IZVJEŠĆE/FOTO: Josipinih 50 godina ljubavi!
11. prosinca 2017.
Helena Ernoić (28 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Josipinih 50 godina ljubavi!

Već prilikom najave koncerta bilo je jasno kako će se tražiti karta više. Doista, ispred Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, uz one sretnike koji su na vrijeme ugrabili svoju kartu, našao se i onaj red ljudi koji su se ponadali da će se prodavati koja karta viška u zadnji tren.

Josipina publika je bila gladna njezinih pjesama, a koncert je pokazao i da je ona bila gladna ljubavi koja je stizala iz dvorane. Petnaestak minuta nakon 20 sati, Josipa je stupila na pozornicu u pratnji Željka Vlahovića koji je na koncertnom klaviru započeo grandiozni uvod pjesme “Janino ludilo” iz prve hrvatske rock opere Gubec Beg. Već na prvoj izvedbi ova diva je pokazala sva lica koja može promijeniti kroz pjesmu. Ludilo, patnja, ljubav, bol… A onda smiješak uz pozdrav i osvrt na 1975. godinu kada je bila premijera ove opere upravo na daskama dvorane Lisinski. Josipa je tada mislila da će se dogoditi svega nekoliko izvedbi pa će se posvetiti karijeri, ali kako je i sama pojasnila, ta brojka je narasla na 150.

Na samom početku se zahvalila publici na dolasku i odmah prokomentirala kreaciju koju je nosila. Oslikala ju je Dina Jakšić, a pratila ju je i neobična frizura, baš onakva kakvu bi očekivali od Josipe. Program je nastavljen uz ponešto drugačiji aranžman već poznatih pjesama, pa je “Vjerujem u sve” popratio duo Gojko Tomljanović na klaviru i Davor Doležal na gitari. Tek onda je došao kompletan bend, pa se i Josipa našalila da sada konačno mogu krenuti s koncertom.

Vrlo lagano su nas pjesme počele uvoditi u priču večeri, sjećanje na dugu karijeru i naravno, Karla Metikoša. Ali prava šteta je bila što se potkrala, možemo reći, gotovo početnička greška od strane tehnike. Bend je imao problema s monitorima na nekoliko pjesama, odnosno međusobno se nisu čuli, a Josipin vokal je na trenutke bio mutan i nejasan. Da, o zvuku je nezahvalno govoriti, nemaju svi jednaku zvučnu sliku, no ovakvi propusti se nisu smjeli dogoditi uzmemo li produkciju u obzir. No, Josipa je sve to komentarima okrenula na šalu pa se publika nasmijala nastaloj situaciji.

Prva veća reakcija se dogodila na prvim tonovima pjesme “O jednoj mladosti”, kada je publika snažno zapljeskala i onda utonula u nešto laganiji aranžman od originala, gdje su truba i klavijature vodile glavnu riječ. I to nije bila jedina pjesma koja je dobila novo ruho u vidu aranžmana. Štoviše, improvizacija se provlačila kroz kompletan koncert i baš to je dalo onaj osjećaj da svaka minuta nije isplanirana od prve do zadnje, a Josipa je vokalno pokazala kako se odlično snalazi kroz nekoliko žanrova. A Karlo? Njegove pjesme su pokazale kako dobro zvuče, bez obzira u koji žanr ih gurnuli.

Definitivno treba spomenuti i ostatak benda s gostima: Josip Grah na trubi, Davor Črnigoj na bas gitari, Borna Šercar na bubnju, Toni Starešinić na klavijaturama i Vojkan Jocić na saksofonu. Svatko od njih, bilo da su osnova ili sudjelovali u pjesmi-dvije, su pokazali zašto su odabrani i dobili su ovacije publike. Nakon «Živim po svome», Šercar je nastavio sa solom nakon kojeg ga je Josipa izvela na sredinu pozornice i tražila još jedan pljesak.

Dvoranu je lijepo uljuljkao i novi aranžman «Gdje Dunav ljubi nebo», koji je publiku bacio u neko drugo lijepo, romantično i maštovito mjesto, čijoj atmosferi je pridonjela harmonika Josipa Graha. No, onda je uslijedio još jedan povratak u stvarnost. Josipa je prokomentirala kako je obećala izložiti nagradu koju joj je dodijelio HGU za doprinos u glazbi, ali da u početku nije ni sama bila za obilježavanje ove godišnjice. Kaže kako su je nagovarali riječima da je to «ipak pola stoljeća», što je nasmijalo publiku, no onda se nadovezala da je ipak lijepo, unatoč godinama, kad te mladi pozovu i osvrnula se na svoju suradnju s bendom Chui, koji joj se pridružio na pozornici te su zajedno izveli pjesmu «Tebi putujem». Među novim pjesmama je izvedena i «Tu», koja se lijepo uklopila na već dobro poznat repertoar.

Zaredale su se «Hir, hir, hir» i «Danas sam luda», nakon koje je dobila veliki pljesak i još jednom se zahvalila publici na dolasku, ali i ljubavi. Jer važno ju je davati i primati. Za sam kraj je ostala «Magla» za čiju vokalnu improvizaciju je pao još jedan pljesak. Izvođači od pljeska nisu ni stigli sići s pozornice, već su se jednostavno vratili za svoje instrumente i izveli još dvije pjesme. «Ležaj od suza» i «Ispočetka» bili su ‘točka na i’ ovog dvosatnog uživanja.

Josipini nastupi su uvijek posvećeni Karlu Metikošu, no ovaj tradicionalni pred kraj godine je poseban. Ovaj još više, jer je obilježavao i 50 godina karijere dive koja je uspjela svu tu priču sročiti u 16 pjesama, koje govore o ljubavi i onom posebnom mjestu koje čuvamo u srcu.

Foto: Julien Duval