Neno Belan: “Đavoli su nekada bili retro jer smo svirali glazbu 60-ih, danas smo double retro”
8. kolovoza 2017.
Nikola Knežević (1995 Članci)
Podijeli

Neno Belan: “Đavoli su nekada bili retro jer smo svirali glazbu 60-ih, danas smo double retro”

Neno Belan je jedan od najvažnijih hrvatskih tekstopisaca današnjice i autora nekih od najljepših hrvatskih balada, ali i čovjek koji je započeo svoju karijeru u legendarnom sastavu Đavoli.

Ove godine sa svojim Fiumensima je odlučio krenuti na turneju gdje će osim redovnih koncerata održavati i one na kojima će svirati samo pjesme Đavole.

Počela je cijela turneja vezana uz legendarne Đavole koji su žarili i palili prije dosta godina. Kako se osjećate kada ste ponovno oživjeli Đavole iako izvodite pjesme na svojim koncertima?
Do ideje je došlo prije godinu i pol dana kada sam radio obljetnički koncert za 30 godina moje profesionalne karijere u Domu sportova. Taj smo koncert podijelili u tri dijela, a u prvom dijelu smo svirali samo pjesme prve ploče Đavola “Ljubav i moda”  što je bilo 30 godina od izdanja. To nas je dopalo. Odnosno to nisu Đavoli, nego opet moji Fiumensi pojačani prijateljem na saksofonu Jakšom Jordesom i to je ta postava kao što su nekada Đavoli imali u koncepciji. Proširili smo onda priču s jedne ploče na kompletan repertoar i time ljude podsjećamo na prošlo vrijeme, što se njima još uvijek sviđa.

Što su tada bili Đavoli za glazbenu scenu?
Pa mi smo bili jedna pomaknuta i neobična pojava u ono doba, to su bile 80-e, a mi smo onda svirali glazbu 60-ih. Već tada smo bili retro tako da smo ovaj show na Ferragostu nazvali double retro, prvi retro je što se vraćamo u 80-e, a drugi što se vraćamo u 60-e. Ljudi su nas voljeli, imali smo seriju izvrsnih nastupa od 1986. godine do početka rata na području čitave bivše države. Imamo tri studijska albuma i jednu  kompilaciju od kojih su mnoge pjesme preživjele. Sva ta desetljeća i danas izvodim s Fiumensima u repertoaru redovno, ljudi to vole i pjevaju, a ovi klinci što su u publici su većinom mlađi od svih tih pjesama.

Jakša Jordes se pridružio Belanu i Fiumensima na Ferragostu

Zašto su te 60-e bile specifične?
Volio sam 60-e i odrastao sam na glazbi Beatlesa i to je moj uzor broj jedan. I otkrio sam da i boji mojeg glasa i glazbenog razmišljanju paše ta glazba, harmonizacija, pjevanja u višeglasju i melodija, jednostavno sam se prilijepio za tu glazbu, našao sam se u njoj. Čak i danas kada nismo Đavoli osjeti se u mojim pjesmama duh 60-ih godina.

Nedavno je bila obljetnica albuma “Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band”. Je li to stvarno najbolji album u povijesti?
To ovisi o ukusima, odnosno kako ljudi gledaju na glazbu, ali po najeminentnijim kritičarima na svijetu ispada da jest ili jedan od najvažnijih. On je bio prekretnica jer su eksperimentirali i prvi put je bilo da netko snima na 4 kanala. To je danas nama smiješno jer na računalima imamo beskrajni broj kanala. Oni su sa stereo prešli na 4 pa je to bila velika revolucija u studiju,  oni su to izvrsno iskoristili i eksperimentirali, te napravili jedan fenomenalan album  čiji se odjek i danas osjeća.

Osim Đavola, nastupate redovno s Fiumensima?
To nastupam i najviše, a ovo imamo pokoji put Đavole i varijantu s mediteranskim orkestrom gdje nastupamo unplugged pojačani akustičnim instrumentima, violinama i mandolinama, te interesantno zvuče te melodije i refreni u nekom drugom ruhu. To je opet za neke druge i specifične prostore, obično su to zatvoreni prostori, kazališta, Lisinski itd. Sviramo Đavole i kao četvorka najviše nastupamo.

Publika na koncertu na Ferragostu

Jeste li bili đavoli kad ste bili mladi?
Teško je sada  sve razotkrivati (smijeh), ali vjeruj mi da jesmo (smijeh).

Bude i  mlađe publike na koncertima, koliko vam je to drago što su i mlađe generacije prihvatile taj stari zvuk.
To je stari zvuk, ali i mladi. Jer ima novih bendova koji zvuče kao da su ispali iz 60-ih godina. Znači, glazba je zatvorila nekakav puni krug, svi sve sviraju i briju. Sve se danas svira, 50-e, 60-e, 70-e, 80-e i 90-e, elektronika i ostalo, sve se to miješa. Glazba nema granica tako da vjerujem kako će to njima biti ugodno uhu.

Kakvo je vaše mišljenje o Ferragostu?
Super je. Prvo sam se iznenadio ovim zanimljivim mjestom. Nikada nisam bio ovdje na jezeru. Lijepa je priroda, okolina, te me ljetni festivali baš  raduju, na otvorenom i u super ambijentu. Ljudi su opušteni, veseli, pjevaju, plešu, što bi čovjek više mogao poželjeti.

Foto: Nikola Knežević