RECENZIJA: The National – “Sleep Well Beast” – i očekivano i neočekivano, ali odlično
9. rujna 2017.
Boris Abramović (42 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: The National – “Sleep Well Beast” – i očekivano i neočekivano, ali odlično

The National je bez ikakve sumnje veliki bend i vremena kada su bili mali, alternativni indie bend iz nekakve američke, nazovi, provincije (Cincinnati, Ohio), su daleko za nama.

Sukladno tome i slavi koja ih je u međuvremenu sustigla i članovi benda su se razmilili po svijetu i danas svatko od njih živi u svojemu kraju te se okupljaju periodički kako bi odradili poneku turneju. Prošlo je već četiri godine od posljednjeg “Trouble Will Find Me“ albuma i došlo je vrijeme za ponovno okupljanje, i okupljanje se dogodilo na posebnom mjestu, u Long Pond Studio u državi New York, krasnoj drvenoj kući, kako kaže Aaron Dessner, kombinaciji crkve i garaže, preuređenoj u vrhunski glazbeni studio odakle je krenula priprema za novi album. Sâm studio ovjekovječen je i slikom na coveru albuma.

Prije izlaska kompletnog albuma, još u svibnju, pojavio se i prvi, najavni, singl “The System Only Dreams In Total Darkness“ i pokazao nam kako je bend i dalje u dobroj formi, a nakon toga na mjesečnoj bazi dobili smo još tri singla, “Guilty Party“, “Carin At The Liquor Store“ i “Day I Die“. Napokon, kada smo dočekali i kompletan “Sleep Well Beast“, njihov sedmi album, ponovo smo se uvjerili da pred sobom imamo jednu veliku grupu, koja je danas možda nešto i smirenija nego na svojim počecima, ali koja nas još uvijek može i više nego ugodno iznenaditi.

Teme koje se provlače albumom su uobičajene za ljude već skoro srednjih godina, preispitivanje međusobnih odnosa, kako kaže Matt Berninger, koji je glavni tekstopisac zajedno sa svojom suprugom Carin Besser, i to ne samo preispitivanje njihovog međusobnog obiteljskog odnosa nego i odnosa samih članova benda međusobno.

“… We just got nothing,
Nothing left to say,
Another year gets away…“

Uz to provlače se i teme tjeskobe, žudnje, ljubavi, straha, smrti, slave, monogamije i naravno nezaobilazne politike.

“…Young mothers love me even ghosts of
Girlfriends call from Cleveland
They will meet me anytime and anywhere…“

Svirački su i dalje vrlo zanimljivi i po nizu fantastičnih detalja drži nas prikovane uz album, koji je bolji što ga više slušamo, a hrpa stvari nakon nekoliko uzastopnih slušanja ostaje nam u uhu. Izuzetno efektne kratke gitarske minijature u “The System Only Dreams In Total Darkness“ se pamte, ali nešto potpuno neočekivano smo dobili u “Turtleneck“. U furioznom ritmu dobili smo jedan fantastičan duel gitara Aarona i Brycea Dessnera, a pjesma kao da je došla iz najopakijih momenata Nicka Cavea & The Bad Seedsa. Ritmove i kontraritmove bubnjara Bryan Devendorfa ne treba posebno ni naglašavati, on je naprosto sjajan i kao i obično daje poseban zvuk ovome bendu.

Na albumu je u nešto većoj mjeri nego do sada zastupljena i elektronika (pogotovo u naslovnoj “Sleep Well Beast“), ali na jedan vrlo suptilan način i to je nešto što vjerojatno dolazi s godinama, a i s iskustvom. Gosti na albumu su bili Justin Vernon iz Bon Iver, Lisa Hannigan, Mouse On Mars i New York’s So Percussion Quartet.

Uglavnom, dobili smo od The National jedan glazbeno inteligentan album koji nije samo odrađen, i koji nije samo nastavio niz, nego album koji je nastavio njihov progresivni razvoj i u kojemu ćemo uživati još dugo. Dobili smo i očekivano i neočekivano i sviđa nam se i jedno i drugo.

Na redu je sada Mate Škugor ili netko drugi da ih dovede, po tko zna koji put u naše krajeve kako bi nam se ovaj biser predstavio i uživo i kako bi još jednom svjedočili njihovom nezaboravnom live nastupu kao već toliko puta do sada.

“… We’ve been stuck out here in the hallway for way, way too long…“

Foto: Promo

 

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5