RECENZIJA: Craig Gillespie: “Ja, Tonya” – Kraljica Margot
Vrlo dobar film o svijetu umjetničkog klizanja krajem osamdesetih i početkom devedesetih; o rivalstvu velikih američkih sportašica, u kojemu briljira Margot Robbie.
Jedna od sportsko-kriminalističkih top priča s početka devedesetih koja je “zabavljala” javnost bila je priča o rivalstvu dvije američke klizačice, Nancy Kerrigan i Tonye Harding te sudski epilog koji je okončao karijeru ove potonje. Ljudi koji inače nisu znali ni one osnove o ovom prekrasnom i teškom sportu (a koje nas je učila legendarna Milka Babović), znali su eventualno za dvije stvari iz tog blještavog, dalekoga i lijepoga svijeta – Zlatnu Piruetu i “natjecanje” između dvije princeze, “bijele” ili “svijetle”, Nancy i “crnog labuda” Tonye. Ili su bar takvu priču skovali mediji uvijek željni (dobro, onda ih nije bilo) klikova. Background jedne i druge, način na koji su se predstavljale u javnosti, ali i na ledu, na natjecanjima, bila je samo površina vode u krutom agregatnom stanju, a ispod te površine, te sante leda, bio je čitav jedan život, ne samo sportski o kojemu nastoji progovoriti film Craiga Gillespija.
Njega se, pak, sjećamo otprije desetak godina iz vrlo dobrog “Lars And The Real Girl” s Ryanom Goslingom u glavnoj ulozi. I jedan i drugi gospodin napredovali su, evo, do priznanja i kritike i publike, ali kako kaže stara, okoštala rečenica iz svijeta sporta, ima tu još mjesta za napredak. No, ponovimo, zanimljiva i poznata priča koja nastoji pokazati kako nije sve crno-bijelo, iako se neke stvari u životu (pa tako i sportu) definitivno ničim ne mogu opravdati. Ambicija, želja za uspjehom itd, itd…
Je li splet nesretnih okolnosti učinio život Tonye Harding još nesretnijim, ili je ona sama kriva za to (kroz cijeli film i život tvrdi da nije), ili je to samo logičan nastavak svega onoga što joj se događalo od malih nogu – ostaje na publici da otkrije. Bilo kako bilo, sigurno je da su neljudski uvjeti u kojima je odrastala i živjela doveli do određenih poteza za koje je morala na kraju platiti veliku, odnosno najveću cijenu. “Zar je važno ‘ko je kriv…?”- da se poslužimo naslovom i pripjevom poznatoga lakonotnog dueta, kad se jedna (ipak obećavajuća) karijera i život (dostojan čovjeka) ruši. Saznali smo, tako, o nepogrešivosti u donošenju pogrešnih odluka i kako one mogu upropastiti i najveće i najljepše snove, saznali smo puno stvari o majčinoj i “ljubavi” uopće i saznali smo podosta i o licemjerju koje će poprilično pripomoći da se talent onemogući u ostvarenju tih snova.
Margot Robbie, australska glumica, iza koje je solidan broj odličnih uloga, glumački blista u ulozi naslovne junakinje ove priče. Podsjetio bih na filmove u kojima je glumila – “The Wolf Of Wall Street” (odlična međuigra s Di Caprijom), “About Time” (simpatičan film redatelja “Love Actually” Richarda Curtisa), a pojavila se i u Oscarom ovjenčanom “The Big Short”. Pred njome je velika karijera; kao i obično ne libi se zaigrati i u “komercijali” (poput “Suicide Squad”), a nadam se da će i u odabiru projekata koji će slijediti imati sreće (i pameti). Uz bok Margot je još jedna kraljica glume, Allison Janney, koju pratimo još od jedne od najboljih serija devedesetih (“West Wing”), a čini mi se da je ovom ulogom dosegla svoj glumački vrhunac. Niti ostali, npr Julliane Nicholson (“August: Osage County”) ili, pak, Sebastian Stan (u ulozi nasilnoga supruga Jeffa Gillolyja), nisu loši, a posebno je otkriće Paul Walter Hauser u ulozi “wannabe agenta tajne sile” Shawna.
Odličnom treba ocijeniti i montažu, te svakako istaknuti soundtrack koji je gotovo savršeno uklopljen u frenetična zbivanja ove, zapravo tužne, priče o ženi koja je trebala biti zapamćena kao prva Amerikanka (i druga sportašica, odnosno, klizačica svijeta uopće) koja je izvela trostruki aksl, a ne po sudjelovanju u zavjeri protiv svoje kolegice iz reprezentacije koja je ozljeđena pred Olimpijske igre u napadu koji je organizirao Tonyin bivši suprug. U nekoliko posljednjih scena otkriva se i na što je ličio ostatak (ili nastavak) života ovog nebrušenog klizačkoga dijamanta, no neću spoilati. O njenom slučaju dosta se pisalo, a snimljeni su i sati i sati dokumentarnog materijala; svoju je priču ispričala i u emisiji Oprah Winfrey.
Pogledajte jedan od boljih američkih filmova prošle godine i uživajte u izvrsnim glumačkim ostvarenjima Robbie i Janney koje su nominirane i za Akademijinu nagradu. Konkurencija je ove godine velika, no njihove šanse da nominaciju i potvrde svakako nisu male.
