RECENZIJA: Ridley Scott: “Sav novac svijeta” – neke se stvari ne mogu kupiti novcem
2. veljače 2018.
Željko Mirković Miki (77 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Ridley Scott: “Sav novac svijeta” – neke se stvari ne mogu kupiti novcem

Napeti triler inspiriran istinitim događajem, otmicom unuka jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, stigao je u Cinestar kina diljem Hrvatske.

Ne, neke se stvari definitivno ne mogu kupiti novcem. Ljubav, na primjer. Ili talent. A opet, gadno je (parafrazirat ću staru, od onih koji baš nemaju bogznašto, često izgovaranu i poznatu poslovicu: da Bog da imao, pa nemao!), kad to “nešto” imaš, pa prokockaš ili izgubiš. Talent je, ipak bih se usudio reći, velika vrijednost, veća i od “svog novca svijeta”, Ako ga imaš. I ne izgubiš. Što se događa sa starim majstorima zvuka i slike? Na um mi padaju (u prvom redu) Scorsese, pa onda i Scott. Dobro, ostar…, pardon, postali su iskusniji, ali to nije slučaj s, na primjer, Woodyjem Allenom. On izbacuje naslove kao na pokretnoj (filmskoj) traci, a ono što se predstavlja publici (ne samo njegovim poklonicima) ipak su ujednačijenija i kvalitetnija ostvarenja od onih ranije spomenute gospode. Ne, nisu to loši filmovi, iako se za neke Ridleyeve može reći da su poprilično dramaturški rastrgani i usudio bih se reći djelomice nerazumljivi i konfuzni (“The Counsellor”), a opet ima i nekih koji su i više nego korektni (“American Gangster”, “The Martian”, pa i posljednji nastavak franšize “Alien”). “Exodus” ne bih spominjao. Naravno, vidi se to i iz ovog posljednjeg Scottova rada, režija je gotovo besprijekorna, ali je i to “samo” dobar ili vrlo dobar film. Koji ćemo (relativno) brzo zaboraviti.

Priča o otmici unuka Johna Paula Gettyja koji je bio bogataš i po mnogo čemu siromah, stariji pratitelji celebova čuli su već više puta, bilo je tu uvijek “štofa” za lamentiranje upravo o bogatstvu koje mi “obični” ne možemo ni pojmiti, o pravilima koja vrijede u opakom svijetu biznisa u kojem padaju glave (i države i, ne samo poslovna, carstva) i o ljudskosti i upornosti koja na kraju balade pobjeđuje. Ali samo u američkim filmovima. Zbog nas mlađih generacija neću otkrivati kako je sve završilo, nego se valja pozabaviti onim što je u filmu ne-prosječno. To je, svakako gluma. Na prvi pogled, uhvatit ćemo se, kao ljubitelji velikih glumačkih performansi za ono čime nas je opčinio Christopher Plummer (evo, vidite da se i u poznim godinama može!) i zahvaliti onom vragu Spaceyu koji je, iz dobro poznatih razloga “ispao” iz filma. Izvrsno! Briljantno! Nije to “obična” hladnoća bogataša koji dolazi iz nekog svijeta koji mi, opet ponavljam, ne možemo razumjeti. Nijanse crne, ali i “ ljubav” prema unuku – to je ono što ga vodi kroz život. Uz, naravno, gomilanje bogatstva.

“Više!”, odgovara na pitanje koliko mu je potrebno novca kojeg ima u izobilju. Postavljača ovog, za bogataše retoričkog, upita glumi Mark Wahlberg kojega se po dobrome sjećamo iz “The Departed”, još jedne uspomene na Scorsesea. I ovdje je svoju ulogu odglumio zadovoljavajuće, ali ti mišići?! Ona koju posebno treba istaknuti je Michelle Williams. Od “Brokeback Mountain” do “Manchester By The Sea”, pojavljuje se u nizu odličnih filmova, a za neke bismo mirne duše rekli da se izdižu i nadilaze (u kvaliativnom smislu) holivudski prosjek. Ne, nisam zaboravio niti “The Greatest Showman”.

Charlie Plummer (nije rodbinski povezan sa svojim filmskim djedom Christopherom) vrlo je dobro odglumio otetog mladića. Usput, valja spomenuti i Timothyja Huttona (gdje li je on bio sve ove godine?). Od osamdesetih godina i jednog od najboljih filmova iz tog vremena (“Ordinary People”). “Vječni grad”, Rim, u kojem se odvija većina radnje “lijepo” se filmski uklopio u ovaj, ponovit ću, korektan triler, no, od majstora Scottova kalibra očekivali smo više.

Ocjena
3.8 out of 5

3.8

Vrlo dobro
3.8 out of 5