Intervju s Robertom Marekovićem u susret premijeri spota za “Hebem ti” na Music Boxu
28. kolovoza 2017.
Nikola Knežević (1373 Članci)
Podijeli

Intervju s Robertom Marekovićem u susret premijeri spota za “Hebem ti” na Music Boxu

Robert Mareković i njegovi Swingersi već dugo godina pjevaju, sviraju i plešu na pozornicama, a vraćaju se u fokus s novom pjesmom “Hebem ti”.

Za ovu pjesmu snimljen je i videospot, a u susret premijeri spota, koja će biti upriličena na Music Boxu večeras (ponedjeljak, 28.8.) od 20 sati, razgovarali smo s Robertom Marekovićem.

Nova pjesma Swingersa je ono po čemu su Swingersi uvijek bili poznati, plesna stvar koja se može slušati u svako doba godine, ne samo u ljeto, iako se najavljivala kao ljetni hit. O čemu govori pjesma i kome poručujete “Hebem ti”?
Pa da, jesmo konzistentni, ali unutar glazbenih godina kojima se mi obraćamo, ima uistinu puno stilova, od rocka, swinga, bluesa, ili latino rimtova kao što je calypso. Pjesma jest plesna, meni nije toliko vesela, ali da je ritmična, jest. Što se tiče naziva “Hebem ti!”, riječ je ustvari o vapaju, kad nam nešto loše ide, uhvatimo se za glavu i kažemo “Hebem ti!” s j. Osim mene, ja stvarno psujem sa h :). Inače, pjesma je osvrt na ovu našu frustrirajuću svakodnevnicu, pa smo to uobličili u gorko – satirični glazbeni komentar u trajanju od četiri minute.

Za pjesmu je upravo objavljen i videospot, tko ga je radio i gdje ste ga snimali? Kako je prošlo na setu?
Spot je sniman u atomskom skloništu u Španskom, a režiser spota je Jerko Marić, vođa grupe Adastra. Ovo je naša druga suradnja što se snimanja spotova tiče i vrlo smo zadovoljni. Jerko je super motivator, a i muzikant je, poznata mu je situacija ispred kamere, tako da je na njegovim snimanjima atmosfera odlična, a i mi smo dobra ekipa, tako da je snimanje bilo uistinu zabavno.

Ima jedan dio pjesme kada kažete da ste stranac u svojoj državi. Pa to bi se moglo precrtati i na vašu glazbu. Pjevate na hrvatskom jeziku i to je jedino domaće, a zvuk je baš onakav kakav se slušao nekada u Americi prije 40, 50 i više godina. Ne odustajete od tog zvuka? Zašto  ste se baš odlučili na takav smjer i što on znači za vas?
Pa kao što rekoh, mislim da je taj zvuk ipak dosta šarolik, ali mislim da je većina domaće pop-rock produkcije inspirirana zapadnjačkim zvukom, tako da mislim da me taj dio ne čini posebnim. Što se tiče našeg stila, on je i danas plesan i svjež, taj bazični rock zvuk ne umire, svi znaju “Jailhouse Rock” ili “Blue Suede Shoes” te svi rado začagaju na to, vidim to i sa Swingersima, ali i kao DJ. Inače, u glazbu se sam se zaljubio k’o klinac slušajući ploče svog starog, a glazba je za mene, jednostavno i doslovno, religija.

Je li nova pjesma najava novog albuma? Nismo dugo čuli od vas novi album.
Pa album neće biti prekosutra, ali pomalo skupljajući singlove, približavamo se brojci koja će biti dovoljna za album, to će vjerojatno biti sljedeće 2018. Posljednji album i nije bio tako davno, bila je to “Božićna ekstravaganca”, naravno riječ je o božićnom albumu koji se pojavio 2014.

Sada ste Swingersi, nekada ste bili Robert Mareković i Swingersi, pa Robert Mareković i Fantomi, bilo je vrijeme i kada ste nastupali samo kao Robert Mareković. Ali zvuk je uvijek ostao isti, pravi vintage u modernoj produkciji. Kako je bilo počinjati sa Swingersima? Koje je to godine bilo?
Nekakva najednostavnija kronologija su Fantomi, pa nešto kratko samostalno, pa obnovljeni Fantomi koji su se pretvorili u Swingerse. Swingersi su nastali 1999., a prvi nastup imali su u zagrebačkoj Tvornici. Možemo biti ponosni, do danas smo svirali u deset zemalja, osvojili Porina za album “Samo jednom se ljubi – tribute to Ivo Robić”, svirali smo s grupom Gipsy Kings, surađivali s talijanskom grupom Montefiori Cocktail, predstavljali Hrvatski radio na Europskom prvenstvu u nogometu 2008., itd. Zovemo se The Swingers ili Swingers, ali kako me ljudi pamte iz Fantoma, često samoinicijativno nazovu to Robert Mareković i Swingers. Iako imamo “stari” zvuk, uvijek smo htjeli da produkcija ne zvuči autentično, nego recentnije, radiofoničnije, prema današnjim standardima.

Nedavno sam bio na jednom after partyju gdje se svirao samo swing i to je bilo nešto nevjerojatno, ljudi su uživali, plesali, odnosno swingali. Pleše li se kod vas na koncertima? Kako reagiraju ljudi kada čuju vašu glazbu?
Mislim da je glavni bitak postojanja Swingersa ples. Iako imamo svoj show i nismo nezanimljivi za pogledati, ipak mislim da smo mi prvenstveno bend na kojem se pleše i to nas zabavlja – na to smo ponosni.

Kada smo kod koncerata gdje vas možemo gledati do kraja godine?
Pa mi uglavnom nastupamo na tri vrste nastupa – na otvorenim trgovima uglavnom tijekom ljeta, na eventima zatvorenog tipa najčešće, tako da nas uglavnom pučanstvo može vidjeti na klupskim svirkama dvaput mjesečno u Zagrebu. Ili ako ćete na novu godinu u Minhen, tamo smo tradicionalno u hotelu Bayerischer Hoff :).

Slušate li samo swing i privatno ili je ipak u pitanju jedan šarolik repertoar?
Slušam jazz, rock and roll, country, blues, soul, funky, ponešto pop glazbe, veseli me glazba od 40-ih do70-ih godina prošlog stoljeća, a to je dugo i najinventivnije razdoblje popularne glazbe, dakle, nikako se ne držim jednosmjernim.

Ploče ili CD-ovi? I zašto?
S obzirom da sam DJ i radijski čovjek, ne mogu ne koristiti CD-e, ali vinil je vinil. To je najkvalitetniji i najtrajniji zvuk. Ništa ne može zamijeniti tu toplinu i prirodnu dinamiku zvuka, jednostavno digitalija nema te i takve mogućnosti. Još uvijek kupujem ploče i vesele me.

Hvala na razgovoru i sretno dalje.
Hvala vama na prostoru i vremenu!