RECENZIJA: Tomas Alfredson: “Snjegović” – da se smrzneš!
Vrlo dobra ekranizacija planetarno popularnog romana Joa Nesbøa stigla je u Cinestar kina diljem Hrvatske. Krimići su u svako vrijeme rado čitani (i gledani).
Jo Nesbø popularan je u čitateljskom svijetu. Rijetki su oni koji nisu pročitali (ili bar čuli) za “Snjegovića”, njegov najpoznatiji roman koji je u svijetu prodan u milijunima primjeraka, a svoj doprinos ovom fenomenu dala je i mala Hrvatska. To nije njegov jedini rad preveden kod nas, a osim knjiga za odrasle, Skandinavac se bavio i djecom. Pomak i uvrnutost obilježili su serijal o doktoru Proktoru, a i ovi su romani prevedeni na hrvatski. I ekranizirani.
No, vratimo se filmu. Policijski inspektor Harry Hole u Oslu i snjegovitim i hladnim bespućima Norveške nastoji otkriti hladnokrvnog serijskog ubojicu koji već godinama terorizira naizgled idilično društvo, otkrivajući da se ispod uređene površine kriju mnoge tajne. Posljednjih (sada već) desetljeća navikli smo se na neobičnije krimi romane, serije (“Ubojstvo”) ili, pak, filmove i knjige (trilogija”Millennium”). Ovaj novi skandinavski val potaknuo je i pisce ili autore s engleskog govornog područja da preispitaju opća mjesta žanra koji je godinama privlačio publiku i da ga pomaknu na višu, bolju razinu. Ako se dobrom predlošku doda dobra producentsko-glumačka i tehnička ekipa, rezultat će najčešće biti isto tako dobar.
Tomas Alfredson svidio se u još jednoj ekranizaciji književnog predloška (“Dečko, dama, kralj, špijun” iz 2011.) u kojoj je vješto balansirao u le Carreovom zakučastom političkom trileru zahvaljujući i dobroj glumačkoj podjeli (John Hurt, Gary Oldman, Colin Firth…). Tako je i u “Snjegoviću”. Naslovnu ulogu tumači, po meni, jedan od najboljih glumaca današnjice Michael Fassbender. Bilo da je riječ o adaptaciji Shakespearea (“Machbet”), o suvremenim temama (“Shame”) ili o akcijskim spektaklima (“X-Man”) četrdesetogodišnjak (mladost + iskustvo) pokazuje repertoar dostojan velikih prethodnika ili uzora u svijetu interpretacije živopisnih likova koji neće brzo izvjetriti iz sjećanja kino poklonika. Tako je i ovdje.
Vidjeli smo slične policijske inspektore, nesavršenog i složenog privatnog života nakrcanog problemima koji se (ipak) bolje snalaze u svom poslu susrećući se sa slučajevima ili teškim kriminalcima prema kojima njihov “put” izgleda “normalan” ili, barem, običniji. Neki dijelovi Harryjevi su (dakako) klišejizirani, no sve u svemu rezultat je i više nego vrlo dobar. Rebecca Ferguson castu daje (rođenjem i genima) skandinavski štih, a tu su i uvijek odlični J. K. Simmons, Charlotte Gainsborough, Toby Jones i onaj koji me najviše uplašio (svojom pojavom) Val Kilmer. Njegova uloga je, rekao bih, jedan od najboljih momenata filma, ali će vas njegov izgled šokirati. Osim Vala, tu je i nekoliko scena koje lede krv u žilama, no sve je na tragu onoga što nam donosi ovo Novo vrijeme.
Novo Ledeno doba, kako ga od milja zovem, doba otuđenosti i sve većeg udaljavanja od bližnjeg svoga (dragog, drage, djece, susjeda, prijatelja, radnih kolega…), svijeta u kojem su već zavladali roboti, gadgeti i virtualna stvarnost. Izvrsna fotografija metaforički i doslovno potcrtava (i naglašava) ovo čemu smo svjedoci i u našoj maloj zemlji i kinematografiji, koju je, usput budi rečeno, na marginama inspirirao skandinavski (Hladni filmski) val; sjetimo se “Gorana”.
Da zaključimo – film treba vidjeti, no rezultat nije iznjedrio žanrovski biser poput npr. “Kad jaganjci utihnu”, ali, budimo realni, Nesbø nije Dostojevski ili da budemo umjereniji (i određeniji) Patricia Highsmith. Kad smo već kod starih majstora, radujem se ekranizaciji “Ubojstva u Orient Expressu” prema romanu Agathe Christie. Koji će nas detektiv više oduševiti, Hole ili Poirot, ostaje za vidjeti.
Foto: Movie Screenshot
