RECENZIJA: Steven Soderbergh: “Logan Lucky” – braća Dalton 2.0
Sretni smo što ima redatelja kao što je Soderbergh koji nas i lakonotnim komedijama zabavi, ali i natjera na razmišljanje.
Na početku ću konstatirati – ne volim sve ono što je gospodin Soderbergh snimio. Odnos toplo-hladno nastavlja se, dakle, do današnjih dana. Od euforije i panegirika (s kojima se djelomično slažem) koje su pratile “Sex, Lies And Videotapes” do mlakoga prijema “Solarisa”. U međuvremenu je snimio nekoliko nastavaka (vrlo dobrih) avantura Dannyja Oceana i njegovog društva ograničenih odgovornosti i neograničenog smisla za akciju i humor. Zanimljivi su bili (i od publike i kritike prepoznati) “Traffic”, “Out Of Sight” ili “Erin Brockovich”. Novac mu je donio i “Magic Mike” (zajednički projekt Soderbergha i Channinga Tatuma koji glumi i u ovom filmu), a vjerujem da je uživao i praveći “Side Effects”, koji je nominiran za Zlatnog Medvjeda na festivalu u Berlinu. Što se tiče ove (mnogi su ga kritičari nazvali) “pametne” komedije pozitivne su stvari: pitkost priče, vrlo dobra režija i izvanredan soundtrack (što je karakteristika većine njegovih filmova; vrijedi ga, u tom smislu usporediti s Dannyjem Boyleom). Neobično obične likove glume, već ranije spomenuti, Channing Tatum, koji je napredovao od odličnog strippera do solidnog glumca, Adam Driver (tupost, garnirana s bljeskovima kreativnosti i inteligencije lika koji utjelovljuje), Katie Holmes (na pragu četrdesetih glumački izgleda odlično) te Daniel Craig (suludi polugenijalni kriminalac Joe Bang) i niz izvanrednih spodoba od kojih posebno valja istaknuti pjevača i glumca Dwighta Yoakama kao upravitelja zatvora Burnsa.
Autocitatnost i odlično poznavanje žanrova i filma uopće (posebno onog iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća) prihvatljivije mi je u Stevenovom slučaju, nego u primjeru “videoteka wunderkinda” Quentina Tarantina koji ponekad (ma, zašto ćemo se lagati – prečesto) nema mjeru u sličnim stvarima. Dakle, pretjeruje u svemu, pa tako i u pokazivanju (običan gledatelj bi rekao: nabijanju na nos) svoga znanja o (posebno) podžanrovima ili kinematografijama poput npr. korejske.
No, vratimo se priči o braći Logan koji se (samo) trude zaraditi za život, a kad im to ne uspijeva na pošten i legalan način, smisle plan o (dakako) savršenoj pljački koju će izvesti na NASCAR utrci u Sjevernoj Karolini. U pozadini pitke pustolovine je prikaz Amerike, današnjeg trenutka, političko-ekonomsko-socijalnog u kojem ova velika zemlja velikih razlika i različitosti trenutno jest.
Kad pogledate film, mnoge će vam stvari biti jasnije. U prvom redu zašto su izabrali Donalda Trumpa za predsjednika. Kao, uvijek se čudimo kako je to moguće i pitamo se koji su to ljudi koji čine to što čine, a stvari su, zapravo, logične i oku promatrača (kino gledatelja) jasno vidljive. I u slučaju Amerike, ali dodao bih, da imamo talentiranijih filmaša, bilo bi i u našem slučaju. Čak i u ovakvim (naoko) filmskim razbibrigama ispod površine se krije puno više (zato i kritičarski pridjev – pametan). Film je i zabava, ali zabava (i komedija i akcija) može biti i nešto dublja od plitkih i ispraznih, novcem napumpanih, spektakala kojim smo bombardirani zadnjih godina. Ako zabavu režira netko poput Soderbergha – svi smo na dobitku. I filmska industrija i gledatelji.
