Mojmir (Kries): “Emocije i patriotizam su sjajna stvar kada te “dižu” ali čovjek postaješ kada ih imaš u ravnoteži”
Kries, jedan od najboljih hrvatskih bendova koji uspješno spaja etno i modernu glazbu, te tako čuva bogatu hrvatsku tradiciju i kulturu. dolazi u petak, 23. veljače u Boogaloo.
Uoči koncerta razgovarali smo s Mojmirom Novakovićem, frontmenom i glavnim kreativcem benda koji je izdvojio vrijeme za intervju iako živi i radi u Engleskoj.
Vraćate se ponovno u Zagreb i to s novim albumom, koji je prema našem portalu na 4. mjestu od 10 najboljih albuma 2017. godine. I nismo jedini koji hvale ovaj uradak. Kries je svih ovih godina zadržao kvalitetu i svaki albuma na svoj način intrigira slušatelja. Koliko ste dugo radili na novom albumu i kako je nastajao? Što vas je ovoga puta inspiriralo?
Album se “kuhao” dugo vremena, praktično od 2009. godine. Ali se u međuvremenu promijenilo jako puno stvari u našim životima. Ja sam se 2011. preselio u Veliku Britaniju, rodilo se puno djece i shvatili smo da ne možemo, navrat-nanos raditi na novom albumu, već smo odlučili da je najvažnije da radimo nove pjesme. Tako smo periodično kada bismo se našli napravili po pjesmu-dvije i svirali ih na nastupima. Neke od najboljih pjesama su nastale i na probama na kojima ja nisam niti bio. To su bila prelijepa iskustva. Sjajno je kad sudjeluješ u stvaranju pjesme ali je još bolje kada čuješ snimku s probe na kojoj nisi niti sudjelovao i shvatiš da imate sjajnu pjesmu. Znao sam prebaciti te snimke na mobitel i šetati se Brightonom i uživati, a ideje samo “frcaju”… Na ljeto 2015. smo po prvi puta imali “ozbilnjije” probe na kojima smo “protresli” nove pjesme i odlučili da ćemo snimiti demo materijal koji bilsmo ponudili potencijalnim izdavačima. Dobili smo sjajnu podršku i prostor od kazališta Marin Držić u Dubrovniku i snimili nove pjesme. Nakon preslušavanja smo zaključili da su snimke puno kvalitetnije nego smo planirali, prvenstveno zbog sjajnog prostora, ali i zbog usviranosti jer smo većinu pjesama već godinama svirali na nastupima. Tada smo zaključili da zapravo imamo album i zajedno s Ivanom Božanićem (našim toncem i producentom albuma) smo odlučili da cemo u njegovom studiju dovršiti album.
Ono što je konstantno kod vas, uspješno kombinirate moderno i tradicionalno. Koliko je hrvatska tradicionalna glazba bogata i koliko je ona još neistražena?
Sve tradicije na svijetu su “nedovoljno istražene” ali mi u Hrvatskoj smo posebno sretni po tom pitanju. U našoj tradicijskoj glazbi postoji neizmjeran potencijal. S tolikom količinom raznovrsnosti među regijama uz sjajan rad koji su obavili etnografi u posljednjih stotinu godina (i dan danas rade i zabilježavaju nevjerojatne materijale) stvarno smo u povlaštenom položaju.
Strani world music časopisi svrstavaju vas u neke od najboljih predstavnika world music glazbe. Koliko vam znači jedno takvo, nazovimo ga, priznanje? To je ne samo priznanje za vaš individualni rad, nego i za hrvatsku etno glazbu.
Mi uvijek ističemo da su pjesme koje sviramo tradicijske uz našu obradu. Začudnost i kvaliteta pjesama je nepobitna i pripada fundusu “hrvatskog naroda” ali mi ipak volimo biti predstavljeni kao individue čija glazba je prvenstveno izraz osobnog životnog iskustva i na neki način se više doživljavamo kao građani svijeta nego Hrvati kada smo s našom publikom.
Nekoliko puta sam gledao dokumentarni film o Vama, Vašoj glazbi i odlasku na jug Engleske. Film me doista dirnuo, ljudski i glazbeno. Je li jednostavno biti u Engleskoj i stvarati hrvatsku glazbu? Mislim na emotivni i patriotski smisao.
