RECENZIJA: Gregg Allman – Southern Blood – posljednji oproštaj pionira južnjačkog rocka
11. rujna 2017.
Nikola Knežević (1212 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Gregg Allman – Southern Blood – posljednji oproštaj pionira južnjačkog rocka

Mnoge glazbene legende su nas napustile i ove godine, a svakako se među njima posebno ističe i Gregg Allman, čovjek koji se nakon 46 godina pridružio bratu Duaneu u glazbenom raju.

Protekle godine, kada je snimao album “Sotuhern Blues”, bio je svjestan da su mu to zasigurno neke od zadnjih otpjevanih riječi i neke od zadnjih odsviranih nota. Tako je odlučio napraviti svojevrsni oproštaj od glazbe, obožavatelja i ljudi koji su obilježili glazbeni svijet. Pažljivo je odabrao skladbe koje će obraditi samo za ovu prigodu, pa tako možemo pronaći melodije Tima Buckleya, Boba Dylana, Willieja Dixona i drugih, ali i njegovu autorsku pjesmu “My Only True Friend” s kojom otvara ovaj studijski album.

Slušajući autorsku, ali i ostale pjesme shvatite kako je riječ doista o emotivnom i najboljem mogućem oproštaju od ovoga svijeta. U otvarajućoj “My Only True Friend” obraća se svom bratu koji je napustio svijet 1971. godine i s kojim je pod okriljem The Allman Brothersa stvorio neke od najvećih južnjačkih pjesama.

Another night alone but I see you in my dreams sometimes
No matter where I go lord knows
You were always on my mind

Ni druge pjesme nisu ništa manje emotivne, pa tako i “Going Going Gone” s kojom nagovještava odlazak.

I been walking down the road
Living on the edge
Now I’ve just got to go
Before I reach to the ledge
I’m going
I’m just going
I’m gone
So gone

Nisu samo ove pjesme emotivne, nego imaju i jednu dublju poruku, dublje značenje, pa su tako htjeli snimiti nekoliko albuma kako bi jedna cijela glazbena era braće Allman završila u onom najboljem tonu, sa “Southern Blood”, baš kao što je to napravila još jedna glazbena legenda – Johnny Cash. Iako je plan bio snimiti takvih 5 albuma, uspjeli su uraditi samo dva. Prvi je bio “Low Country Blues” (2011).

Emotivno je bilo i snimanje albuma, pa se često u Greggovom glasu osjetilo drhtanje i grč, pogotovo kada je u pitanju najemotivnija “Song for Adam” uz koju se ponovno prisjetio brata Duanea. Dok su snimali pjesmu kada su stigli do dijela – “Still it seems he stopped singing in the middle of his song”, Gregg je jednostavno stao i nije mogao nastaviti dalje. I nikad nije uspio snimiti zadnje dvije strofe. No, iako su razmišljali to popraviti, ostalo je sve u originalu te je autor pjesme Jackson Browne dodao svoje harmonije i tako je nastala jedna najdivnija obrada na ovom cijelom albumu od koje ćete i vi pustiti suzu, pogotovo ako ste u životu izgubili voljenu osobu.

I sit before my only candle, like a pilgrim sits before the way
I’m holding out my only candle
As a song that’s growing fainter, the harder I play
But I feel just like a candle, in a way
But I guess I’ll get there, but I wouldn’t say for sure
Can’t say for sure

26. svibnja Gregg je po zadnji put slušao svoj glas u pjesmama. Menadžer, Michael Lehman, poslao mu je završene verzije nekoliko pjesama za novi album, a Gregg je na kraju uspio u svom domu u Savannahu u državi Georgia poslušati skoro pola albuma. Bio je oduševljen i uzbuđen, iako je govorio tiho, nije ga ništa boljelo i uživao je u slušanju onoga što je napravio. Volio je te pjesme. Umro je dan kasnije u 70. godini života.

Čovjek južnjačke krvi, pionir južnjačkog rocka, glazbena legenda, Gregg Allman, ostavio je iza sebe mnoštvo glazbe i zadužio neke nove generacije. “Southern Blood” je bio njegov posljednji glazbeni pozdrav. Volio je život kojim je živio. Iako ga nije doživio s voljenim bratom, duhovno je bio uz njega. Jer glazba i jest nešto više od glazbe.

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5