IZVJEŠĆE: Zemlja gruva ili zemlja koje se (ne) želim sjećati
Zemlja gruva jedan je od bendova koji vam ”sjednu na prvo slušanje” ili jednostavno niste toliko niti nasjeli na glazbu kraja 80-ih i početka 90-ih.
To je bend koji iza sebe nema pregršt snimljenih albuma i nagrada, ali ipak uspije privući publiku na svaki svoj koncert i ispuniti svaki prostor u kojem se u tom trenutku zatekne. Iznimka nije bila ni sa zagrebačkom Tvornicom. Kako se približavao početak nastupa tog hvaljenog beogradskog benda koji briše granice moderne Jugoslavije i oživljava onu staru, tako se i Tvornica punila mahom neshvaćenim tinejdžerima i punkerima bez pokrića pa do onih koji su se držali za ruke u cvijetu svoje mladosti i veselo cupkali u iščekivanju vremeplova.
Ne smijem ne napomenuti, ali odabir (ne)DJ-a prije nastupa samog benda bio je toliko razočaravajući da je vrijedan spomena. YouTube play lista ubijala je raspoloženje i najzagriženijim fanovima, ali tako je kako je – “kad jednom uđeš, nema povratka”, rekao bi redar Ivica.
Ali vratimo se na koncert. Zemlja gruva odradila je odličan nastup. To je bend koji je svjestan da jedino raznolikošću svojih članova i individualnim pristupom svakoj pjesmi može stvoriti nešto drugačije. Nisu oni izmislili toplu vodu i nove ritamske obrasce i riffove, oni se samo jako dobro služe onim postojećima i na njima uče te od njih stvaraju nešto novo.
Kada sam slušala koncert, u jednom trenutku sam imala osjećaj da sam se vratila u početak 90-ih i to je bio ispravan osjećaj, i u njemu nema niša loše. Nije to ništa pretenciozno, ali moramo biti svjesni da je njihova glazba, glazba Dine Dvornika, Indexa i još mnogih velikana naše blistave prošlosti. Drago mi je vidjeti toliko mladih ljudi na pozornici koji razumiju glazbu i uzimaju ono najbolje od nje, a daju joj još više. Niti u jednom trenutku bend nije zapostavio svoju izvedbu ili publiku, energija je bila sve prisutna.
Foto: Martin Lenard (Sound Report)
