RECENZIJA: Frenkie, Kontra i Indigo: “Egzil” – Tokio i FM Jam, država u malome!
Frenkie, Kontra i Indigo su dio FM Jam ekipe, a ovaj zadnji spomenuti je i najmlađi član, ali njegove produkcijske vještine uvijek su privlačile pozornost.
Kako znaju reći, “njegova glazba je na granici instrumentalne podloge za rap i kompletne glazbene kompozicije”. Bolji opis ne bi ni sami smislili jer ono što je uradio s albumom “Egzil” je nešto iznimno. A kada tome pridodaš Frenkieja i Kontru, bolje ne može. Nakon Red Bull Studija u Berlinu, gdje je snimljen prošli album, sada su krenuli na put u studio istog vlasnika, ali u Tokijo. Kako to biva na našem Balkanu, vjerujem da je već netko krenuo kenjati o tome kako se ekipa preserava i prelazi pola svijeta ne bi li snimila novi album. Ali ovo što su napravili je vrijedilo prelaska pola svijeta, a za one neupućene, Japan je i kao zemlja i kao veliko glazbeno tržište jedna prava inspiracija. Skužit ćete kada poslušate album.
Uvod albuma, pjesma “Tugy Plaky”, nagovještava da je riječ o albumu nastao u glavnom gradu Japana, Tokiju. Inače, “tugy, plaky (suzy)” je žargon koji opisuje stanje kad netko ima lažne suze, odnosno kad ismijava emociju. Pjesma ujedno nagovještava i album s jednim od najbrutalnijih beatova u hip-hop glazbi koje sam čuo u zadnje vrijeme. Indigo se time smjestio u “najopasnije” producente u regiji, te daje do znanja kako ova kombinacija s Frenkiejem i Kontrom neće samo tako moći biti nadmašena. Kao da ih je “lupila” ta japanska ludnica, taj “egzil”, a znamo da su Japanci ludi za hip-hopom koji je jedan od najkomercijalnijih glazbenih smjerova u Zemlji izlazećeg sunca, kao i video igrama koje su jedno od glavnih obilježja njihove moderne kulture.
Kada govorim o beatovima, onda “Đe će ko” ima najzaraznije sampleove i beat od svih pjesama na albumu. Zasluge idu i Ryu Kawashimi, inženjeru zvuka u Red Bull studiju u Tokiju, gdje je album i sniman, a koji je iznimno cijenjen u producentskim krugovima i koji je radio finalni mix.
“Repat s rajom” je pjesma s tvrdim bas linijama, sampleovima istočnjačke glazbe i računalnih igrica. Barem takav dojam ostavlja na mene. Ako ste primijetili, ne spominjem tekstove pjesama jer mi je uvijek glazba prioritet, ali kada su u pitanju Frenkie i Kontra, tekstovi se kritički osvrću na društvo u kojem živimo, ali i govore o njihovim iskustvima, svakodnevici, izlasku iz okvira Balkana, padu, napretku i uspjehu. Tako u pjesmi “Teorija zavjese” poručuju – “hrabro se bori, ničeg ne boji, progovori, usta bolan otvori”. Tu im se na refrenu, govoreći na improviziranom megafonu, pridružila legenda bosansko-hercegovačkog glumišta, Zijah Sokolović.
Japanski hip hop je dosta temeljen na old school ritmovima, a ludilo za njihovom kulturom počinje s Yellow Magic Orchestra 1981. godine i pjesmom “Rap Phenomena” koja je inspirirala i rane američke repere, a tu je i film “Wild Style” koji je pokrenuo i cijelu hip hop modnu revoluciju diljem Japana. Da povučem paralelu, ovaj album Frenkieja, Kontre i Indiga mogao bi napraviti pravu hip hop revoluciju u našoj regiji. “Molotov” možda o tome i govori, jer kako kaže Frenkie – “ne možemo brate smirit se, ekipa širi se, rušimo rekorde i Guinnesse, rušimo klubove i pivnice…godina je dobra, c’est la vie, za odmor idem na Maldive..”.
Ipak, da bi došao do vrha, moraš krenuti od početka, a to znači prvo motat kablove i biti šegrt pa tek na kraju doći do ovoga gdje je ovaj trojac danas. Tako pjesma “Motaj kablove” kreće s tvrdim electro pop ritmom, ponovno s istočnjačkim touchom, a govori o pohodu na klubove sve do ispočetka ili fajrunta ili “motaj kablove” trenutka. Zanimljivo opisuju i svoju rodnu Bosnu cijelu kao vrelu brazilsku favelu.
