snage koje su se našle na novoj, trećoj pozornici. Riječki Nord se popeo na pozornicu nešto iza 17 sati i pred 50-ak ljudi otvorio set s «Running Man». Mihael je u svakom trenutku kada nije pjevao, skakao po pozornici, što je dodatno pokazalo da ima ranijeg iskustva s ovakvih festivala i zna kako se ponašati. Bilo bi dobro da njegov primjer sljede i gitaristi, koji bi scenskom nastupu dali «točku na i». Za svaku pjesmu su dobili dobar pljesak, a zanimljivo je bilo vidjeti kako je jedna grupica pokušala simulirati «crowd surf», a su dignuli curu u zrak i tako s njom okolo trčali. Dobra glazba zahtjeva i da se ljudi snađu u situaciji, a ovoj ekipi je to uspijelo. Možda je to bio malo komercijalniji zvuk za ovakav festival, na što se i sam bend našalio, ali svakako su našli novu publiku. Šteta što je nije bilo više, jer ne sumnjamo da bi bilo odlično.

Set lista

Intro
Running Man
Shadows
Play Restart
I Feel You
Ping Pong
Lo-Hi
Remake

Od nastupa na drugoj pozornici, svakako je vrijedno za izdvojti koncert sastava Bömbers, kojega predvodi već spomenuti Abbath, ali ovoga puta u pitanju je band koji svira stvari legendarnog sastava Motörhead. Abbath i ekipa dostojno su i na zavidnoj razini predstavili Motörheadov opus u nešto više od sat vremena svirke. Abbath u ulozi neponovljivog Lemmya, vokalom, stasom, i stilom, neodoljivo podsjeća na ovog legendarnog glazbenika. Što reći osim da band sasvim argumentirano nosi naziv Bömbers – The ultimate Motörhead tribute, te je po svemu prikazanom vjerojatno najbolja replika banda kojega na žalost više nemamo prilike gledati u živo. Također, važno je napomenuti da je nastup Bömbersa popratio zaista veliki broj posjetitelja, te se po vizualnom zaključku može naslututi da je ovo bio najposjećeniji koncert «Boško Bursać» pozornice.

Foto: Marco Feike (metaldays.net)

Upravo kako su Bömbers na drugoj pozornici zaključili nastup, tako je publika užurbano pohrlila prema velikoj pozornici, gdje se sve spremalo za nastup Opetha. Lagano su počeli izlaziti članovi ritam sekcije, zatim klavijaturist i začuli su se prvi tonovi… Kada su se svi kompletirali, energično su otvorili s «Sorceress», naslovnim singlom s istoimenog albuma kojeg su objavili krajem prošle godine. Naravno, nisu se zadržavali samo na novim stvarima već su se tu našle i «Ghost of Perdition» i «Demon of the Fall». Opeth je odlično zvučao, no baš kad smo krenuli o tome razmišljati, kao da se dogodila loša karma. Mikaelov pedalboard se pokidao i nije mogao koristiti pedalice. Tehničari su se bacili na posao kako bi što prije otklonili kvar, dok je Fredrik pokušavao zabaviti publiku improvizacijom na gitari. To su stvari koje se događaju, tehnika i oprema nisu nepokidive, pa je svakako trebalo imati razumijevanja. Mikael je na kraju posudio drugi pedalboard i svirka se mogla nastaviti. Iako su imali skromno opremljenu pozornicu, tek nekoliko stupova s rasvjetom, Opeth je pokazao da se svirački popravljaju i znaju kako osvojiti publiku.

