Miki Solus: “Potrudit ću se da koncert u Tvornici sadrži što više pizdamaterizama”
11. studenoga 2017.
Nikola Knežević (1212 Članci)
Podijeli

Miki Solus: “Potrudit ću se da koncert u Tvornici sadrži što više pizdamaterizama”

Simpatičan, pomalo lud, a pomalo i tajnovit kantautor, Miki Solus, izdvojio je jedan dio jako puno slobodnog vremena za Music Box.

Razgovarali smo o novom albumu, nadolazećem koncertu, njegovom pravom imenu, koncertnoj godini i tome kako izgleda njegov jedan dan.

Pitao me netko neki dan koje je pravo ime Mikija Solusa. Ja sam odmah rekao Miroslav Kocijan, a kolega je viknuo Mateo Duvnjak. Tko tu koga i s kojim imenom? Zašto te ne možemo identificirati?
Duvnjak je moj omiljeni rukometaš, Kocijan je bila profesorica glazbenog u srednjoj školi, Mateo je nježno ime nježnog brata od Cetinskog, a Miroslav je po Krleži. Ideja je bila sastaviti suludu kombinaciju pseudonima u kojoj se spajaju šund hrvatske glazbe, vrhunski pisac, sportska ikona i profesor iz škole. Moje pravo ime je Milan, a prezime bih ipak još malo skrivao od novinara.

No, ime i nije važno osim onoga što i kako radiš. A upravo si objavio novi album. S obzirom da je sve friško, što nam možeš reći o njemu? U biti, sada je završena albumska trilogija, je li tako?
Ime je najvažnije. Pa ne mogu se ja kao Milan baviti romantičnim smrtima i kineskim vlakovima. Milan bi se mogao baviti ljubavlju ili tugom u pjesmama, ali Miki je tu da pjeva o Johnnyevoj smrti, hipsterima i palačinkama. Album je barokni nastavak prethodnog albuma koji je bio pravi primjerak renesanse. Također, prvi album je pomalo srednjovjekovni. Ja sam preko ta tri albuma pokušao razviti glazbeni stil od jednog hermetičnijeg, zatvorenog i opskurnog, preko kul reperskog uz pratnju klavira pa sve do zadnjih pjesama koje su harmonikaška rapsodija u pop formatu.

Pripremaš nam koncertnu promociju albuma, kada, gdje i s obzirom da si talent za pizdarije, hoće tako biti i tamo?
Promocija albuma je u Tvornici Kulture 16.11. (četvrtak). Potrudit ću se da koncert sadrži što više pizdamaterizama i dat ću sve od sebe da pizdarije budu u prvom planu samog koncerta.

Došlo je do nekih izmjena u tvojem bendu, tko je sada s tobom?
Simpatični Karlo Mrkša na bubnjevima i još simpatičniji Brane Norac na saksofonu. Najsimpatičniji od svih, Frane Visković, još uvijek udara taj bas kao pravi muzički as.

Zašto klavijature, zašto ne gitara kao sav normalan kantautorski svijet? Iako te viđamo s gitarom po spotovima.
Zato jer ih ne trebam štimati kao gitaru i mijenjati žice, tlaka mi je to.

Možemo reći da ovim koncertom u Tvornici polako završavaš koncertnu godinu. Kakva je ona bila za tebe?
Pa čuj, nećemo se lagati, koncertna godina je bila kilava, nismo puno svirali. Jedan od razloga je odlazak starih i dolazak novih članova benda u posljednjih godinu dana, ali zakođer i izostanak pravog Pere Menadžere koji bi me gurnuo na raznorazne festivale i malo više u medije.

Kada gledam sve tvoje šarolike i ludaste spotove, pitam se je li i tvoj život takav. Pa, je li? Kako izgleda jedan dan Mikija Solusa?
Život mi je dosada. Ujutro šetam psa, zatim radim nove pjesme pa opet šetam psa popodne. Tu i tamo ubodem neku nogometnu utakmicu na TV-u i to je to.

Nakon Zagreba, čeka te i Ljubljana, a nakon Ljubljane ima li još nešto ove godine?
Ove godine nema više ništa. Fakat si moram nabavit nekog Peru Menadžeru.