RECENZIJA: Michael Cuesta: “Američki plaćenik” – ubojica je – Dylan…O’ Brien
12. listopada 2017.
Željko Mirković Miki (43 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Michael Cuesta: “Američki plaćenik” – ubojica je – Dylan…O’ Brien

U Cinestar kinu smo pogledali propagandni igrani film o aktualnim zbivanjima u svijetu kojim vlada strah od terorizma. Protiv ubojica bori se američki student koji je u jednom od napada izgubio svoju dragu…

Ime Michaela Cueste, redatelja Američkog plaćenika, naći ćete u impresumu serije “Homeland” koja je osvojila srca publike (i u Hrvatskoj), a i glasača ugledne nagrade Emmy. Uz solidnu priču i standardnu sivu zonu kad je riječ o ubijanju u ime države, svidjele su mi se i glumačke kreacije, u prvom redu glavnih vedeta Claire Danes, Damiana Lewisa i Mandyja Patinkina. Moram priznati da sam (za sada) pogledao samo prve dvije sezone. U svakom slučaju režija gdina Cueste uklopila se u vrlo dobar rad, barem u počecima života “Domovine” (pod ovim nazivom je prikazivana kod nas).

I kako to obično (ili najčešće biva) kad odradiš svoj posao na televiziji čeka te šansa na velikom platnu. Da se razumijemo, bilo je primjera kad je ovakvo “pečenje zanata” i prelazak na medij filma dalo izvanredne rezultate. I obrnuti put (što je  posljednjih godina trend ili pravilo) polučio je vrlo dobre, pače odlične radove. No, najčešće dobri “zanatlije” ostaju samo to – korektno obave posao, eventualno producentima zarade solidan novac i ništa više. Ali, to je valjda (u financijskom smislu) i bit. Ostavimo umjetnost Europljanima (odnosno neamerikancima) i ponekom umjetniku koji se unatoč i usprkos “poslovnim” zadatostima (i zadrtostima) uspio izboriti za kredibilitet Sedme umjetnosti i (nešto zahtjevnije) publike. Aktualno je sada spominjati kako se to nekad radilo – snimiš nastavak “Policijske akademije”, a onda novac daš mladcu od 35 godina da “porodi” kultni hit i međaš o kojem se ovih dana dosta elaborira (Ridley Scott, Blade Runner).

No, vratimo se “ubojici dječjeg lica” koji je svoju osvetu i borilačke i pucačke vještine stavio u službu voljene Domovine. Dylan O’ Brien za sada je zapamćen po ulogama kojima se oduševljava teenagerska publika (ali i drugi, danas veliki glumci, tako su počeli); ima lijepo lice, lijep stas i nema ni trideset godina kao npr. Tom Cruise koji se pravi da ima, a zapravo mu je pedeset i pet. Ljepše je na ekranu gledati mladost, a ne zategnutu i botoksiranu starost koja je nekad (davno) bila seks simbol. Ne ulazeći u biografske ludorije gdina Mavericka, ipak je on ostvario niz odličnih uloga za koje su ugledni kritičari imali puno riječi hvale, a i nominacije za neke bitne nagrade govore same za sebe. Ne vidim takav potencijal u O’ Brienu, ali, možda griješim. Repertoar dramatskog u akcijskom filmu ipak mora biti malo veći.

S druge strane, čovjek koji je odigrao niz maestralnih uloga, a vrlo dobro se snalazi i u ovakvim  naganjavanjima s bjelosvjetskim teroristima je Michael Keaton. Bitno je ne izgubiti obraz, ne osramotiti se, biti uvjerljiv i, naravno, nešto i zaraditi. U ulozi Stana Hurleya, Keaton se prošetao kroz crno-bijeli svijet i (metaforički) izašao neokrznut.

Čekamo nove velike glumačke izazove (poput “Birdmana”, “Spotlight” ili čak i “The Founder”). Akcijske scene su solidne, ali u današnje vrijeme, manje nismo ni očekivali. Serija romana o Mitchu Rappu reklamira se kao bestseller, ali što to zapravo znači? Bilo je, a uvijek će biti, ovakvih prigodno-propagandnih filmova (snimali su ih veliki redatelji i veliki glumci), ali je dojam da to mora biti bolje. Bilo je to daleko zanimljivije napravljeno u Domovini.

Foto: Movie Screenshot

Ocjena
2.8 out of 5

2.8

Dobro
2.8 out of 5