IZVJEŠĆE/FOTO: Duh Jean-Michela Jarrea nakratko posjetio Lisinski – rendez-vous za sjećanje
12. veljače 2018.
Nikola Knežević (1632 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Duh Jean-Michela Jarrea nakratko posjetio Lisinski – rendez-vous za sjećanje

Priznajem! Bio sam skeptičan oko koncerta Sudar Percussiona u Lisinskom, koliko god slušao i obožavao njihovu interpretaciju glazbe Jean-Michela Jarrea. To je ta balkanska sumnja u drugoga koja je usađena svima nama u mozak.

Ali kao što to često i bude, sumnja uvijek padne u vodu, tako su dečki iz ovog maestralnog projekta Sudar Percussion oduševili rasprodanu veliku dvoranu Vatroslava Lisinskog. Kao što su i najavili, bio je to i audio i vizualni spektakl. Kompletan nastup je bio popraćen raznim simbolima života, prolaznosti, utjecaja moderne tehnologije i ljudskih emocija na velikom platnu, baš kao što to zna na svojim koncertima raditi i veliki Maestro. Zauzeli su kompletnu pozornicu Lisinskog sa svojim instrumentima, a bile su tu i dvije velike improvizirane kupole koje su projicirale sliku, dok su priču pratila svjetla i fenomenalni laseri. Tijekom koncerta oko i između članova Sudar Percussiona hodala je djevojčica Marta koja je glumila anđela. Više o njoj i njezinoj ulozi uskoro.

Koncert su otvorili nešto lakšim melodijama i efektima da bi se kasnije sve više glazbenika, vizualnih i audio elemenata priključivalo i stvaralo poseban doživljaj koji je često znao i publiku natjerati na dodatni pljesak oduševljenja. Kao ključne trenutke koncerta izdvojio bih priču o albumu “Rendez-Vous” i zadnjoj pjesmi koja je originalno trebala uključivati saksofon kojeg je trebao snimiti Ron McHair na Space Shuttle Challengeru i to u svemiru, ali 28. siječnja 1986. godine, samo 73 sekunde nakon lansiranja, shuttle je eksplodirao i cijela posada je poginula. Pjesma je kasnije posvećena McHairu i ostalim astronautima, dok je saksofon na albumu odsvirao Pierre Gossez.  Zanimljivo je kako je u travnju te iste godine Jarre imao veliki open air koncert pod nazivom “Rendez-vous Houston” u Houstonu u državi Texas, odakle se rade sva lansiranja u svemir. Koncert je obilježio 150. godišnjicu osnutka Texasa i privukao 1,3 milijuna gledatelja što je bio tadašnji svjetski rekord. Na koncertu je trebala biti puštena originalna video projekcija nastupa Rona McNaira snimljena u svemiru, ali nažalost, to se nije dogodilo zbog velike tragedije. U čast toj velikoj ideji velikog Jarrea i albumu koji je nominiran za Grammyja, Sudar Percussion su odsvirali “Last Rendez-Vouz (Ron’s Piece)”. Tu im se na trubi pridružio Darko Seljak Benčić.

Osim trubača gosti koncerta su bili i članovi zbora škole Brežice. I taman kad sam pomislio kako je nemoguće da će izvesti “Second Rendez-Vous”, upravo se to i dogodilo. I trenutak kada se zbor priključuje me toliko oduševio da sam se naježio i zamalo pustio suzu. A tek solo na udaraljkama koji je uslijedio… Ovo je inače jedan od najboljih komada Jarrea ikada, a kojeg izvodi na svakom koncertu. Naravno, nije bilo onog dijela na laserskoj harfi koju Francuz uvijek koristi na živim nastupima, ali je opet izvedba bila impresivna. Sudar Percussionu su se na pozornici pridružili i mladi dečki iz Sudar Beatsa, tzv. B postave, a poseban gost je bio i Matej Mihaljević na violini koji je na izvedbi zamijenio ulogu genijalnog Stefana Milenkovicha. Nažalost, nismo čuli Stefana uživo, ali ni vokal Bože Vreće. Šteta! Kakav bi to tek bio spektakl. A samo je dan kasnije Božo na koncertu u Lisinskom.

Kao što sam rekao, važnu ulogu na koncertu je imao anđeo koji je u jednom trenutku uzeo improviziranu zemaljsku kuglu u ruke i poslao ju prema publici. Simbolika je divna. Samo o nama ovisi koliko ćemo ju nježno ili grubo držati u rukama i kako ćemo se ponašati prema njoj. Sudbina Majke Zemlje je u našim rukama, a dodirom smo osjetili svu njezinu ljepotu. Zapitajte se nekada – kakvi smo mi to ljudi i što smo to učinili? Takve snažne poruke odašilje i JMJ na svojim koncertima, a poznato je kako je i jedan od velikih boraca protiv globalnog zatopljenja te uništavanja zemaljske kugle i svih njezinih prirodnih ljepota i bogatstava.

Osim spomenutih melodija Sudar Percussion su izveli i “Calypso Part 2”, “Magnetic Fields, Pt. 2”, “Velvet Road” i nezaobilazni četvrti dio “Oxygena” s kojim Maestro zatvara svoje koncerte. Naravno, bilo bi dobro da su izveli još neke velike uspješnice, poput “Fourth Rendez-Vouz”, “Equinoxe 4” ili “Arpegiateur” i slične, ali i ovo je bilo dovoljno da nam koncert ostane u prekrasnom sjećanju. Iznenadili su me obradom pjesme “Glory” s albuma “Electronica 1: The Time Machine”, gdje je vokal preuzeo vođa Sudar Percussiona Goran Gorše.

Svakako da ovdje ima prostora za napredak, dodatnu doradu aranžmana i vizualnog identiteta pjesama na pozornici, ali za prvi veliki koncert bilo je fantastično i dosljedno velikom umu i pioniru elektroničke glazbe, Jean-Michelu Jarreu. Inače, za one koji ne znaju, Sudar Percussion je dobio potporu Masterminda za ovaj projekt, a Jarreova izdavačka kuća Francis Dreyfus Music, BMG France je međunarodnom suradnjom omogućila da ovi vrijedni dečki budu prepoznati, ali i da udaraljke “dobiju svojih 5 minuta”.

Veselim se novom susretu sa Sudar Percussionom, ali se i iskreno nadam možebitnoj budućoj suradnji s JMJ-om. Fingers crossed!

Foto: Nikola Knežević