RECENZIJA: Carla Belovari – pop/soul za izliječit svaku ranu
2. rujna 2017.
Nikola Knežević (1218 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Carla Belovari – pop/soul za izliječit svaku ranu

Jedna od najperspektivnijih mladih pjevačica u Hrvatskoj, Carla Belovari, dugo je čekala da zabljesne u glazbenoj javnosti.

Od kada smo je gledali na showu „Hrvatska traži zvijezdu“ u nekoliko navrata se pojavljivala na festivalima i mogli smo čuti nekoliko njezinih singlova koji su nam zagolicali maštu. Mnogi su se pitali hoćemo li ikada vidjeti i čuti njezin prvi studijski album, ali nakon godina čekanja on je konačno vani i zove se „Soul na ranu“.

Iako album zvuči kao da je cijela ekipa sjela na jam session i snimila sve u jednom danu, pjesme su stvarane godinama. Kao da je Carla čekala pravi trenutak i mogu reći da je izabrala najbolji. Kada spojite glazbu Amy Winehouse i vokal Carle Belovari, dobijete „Soul na ranu“. Ovo nije ono otrcano uspoređivanje, ovo je zaista tako i ove glazbe se ne bi postidjele ni najveće svjetske pop/soul zvijezde, poput Norah Jones, Alicie Keys i drugih dama raskošnog vokala i sjajnog smisla za ovu vrstu glazbe.

Nekoliko pjesama albuma već znamo, poput onih maestralnih koje otvaraju ovo izdanje, „Otići na vrijeme“ i „Nama najbolji“ ft. Neno Belan, a tu su i „Voli kad boli“, „Bilo bi lako“, te „Novi dan“. Čuli smo već i „Sretan broj“, „Zvuči kao šala“, te „Svemu je kraj“. No bez obzira na činjenicu kako je 9 pjesama već poznato, na albumu ima i dosta njih koje prvi put slušamo. Od spomenutih najviše bih izdvojio suradnju s Matijom Dedićem na pjesmi “Melodija” koji uvijek očara virtuoznošću na klaviru, te „Bilo bi lako“ koja „testira“ Carlin vokal s kojim dokazuje kako je spremna nositi se i s najzahtjevnijim vokalnim zadacima. Zaista divno!

Od novih pjesama, odlično joj je sjela „Neću“ sa snažnim funky drum & bass linijama, ali ništa manje značajne nisu i „Novi dan“, „Sigurna“, gdje čujemo vokalni sample Baby Dooksa, sjajna suradnja s Mariom Huljevom „Inspiracija“, kao i Paloma Faith look a like „Meni je poslao Bog“.  No, bez obzira što povremeno uspoređujem Carlu s nekim pjevačicama svjetske glazbene scene, opet to zvuči u njezinom stilu, zvuči prije svega kao Carla Belovari kojoj ovaj studijski uradak može slobodno biti ključna karika u pozicioniranju na visoko mjesto hrvatske glazbene scene, a koje i zaslužuje. A u kombinaciji s producentima albuma, Baby Dooksom, Kooladeom, Robertom Funčićem i Silvijom Pasarićem zvuči kako kombinacija svih tih producentskih stilova. Jednom rječju – savršeno!

Album zatvara emotivna „Mome bratu“ koju izvodi samo u pratnji klavira i u kojoj se snalazi isto toliko profesionalno kao i u bržim pjesmama, odnosno bendovskim dionicama albuma.

Bez dileme, Carla Belovari je, čini mi se, svih ovih godina gradila svoj glas, samopouzdanje i iskustvo, a finalni proizvod je, kao što sam rekao, soul za izliječiti svaku ranu.

Već sam ranije ove godine izjavio kako će Mayales teško netko nadmašiti, ali Carla Belovari definitivno ima jedan od najboljih studijskih izdanja ove godine u Hrvatskoj, te se slobodno može pozicionirati tik uz spomenute (plus Jinxi, Irena Žilić i drugi). Isplatilo se čekati!

Foto: Josip Ninković

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5