RECENZIJA: “The Promise” – sve prave su ljubavi tužne
14. kolovoza 2017.
Željko Mirković Miki (32 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: “The Promise” – sve prave su ljubavi tužne

U kina je stigao odličan film o ljubavi i ratu, “The Promise”, irskog redatelja koji se bavio i Ruandom i političkim događanjima u svojoj domovini.

Što povezuje ove ljude – Andre Agassi, Charles Aznavour, Aram Hačaturjan, Cher, Gari Kasparov i Kim Kardashian? Osim što su (na ovaj ili onaj način) poznati, veže ih i armensko podrijetlo. Ne baš tako nov film uglednog redatelja Terryja Georga, koji je filmofilima i kino publici poznat po filmovima “Hotel Rwanda” ili “In The Name Of The Father” govori, između ostaloga, o malo poznatim i tragičnim događajima stradanja Armenaca na početku tzv. Velikoga rata u Turskoj.

I dok se svijet raspada i počinje gorjeti u do tada najvećem globalnom sukobu uopće, rađa se, ne jedna nego više ljubavi. Chris Myers, američki dopisnik s vrućeg europskog tla u vezi je s Armenkom Anom Khesarian, kćeri uglednoga glazbenika, odgojenoj u Parizu, a koja se, pak, zaljubljuje u izvrsnog studenta medicine Mikhaela Boghosiana koji dolazi u Istanbul ispuniti svoje akademske ambicije. Pokušat će to učiniti uz pomoć miraza koji je dobio od budućega punca iz maloga sela Siruna gdje je rođen i odrastao te se bavio apotekarstvom.

Izvrsna glumačka podjela i zanimljiva priča utkana u povijesna zbivanja veliki su aduti ovoga filma koji, nažalost, nije puno zaradio na blagajnama diljem svijeta, no to i nije bila prvobitna namjera autorske ekipe. Američkoga novinara glumi jedan od najboljih glumaca današnjice Christian Bale koji je ovjenčan brojnim priznanjima i nagradama, a odlično se snalazi i u akcijskim i dramskim ulogama. Sekundira mu Oscar Isaacs koji mi se naročito svidio u biseru braće Coen “Inside Llewyn Davis”. Charlote Le Bon pamtimo iz “The Hundred-Foot Journey” Lassea Hallstroma.

Službena Turska, naravno, negira pogrom Armenaca, a o Kurdima da ne govorimo, ali umjetnost ne šuti – već se trudi biti glasnija od topova. Podsjetio bih i na odlične romane Orhana Pamuka koji se na vrlo sličan način, ali u drugoj formi bave općeljudskim stvarima i pitanjima života i smrti i “petog elementa”. Iz odlične filmske ekipe valja svakako istaknuti Linusa Sandgrena koji je radio i na “La La Landu”; vizualna raskoš je, primjetljiva, ali ne nametljiva. Film su, kao producenti, poduprli i velikani poput Oprah Winfrey i Stevena Spielberga koji je, i svojim redateljskim opusom, često pokazivao da se ne libi uhvatiti ukoštac s bolnim temama iz europske( svjetske) povijesti. U sporednim ulogama pojavljuju se dva velika europska glumca Jean Reno i Rade Šerbedžija koji su svoj posao odradili i više nego solidno.

Na početku sam spominjao armensku dijasporu, a film završava i biranim riječima koje je svojoj (pra)Domovini uputio jedan od najvećih i najpoznatijih (barem je nekada bio) pisaca (i ne samo za djecu; sjetimo se besmrtnih “Mama, volim te” i “Tata, ti si lud”) William Saroyan.

I dok se u ludom kovitlacu ratnih i političkih zbivanja ruše svjetovi, ljubav pokušava naći svoj put. Je li u tome uspjela – otkrijte gledajući ovaj vrlo dobar film koji govori o posljednjm danima Otomanskog carstva i prvim danima Prvoga svjetskog rata i ljubavi koja se javlja unatoč i usprkos okolnostima koje joj ne idu u prilog. Ali tako se to u životu vrlo često događa. Jesu li i koliko sve prave ljubavi tužne? Pitanje nije samo retoričko, a dilema: ljubav ili rat, zapravo ne postoji, zar ne?

Foto: Screenshot

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5