Turisti: “Kroz bend promoviramo čovječnost, slobodu, ljubav i antinacizam. Kom’ pravo, kom’ krivo”!
14. studenoga 2017.
Nikola Knežević (1212 Članci)
Podijeli

Turisti: “Kroz bend promoviramo čovječnost, slobodu, ljubav i antinacizam. Kom’ pravo, kom’ krivo”!

Iako se zovu turisti nisu zalutali u glazbenom svijetu, štoviše već su dugo prisutni u njemu, a tek nedavno su iz kreativne ladice izvadili naziv “Turisti”.

O njihovom “turističkom” putu, misiji, uspješnom debi albumu, koncertnoj promociji i Rijeci kao glazbenom gradu razgovarali smo s pjevačicom Ivom Močibob i glavnim kreativcem benda, Vladom Simcichem Vavom.

Jeste li vi turisti u glazbi? 🙂 Zašto naziv Turisti?
Iva: Turist nekud putuje da bi uživao u ljepotama prirode, ljudi, mirisa i okusa koje dotad nije vidio. Ne žuri mu se, razgledava, upija sve što mu ta zemlja ili mjesto koje je posjetio nudi. Turist uvijek istražuje da bi uživao. Mi smo se skupili upravo iz tog razloga, da uživamo stvarajući i izvodeći mjuzu kakva nam je baš po guštu. Zajedno istražujemo različite žanrove glazbe, otkrivamo npr. kako funkcionira drugačiji solo na gitari, kako bas može pratiti vokal ili obrnuto, koliko dugo i atraktivno Bobo može vrtjeti jednu palicu dok svira i još brdo dosjetki iz repertoara rokenrola. Na svakoj se probi događaju novi momenti. U tom smislu, zajedno smo Turisti. A Vava je dugo vremena to ime imao u ladici i kad smo se skupili, skužili smo da nam paše.

Kako ste se okupili, tko je sve među Turistima?
Iva: Spontano nas je skupio Vava. Prvo smo krenuli kao trio (Bobo Grujičić na bubnju, Vava na gitari, ja na mikrofonu), a uskoro nam se pridružio i Robi Jovanović na bas gitari. Nažalost, Robi se priključio nakon objave albuma pa je većinu dionica na četiri žice odradio Vava.

Debi album je vani, dobre kritike stižu, a čuo sam dobre komentare i za prvi koncert. Kako je to ispalo po vama, odnosno kako ste vi sve to vidjeli?
Iva: Album “Human_esque “je ispao onako kako smo i zamislili, i nije nam krivo da su kritičari, a i oni koji su ga poslušali od početka do kraja (nema ih previše 🙂 ), zadovoljni. Album je koncipiran kao A i B strana ploče ili kazete pa je prvi dio (A – strana) malo žešći i tvrđi (npr. pjesme “Johnny” ili “Moj toreador”), a B – strana je nježnija i sugestivnija (npr. pjesme “Žena od pijeska” ili “Srce kao nebo je”). Jedna instrumentalna stvar (“Os”) na sredini albuma spaja te dvije strane. Uživo smo očekivano uvježbani, iako su uvijek potkradu greške, kako i ne bi, i mnoge pjesme zvuče drugačije nego na albumu jer smo im svojim energijama dali novu dimenziju. Oni koji su bili na koncertu kažu da se ta naša zajednička vibra osjeti na stejdžu i to nam je važno. Htjeli bismo to pokazati na što više mjesta. Nadamo se da će biti prilike.
Vava: Prva svirka bila je, očekivano, živčana i nabrijana. Jedva sam čekao da koncert počne jer su mi se noge počele nekontrolirano tresti. Ali nakon prve tri, stvari su došle na svoje mjesto.

Kakva je vizija ovog benda. Svi imate neko iskustvo, ali je li ovo dugoročan projekt ili samo turistički poduhvat?
Iva: Promoviramo čovječnost, slobodu, ljubav i antinacizam. Kom’ pravo, kom’ krivo! Jasno nam je da je to malo u rikvercu s domaćim kontekstom, ali smo siti hejtanja pri svakom kliku miša. Ne želimo odustati od vrijednosti za koje se zalažemo.
Vava: U muzičkom smislu slijedimo intuiciju i međusobno se uvažavamo dok radimo na pjesmama, pogotovo novim, otkako je bendu pristupio kreativni Robi na basu. Čak i stvari s debija mi zvuče drugačije, uzbudljivije, nabijeno elektrikom.

Tko je radio sve na albumu?
Vava: Prvotna trojka, s tim da nam je dobrim dijelom svirajući klavijature, programirajući i produciranjem, pomagao Matej Zec, dugogodišnji prijatelj i čovjek od 100% povjerenja. S njim surađujem već desetak godina i nastavit ćemo tu suradnju i na novim stvarima, bez obzira kad će ugledati svjetlo dana. Od gostiju su nam se pridružili Ivanka Mazurkijević u pjesmi ‘Tvoja i slobodna’ koja je s Ivom podijelila vokale, te fantastični jazz kontrabasist, Henry Radanović s kojim sam također imao sreće već surađivati.

Na žalost, i Rijeka je jedan od gradova koji je izgubio dosta velik dio kolača, a kada su u pitanju glazbena događanja. Zagreb je i Rijeci “oteo” dosta toga. Je li se štogod promijenilo po tom pitanju? Kako Rijeka danas diše? Da dočaram malo bolje ovo pitanje, naš portal nije tražio suradnike za područje Rijeke jer nema što za pratiti.
Vava: Bojim se da si dobrim dijelom u pravu. Rijeka jest malo u apendiksu zbivanja i uglavnom je veće stvari zaobilaze. Ipak, nekoliko lokalnih promotera, poput Distune, pa i Peek&Poke, nas povremeno razvesele odličnim inozemnim gostovanjima. Uglavnom se odazivam tim svirkama iako nešto od svega, naravno, i ne poznajem u dobroj mjeri. Ne vjerujem da će se u skoroj budućnosti nešto bitnije promijeniti. Ali smatram da će pravih zbivanja biti, na polju rokenrola, književnosti, umjetnosti uopće, u godini kada Rijeka na sebe preuzima zahtjevnu ulogu Evropske prijestolnice kulture.

Kakvi su daljnji planovi benda? Navodno ste već na ovom koncertu predstavili neke nove stvari za budući projekt?
Vava: Da odgovorim ujedno i na prvo pitanje – tu smo bez obzira na moguća teška nalaženja angažmana, ovo je dugoročni plan, opstanak će bit problematičan, to znam, ali nastavljam raditi na pjesmama. Da, istina, na svirci smo predstavili nove stvari, želimo ih rasvirati što je više moguće, da ostane u njima taj live ljudski feeling kad pristupimo studijskom radu. Zasad ne postoji neki striktni vremenski okvir dokad bismo morali objaviti novi album, stoga ćemo nastaviti ovom dinamikom stvarati, ili na koncu samo družiti se u garaži. I to je katarzičan proces također. Do 2020. sam siguran da imamo drugi album u rukama. ‘Ko će ga slušat’ pitate? Pa i mene to zanima hehehe