DAN 5

Posljednji dan nas uglavnom počne hvatati nostalgija, no utjeha dolazi u spoznaji da je pred nama još jedan dan pun odličnih bendova, a već su najavljene i neke potvrde za iduću godinu. Dan je započeo uz Hell, koje možemo nazvati veteranima, ako ne uzmemo u obzir prekid u karijeri. Osim po svirci, bend je prepoznatljiv po teatralnom nastupu, pa je bilo pomalo iznenađujuće i neobično vidjeti ih na pozornici bez rekvizita i backdropova. Objašnjenje je ubrzo dao njihov frontman Dave: «We are Hell from England, formerly of Europe. This is what happens when you let stupid people vote”, objašnjavajući kako su im opremu zadržali u zračnoj luci u Manchesteru. Ali to ih nije pokolebalo, odradili su svoj nastup do kraja igrajući svoje uloge i trudeći se na taj način zadržati tu teatralnost koja karakterizira bend.

Još jedan bend koji se ranije okušao na pozornicama Metaldaysa je švedski Grand Magus. Ova ekipa nas je u skoro sad vremena dobro razdrmala svojim uspješnicama, a publika im je dala odličnu podršku. Tako su se nizale «Like the Oar Strikes the Water», «Ravens Guide Our Way», «Iron Will» i «Steel Meets Steel», a najupečatljivija je bila «Hammer of the North» koju su ostavili za kraj, a koju je publika otpjevala.

Foto: Katja Borns (Kabo Photografix) (metaldays.net)

Kada raspravljamo o genijalnosti i ludilu, ne možemo ne svrstati u tu kategoriju i Peter Tägtgrena, koji je ove godine došao sa svojim projektom Pain. O bendu se ne treba puno govoriti, no nismo znali kakva će biti set lista, obzirom da se trenutno nalaze na turneji na kojoj promoviraju svoje aktualno izdanje Coming Home. Iznenađujuće, na njihovom popisu se našlo i dosta starijih stvari poput «Zombie Slam», «Dirty Woman» i «Suicide Machine». Izgleda da su bendovi tog dana ostavljali ono najbolje za kraj, jer se i na koncertu Paina, na kojem se skupio veliki broj ljudi, na samom kraju energija digla do vrhunca kada su odsvirali «Shut Yout Mouth».

Njemački sastav Heaven Shall Burn, zatvorio je posljedni festivalski dan na glavnoj pozornici. U neku ruku nastup je bio lošiji u odnosu na onoga od prije par godina, ili su možda očekivanja bila nešto veća, ostavimo to po strani. Band je dokazao vrhunski profesionalizam, sviračko iskustvo prezentirano je na razini kakva se samo poželjeti može. Ono što je nedostajalo je svakako nešto bolja komunikacija s publikom, osim one puke naučene, koja se prenosi s koncerta na koncert. Scenski nastup bio je smješten usred nečega što bi mogli opisati kao dio nekog starog industrijskog postrojenja, što odlično odgovara glazbenom stilu ovog banda.

«Boško Bursać» pozornicu zatvorio je legendarni thrash metal sastav Death Angel, popraćen od strane mnogobrojnih posjetitelja, te se još jednom, ona stara izreka No school like old school pokazala istinitom. Također, veterani MetalDays festivala, odradili su nastup koji odiše iskrenim emocijama, apsolutnom energijom, bez posebnih efekata, osim sviračkog znanja i neizmjerne odanosti prema svojim korijenima i vjernim obožavateljima.

Foto: Katja Borns (Kabo Photografix) (metaldays.net)

Završen je tako još jedan MetalDays festival, festival koji je tijekom godina postao jedan od onih koji se ne zaobilazi, a sve što nam preostaje je s nestrpljenjem očekivati i sljedeća izdanja i iznenađenja koja će nam prirediti ekipa iz tabora MetalDays festivala. Tako su već u ovoj fazi potvrđeni i prvi izvođači koji će nastupiti naredne godine, a to su Coroner, Primordial, Girlschool, Diamond Head, Bölzer, Darkened Nocturnal Slaughtercult, Rotten Sound, Hecate Enthroned, Schammasch i Ultha.

MetalDays, vidimo se opet!

Autori: Helena Ernoić i Ante Turić

Foto (naslovna): Marco Feike (metaldays.net)