IZVJEŠĆE/FOTO: Royal Christmas Gala u Areni – Sarah Brightman, Gregorian + gosti – time to say…bravo!
22. prosinca 2017.
Željko Mirković Miki (66 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Royal Christmas Gala u Areni – Sarah Brightman, Gregorian + gosti – time to say…bravo!

Svečanost klasike i crossovera u metropoli upotpunila je najbolji europski advent i u glazbenom smislu i privukla publiku različitih afiniteta u zagrebačku Arenu.

Jedna od najutjecajnijih osoba u svijetu, kad je u pitanju popularizacija klasike i jedan od najpoznatijih soprana koja je to dokazala i kvalitetom glasa, ali i brojem “prodanih” nosača zvuka i nastupa od West Enda (mjuzikl Cats; nekoliko poznanika s kojima sam razgovarao nakon zagrebačkog nastupa gledalo ju je u Londonu) do Arene Zagreb, Sarah Brightman, pružila je nezaboravan doživljaj publici u (primarno) sportskoj dvorani, a siguran sam da bi, ionako vrlo visoka ocjena ovoga spektakla, bila još veća da u Hrvatskoj imamo koncertni prostor veći od našega Lisinskog. No, krenimo redom.

Prvi dio izvanredno složenog (produkcijski, pogotovo) nastupa bio je rezerviran za Gregorian, odličan ansambl koji se već ranije predstavio zagrebačkoj publici i upravo tim pojavljivanjem poslao jasnu poruku i pozivnicu za ovu lijepu glazbenu večer. Solist (tenor) Mario Frangoulis na samom početku izveo je zanimljivu (“ ubrzanu”, sinkopiranu, jazzy) verziju “Zvončića” (Jingle Bells), da bi nastavio s vrlo dobrom Franckovom “Panis Angelicus”. Uz odličnu pratnju orkestra, odnosno benda, koji je na trenutke zvučao gotovo savršeno (rekli bismo vestendovski, brodvejski) nizali su se klasici – “Little Drummer Boy”, zatim nevjerojatna (četrnaestogodišnja) ruska harfistica Alisa Sadikova, te još jedan tenor, Fernando Varela, koji je za kraj gotovo jednosatnog prvog dijela izveo, za mnoge pjevače tešku, ambicioznu, jednu od najpoznatijih i najzahtjevnijih tenorskih arija uopće, “Nessun Dorma”.  Želimo li se malo poigrati prijevodom ovog Puccinijeva klasika iz opere “Turandot”, nakon ove verzije – “nitko neće spavati”.

Nakon dvadesetminutne stanke, orkestar nas je instrumentalom “Larina pjesma” uveo u drugi, još spektakularniji dio u kojemu se, uz potpuno zasluženo burno odobravanje publike pojavila i Sarah Brightman. Njen prepoznatljiv (i odličan) glas dobivao bi i dimenziju više, pogotovo u duetu s fenomenalnim (kontra)tenorom Narcisom, koji nas je svojim anđeoskim glasom posebno dojmio i u prvom dijelu koncerta. Brightman je svoj nastup (gotovo logički) započela (opet klasikom) “Ave Maria”, a “Pie Jesu” Andrewa Lloyda Webbera (jedno vrijeme i njenog životnog suputnika) uz sekundiranje već spomenutog mlađahnog Rumunja bio je jedan od vrhunaca večeri. Prije baletnog podsjećanja na “Orašara”, obožavanog baš u ovo vrijeme, čuli smo još i “Tihu noć” (solo, na engleskom). A onda kreće crescendo – “Fantom opere” (imao sam sreće gledati ga na već spomenutom West Endu) s Marijom Frangoulisom i Sarah Brightman i, naravno, “Time To Say Goodbye” (sjećamo se verzije s velikim Bocellijem, a i njega nam Star Produkcija dovodi u ožujku, što svakako treba čuti i vidjeti). Posebno ugodno iznenađenje bila je jedna od najljepših novoskladanih pop rock pjesama s badnjačkom ili božićnom tematikom, “Fairytale Of New York”, Jema Finera i Shanea McGowana (bezvremenski duet s Kirsty Mac Call).

Ne, tu nije bio kraj. “Amazing Grace”, te Lennonova “Happy Xmas ( War Is Over)” kao odličan završetak (coda) i poruka koju ne treba shvatiti samo prigodno, nego je u ovo predblagdansko, ali za neke u svijetu i teško ratno i neizvjesno vrijeme, itekako, aktualna i potrebna. “All You Need Is Love”, pjevao je nekad davno spomenuti član liverpulske Velike četvorke, a dodao bih, da je za prenošenje poruka ljubavi i mira potreban i više nego dobar glas.

Sarah Brightman je, uz kolege pjevače, ostale glazbenike i, još jednom naglašavam, odličan produkcijski tim, pokazala kako je glazba – zvonka radost i kako nam može napuniti srca nadom da svijet i dani koji dolaze mogu biti bolji ako ih mi takvima učinimo. Univerzalnim jezikom nota koje su, u mnogim pjesmama, gotovo savršeno interpretirane “natjerat” će nas da komadić ove ljepote (umjetnosti; bez obzira na žanr) dozovemo i u onim tzv. običnim danima koji također sadrže dio ove čarolije kojoj smo svjedočili u četvrtak navečer. Vrlo dobar način da se sadržajem ispuni ono što si govorimo jedni drugima ovih dana. Sretan Božić i Nova godina!

Foto: Marko Prpić