IZVJEŠĆE/FOTO: Pipsi tri puta u Vintageu – dim, znoj, smijeh i oduševljenje!
24. prosinca 2017.
Music Box (2679 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Pipsi tri puta u Vintageu – dim, znoj, smijeh i oduševljenje!

Savska 160, Vintage Industrial Bar, Pips Chips & Video Clips, znaš kaj ću ti reć’? Kad odvrtim film u glavi baš sve se na svoje mjesto stavi.

Tri dana rasprodanih Pipsa pokazalo je kako ih je zagrebačka publika itekako željna, a intimna pozornica Vintagea pokazala kako stojički može podnijeti energiju koja se u srijedu u 21:30 kada je sve počelo, gotovo materijalizirala. Iako su koncerti najavljivani da će početi točno, nonšalantna publika to nije shvatila previše ozbiljno, no kada se Dubravko Ivaniš popeo na pozornicu i krenuo sa Johnny Junk Polizei, doslovno se utrčavalo u koncertni prostor. Nastavilo se s energičnom „Bi li ili ne bi“, čagalo se na “Dementora“, “Fred Astairea”, “Ljeto ’85”, dok su pogledi, kad je krenula „Plači“, po prostoru tražili ne bi li uočili Rundeka, kako se u svojoj maniri znao zavući u neki mračni kutak. “Čuvar močvara i trava”, “Tek da nas podsjeti” i “Htio bih da me voliš”, uvele su nas u niz, “Malena“, „Poštar lakog sna“, „Narko“, „Dan mrak“, „Dođi vilo“, „Bog”. Uslijedio je bis i moje griženje usnice jer je Dubravko Ivaniš dobro raspoložen, a samo Dinamo ga može izbaciti iz takta. To se prvi dan nije dogodilo, a mi smo s olakšanjem čekali s čime će se vratiti na pozornicu. “Trener morskih pasa” i “K1”, zadnji bis s “Gume na kotačima” i “Na putu prema dole”, a treći put su se vratili s “2×2”. Dim, znoj, smijeh i oduševljenje, ali nije gotovo – čekaju nas još dva dana.

Iako se vidjela razlika u publici u sva tri dana koncerta, mi koji smo se pravili važni, nabrijali smo se da usporedimo sva tri dana. U četvrtak jako slično, ali drugačije. Sada je već publika znala da s Pipsima nema šale, da je Daddy strog i da koncert počinje na vrijeme, bez greške. Sada već s olakšanjem, jer smo probili led, plovimo u neke malo drugačije Pipse. Koncert otvara s novom “Tek da nas podsjeti”, a publika odmah pada u trans. Samo uvod isti kao i jučer, Haustorov “Neobičan dan” iznenadio je publiku, oni malo mlađi, u čudu su pokušavali naučiti tekst. Iz grla onih starijih – orilo se. Kratka povijest, “Mogu ti reć”, “Supermama” koje u četvrtak nije bilo. Publika je nabrijano nosila bend (koji se jako dobro formirao u jednu fantastičnu kombinaciju s dva nova mlada člana, basistom Viktorom Slamnigom i bubnjarem Pavlom Gulićem) do kraja uz već standardne “Poštar Lakog Sna“ i „Narko“, „Dan Mrak“ i „Dođi vilo“ te „2×2“ . Na prvom bisu dogodilo se ono čega smo se jučer pribojavali: “Dinamo ja volim” orilo se iz jednog dijela publike, dok je bend u back stageu marljivo spremao neopisivo bolje “Gume na kotačima”. Bend je nakon nekog vremena izašao na pozornicu, i uz Ripperove “STANI!”, na što je bend stao, a Ripperov “ne vi, razgovaram s publikom” pogled, pokazao je još jednom kako skulirano može izvući i najnapetiju situaciju.

Petak nam je donio sličnu set listu, ali ponovo Pipsi u fantastičnom trećem ruhu. S “Čuvar močvara i trava“, „Trubač“ i „Rosita Pedringo“ treću i finalnu večer otvara fantastična Yaya. Energija koju njih dvoje u zajedničkim pojavljivanjima proizvedu prenijela se do zadnjeg reda šanka, a mi smo mogli samo stajati i upijati pa vraćati, i tako u krug kroz “Ljeto ’85”, “Plači”, blok novijih stvari do klasika za kraj, za koje se publika u jednom trenu preplašila da ih neće čuti jer je prvi bis potrajao neobično dugo, ali dovoljno da se probiješ do prvog reda ili do šanka jer je grlo od pjevanja presušilo. “Zdenka i vanzemaljci” pa “Sa mnom je tebi zima”, “Poštar lakog sna“ i „Narko“, „Dan Mrak“ i „Dođi vilo“ te „2×2“, klasici za kraj uz emotivne “Pjevač Beatlesa i Stonesa” i “Na putu prema dolje”. Apsolutnu pobjedu za kraj izveo je klavijaturist Zdeslav Klarić koji  je otpjevao „Nogomet“.

Autor: Ana-Marija Topolčić

Foto: Darko Herceg, Karla Matulina