RECENZIJA: Nick Cave & Warren Ellis – “Wind River”
25. listopada 2017.
Nikola Knežević (1781 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Nick Cave & Warren Ellis – “Wind River”

Nick Cave, jedan od najvećih glazbenika današnjice, često se zna posvetiti glazbi za filmove i serije, a najnovije djelo je ono s još jednim odličnim umjetnikom, Warrenom Ellisom.

Soundtrack je to za film “Wind River” ili kako su ga preveli kod nas “Tragovi u snijegu”, vrlo dobrom djelu Taylora Sheridana, kojeg znamo po radu na filmovima “Sicario” i “Hell or High Water”. Za ovaj drugi je gore spomenuti dvojac također radio glazbu i to vrlo uspješno te su nominirani za dvije filmske nagrade za najbolju filmsku glazbu.

Teška je tema samog filma pa takav dojam i atmosferu mora stvoriti i sama glazba. Zabačeni kraj u nordijskom stilu, područje na kojem se nalazi indijanski rezervat, što već samo po sebi daje za naslutiti kako tamo život i nije idealan, a s obzirom na povijesne sukobe indijanskih plemena i naturaliziranih Amerikanaca.

Nick Cave i Warren Ellis su tijekom cijelog filma isticali najviše gudačke instrumente koji vuku na zapadnjačku glazbu. Povremeno su dodavali vokalne dionice, ali koje su poslužile za stvaranje posebne atmosfere, ugodne ili neugodne. Ponekada čujemo i muški glas, najvjerojatnije Indijanca, koji govori o životu izvan očiju voljenih, izvan civilizacije i u mjestu između snježnih planina, mjestu gdje vlada hladni vjetar, koji služi i kao metafora po pitanju međuljudskih odnosa. Glas simbolizira i duhove prošlosti ovog naroda. Zato su mnogi i rekli o ovom soundtracku kako nije u pitanju samo glazba, nego i poezija. Poezija popraćena, kao što sam rekao, gudačkim instrumentima, prije svega violinama, a zatim i klavirom. Većina soundtracka je u laganom tonu i odlično prati tešku tematiku filma, gdje saznajemo kakve su teške sudbine zadesile stanovnike ovog rezervata, koji nemaju nekog drugog izbora nego ostati tu gdje se sve loše tijekom godina i događalo.

Većina filma opisuje lov, kako za životinjama, tako i za onim još većim životinjama – ljudima. A lov nije opisivala žestoka i napeta glazba, brzog tempa. Baš naprotiv, glazba je većim dijelom lagana, opuštajuća, nostalgična. I glavni akter filma se često sjeti prošlosti, sretnog života, iako opako želi ne razmišljati o tome i nastaviti dalje. Ali teško je krenuti prema naprijed kada tvoji najbliži prolaze ono što si i ti prolazio. Zato i ovaj genijalni dvojac nije htio ići previše u širinu s glazbom.

Kombinacija je to modernog i tradicionalnog, čujemo kroz instrumente odjeke stare zapadnjačke ili folk glazbe, a kroz poeziju i neke vokalne dionice i dio indijanske tradicije. Violine su fenomenalne za izražavanje emocija, a klavir opet daje jednu dozu nostalgije. No, klavir u određenim trenucima soundtracka mijenja raspoloženje i postaje sinonim za nešto lijepo, veselo, happy endovski.

RECENZIJA: “Wind River” – hladna i tragična priča u hladnom i zabačenom dijelu Amerike

Znamo kroz što je prolazio i Nick Cave u svom životu, zato se i njegova glazba smatra jednom od najdepresivnijih u glazbenom svijetu, ali pravi obožavatelji ovog maestra znaju kako se u svemu tome krije ipak nešto puno više. A to je genijalni um zbog kojeg je on i danas jedan od najcjenjenijih glazbenika. I šteta je što njega i kolegu Ellisa struka nije previše prepoznala u filmu “Hell or High Water”, no nadamo se kako će se ta nepravda promijeniti u ovom slučaju jer ovaj soundtrack zaslužuje biti nagrađen i priznat.

Foto: Promo

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5