Sve se može kad se hoće. Emocije i patriotizam su sjajna stvar kada te “dižu” ali čovjek postaješ kada ih imaš u ravnoteži.
U jednom trenutku filma, ako se ne varam, nije se znalo hoće li Kries kao bend opstati, upravo zbog te razdvojenosti, ali srećom projekt i danas živi. Je li od Vašeg odlaska iz domovine ljubav prema njoj i glazbenom blagu još više porasla, a time i želja za daljnjim stvaranjem?
Iako se radi o dokumentarnom filmu koji prokazuje “stvarna događanja” i naizgled nema subjektivnosti ipak o redatelju ovisi koji dio priče će istaknuti. Ja jesam emotivno vezan za Hrvatsku i pogotovo ljude kojima sam okružen, prijateljima, ali isto tako sam vezan i za Brighton i svoj život i prijatelje. Možda najbolja potvrda toga je da Kries i dalje radi i svira iako je naslov bio 50-50% .
U recenziji albuma napisao sam da slušajući glazbu Kriesa čovjek više ne zna bi li zaplesao, uhvatio se u kolo, bacio u šutku ili skakao do iznemoglosti. Nikad Vas nisam gledao uživo, ali po onim snimkama koje sam vidio zaključio sam kako se na Vašim koncertima dogodi najvjerojatnije sve ono što sam nabrojao na početku. Zbog toga bih vas mogao nazvati i rockerima jer izazivate jedno takvo oduševljenje kod publike. Kako se vi osjećate na live nastupima, kako bi opisali tu energiju?
Uff da znam to opisati vrlo vjerojatno ne bih svirao već bih bio pisac ili veliki govornik. Mislim da je najbolje doći na koncert i osjetiti. Ono što osjeća publika to se istovremeno događa i nama.
A sada malo i o članovima vašeg benda. Okupili ste sjajnu ekipu koja konstanto radi s Vama. Jesu li oni s Vama samo na nastupima ili kreativno sudjeluju u stvaranju novih materijala? Kako to ide kod vas?
Svaki član benda je u potpunosti uključen u odluke oko novog materijala i na kraju krajeva nitko u ovom bendu nikada nije dobio skoro pa niti savjet kako nešto odsvirati. Radimo potpuno organski, sviramo, uživamo i stvaramo iz svojih najdubljih uvjerenja.
Neki Vas zovu šamanom, ja sam Vas prozvao poglavicom plemena Kries. Ima li Vaša glazba, pogotovo na koncertima, jednu takvu spiritualnost, kao da okupljate jedno veliko pleme koje slavi život, slavi glazbu, sve ono što nas čini ljudima?
Moguće, dapače mogu reći da si čak 100% u pravu ali to ne radimo samo mi. To radi svaka dobra glazba, svaki dobar umjetnik. Umjetnost, znanost i duhovnost su proizašli iz šamanizma. Ja u tome ne vidim ništa mistično ili nadnaravno, samo ljudski, jednostavno…
Jednom pjesmom s albuma podržali ste mlade kreativce bez doma i prikupljali sredstva za štićenike SOS Dječjeg sela Hrvatska te izbjeglice koji se žele baviti umjetnošću. Kako je došlo do te suradnje i kako ste se odlučili na ovaj potez? Postoji li neka poruka iza svega ovoga?
Kao pripadnik jednog naroda koji se našao u situaciji da se nalazi na ruti jedne od najbolnije i najveće migracije u posljednjih sto godina osjetio sam ljudsku odgovornost da im pomognemo. Da im omogućimo da se u svojoj nevolji osjete ljudski, i još važnije da se Hrvati osjete ljudski. Jer jedna od najvećih snaga i vrijednosti ljudskog roda je otvoriti vrata svog doma nekome u nevolji. Tu ne želim ulaziti niti u politiku niti u sigurnosne aspekte za koje se nadam da svaka normalna država treba imati pod kontrolom.
U Zagrebu ćete uskoro nastupiti u Boogaloo-u. Klupski prostori Vam odlično leže, ali imate iskustva i na festivalskim nastupima. Ima li razlike između jednih i drugih nastupa?
Ne samo da ima razlike među klupskom i festivalskom publikom, za mene je svaki nastup poseban, neponovljiv, pri čemu prostor ima utjecaj ali ne toliko koliko intereakcija nas i publike. Svaki put je drukčije, svaki je lijep na svoj način.