“Tupakamaru” je pjesma koja ima vrlo interesantnu igru riječi. Naime, Túpac Amaru je bio revolucionar i posljedni vladar Inka po kojemu je, prema mnogima najbolji reper svih vremena, 2Pac dobio ime. Túpac Amaru znači svjetleća zmija, a Shakur na arapskom jeziku znači – zahvalan Bogu.
“Život je kocka, život je kurva,
‘ko zadnji krug kroz Vegas, bijela udovica,
misli crne k’o panter, jezik oštar k’o skalpel,
samo će Bog mi sudit, ekipa spremna k’o kartel.”
Time opisuju vječne osvetničke borbe, kako na ulicama, tako i u ratovima. Na ulici je upravo stradao i veliki 2Pac. “Živio Amaru Túpac”, poručuju.
Na albumu je trojac ugostio dvojac, “frankfurtske” repere Ćelu i Abdija. Frankfurtske pod navodnicima jer Ćelo ima bosanske korijene i pravo ime mu je Erol Huseinćehajić, a Abdi se zapravo zove Abderrahim el Ommali i ima marokanske korijene. Glazba uvijek spaja, različite kulture i različite stavove u jednu jedinstvenu cjelinu. Tako je i ovdje slučaj. Odlična suradnja koja je iznjedrila pjesmu “Baš svi” koja opisuje put od Bosne do Japana, od Tuzle do Tokija, od Balkana do egzila. Taj put je bio kreativno uspješan jer je iz njega proizašao ovaj album. Uvijek mi je njemački jezik bio posebno atraktivan u hip-hop glazbi pa tako i ovdje. “Neka gori sve. Pali!”, kažu dečki.
Svaka pjesma ima poseban intro i svaka pjesma me na početku slušanja zaintrigirala. Ne ono tipično recenzentski, nego baš na jedan drugačiji način. U pjesmi “Sad bi htjela” osjetim određeni utjecaj videoigara jer je Japan zemlja te najbrže rastuće industrije na svijetu. Barem tako sampleovi zvuče kao da su izvučeni iz neke opake japanske igrice. Ova pjesma je jedinstvena na albumu jer je i ljubavne tematike, odnosno govori o ljubavnim i inim problemima u vezi, kao i sponzorušama. Genijalan tekst:
“Sjećam te se tad, bila si san, cosmopolitan…
…nisi htjela sa mnom na klupu, samo luksuz.
Odbila si duksu kad sam pit’o jel ti zima, vid’ debila.
Nije bila benga, koža, klima…
Sviđa ti se to što me prepoznaju, jelde?
Sviđa ti se što se sa mnom fotkaju?
Sviđa ti se bakcstage i Zlatan sad kad je Kontra?
Nisi više ni tol’ko dobra, žurim – vozdra!”
Kako je intro svake pjesme intrigantan, takav je i outro . Doista su se potrudili da sve ima svoj početak, sredinu i kraj. I svaki dio je inteligentno odrađen.
Album završava pjesmom “San” koja ima uvrnutu melodiju, ali i san koji je završio kao bajka, totalno neočekivano, ali ne sa sretnim krajem kao većina bajki, nego s punim rancem na leđima i u središtu rata.
Uz ovakve “za naježit se” tekstove, glazba daje jednu posebnu atmosferu, futurističku, “bladerunnersku”, možda im je to, osim Japana, i bila inspiracija. Ne samo da su time napravili odličnu glazbenu priču nego su i podigli letvicu moderne produkcije, barem na našem području, za nekoliko stepenica. Ali ovo nije utrka, znamo da je regionalna hip hop scena dosta vezana, svi se znaju, mnogi su i surađivali, ali se ipak moramo složiti da FM Jam ekipa već godinama rađa ljude koji su prava konkurencija i hip-hop veteranima, baš kao što je to nekad bila zagrebačka scena 90-ih. Za Frenkieja smo prvo i saznali od ovog trio kolektiva, kao pratitelja Ede Maajke. Osim njega, dobar proizvod FM Jam tvornice je i Sassja koja je napravila pravi boom među ženskom ali i općenito rap scenom.
Time možemo zaključiti da Tuzla, ali i Bosna imaju štošta za reći i prezentirati kada je u pitanju ovakva vrsta glazbe. Tokio i FM Jam – država u malome.
Dodajmo kako album izlazi 15. prosinca, a možete se zabilježiti i za prednarudžbu na Google Play Storeu.
Foto: Promo
