Jonathan: “Koncept novog albuma je između ljubavi i straha, živjeti život iskrenim emocijama ili se praviti da živiš”
Jonathan, jedan od najboljih bendova današnjice i ozbiljan predstavnik uvijek zanimljive riječke scene, objavio je nedavno novi studijski album “To Hold” što je svojevrsni nastavak albuma “To Love” koji je objavljen prije više od godinu dana.
Bend je najavio i dva promotivna koncerta i to u rodnoj Rijeci i Zagrebu za kojeg kažu da ih je prvi prihvatio i uzdigao. Dečki su ovih dana posjetili Zagreb pa smo iskoristili prigodu i odradili intervju za Music Box. Pripala nam je čast da razgovaramo s gitarskim snagama benda, Darkom Petkovićem i Tomislavom Radinovićem.
Prije nekoliko dana je objavljen novi studijski uradak Jonathana i kao onaj prvi dio konceptualnog projekta dobiva sve petice od recenzenata i kritičara. Znači da je mnogima i ovaj album lijepo sjeo?
DARKO: „Pa je za sada. Nisu baš sve petice, ali moglo bi se reći visoke ocjene. 4 od 5. Jako dobro je primljen album i nama je full drago zato što smo opet otišli u nekom smjeru za kojeg nismo znali kako će ispasti, ali ispao je opet kao pravilan izbor.“
Jeste zadovoljni s cijelim procesom snimanja, bilo je rečeno da će ranije izaći, pa nije, ali kao da je u pravo vrijeme sad objavljen? Isplatilo se čekati!
TOMISLAV: „Ustvari smo htjeli da taj koncept bude objavljen u jednoj godini, odnosno dva albuma u godini dana, ali nismo htjeli ništa siliti i da na kraju ne budemo zadovoljni. Ovako je sve ispalo strava i zadovoljni smo jako.“
DARKO: „Na kraju smo u jednom momentu skužili da je preveliko forsiranje toga i da će to sve biti bezveze. Bližila se nova godina i onda smo sve obustavili pa smo rekli jebiga, bit će kako bude i ajmo sačekati drugi mjesec te izbaciti album van.“
Vidim da je producentska ekipa ostala ista, ako se ne varam?
TOMISLAV: „Četiri pjesme su snimane u Zagrebu kod Marka Mrakovčića, ali nije Zagreb blizu i nije nam bilo moguće sve organizirati do kraja, tako da smo se vratili kod Mateja Zeca u studio G.I.S. gdje smo ustvari doma. Bilo nam je super s njim raditi i istlačili smo ga onako kako treba.“
DARKO: „Ovo je prvi album kojeg je Matej Zec miksao, masterirao i snimao četiri pjesme. Do sada smo svaki put snimali i radili s njim, a onda je Daniel Garcia miksao i „Bliss“ i „To Love“, dok je na kraju Matej Zec sve odradio sam, iako smo kod Marka snimili 4 pjesme jer smo inicijalno htjeli kod njega raditi album. Kao što je rekao kolega Radinović…“
TOMISLAV: „…hvala ti Petkoviću…“ (smijeh)
DARKO: „…nije nam to baš bilo lako za odraditi, taj cijeli put Zagreb-Rijeka.“
Foto: Filip Gržinčić
Preslušao sam album i mogu zaključiti da ima dosta različitih promjena ritma i raspoloženja u glazbenom i drugom smislu. Duljina trajanja pjesama je dosta različita, pa shodno tome mogu reći da ne gledate na nekakav radijski ili hrvatski okvir koji se nameće.
TOMISLAV: „Ne bi to onda valjda bili mi jer nas pjesma povede u tom smjeru gdje je tražila još nešto i nama je to dobro. Tako se osjećamo. To je ono što su oni ponavljali da smo nakon „Blissa“ radili još jedan „Bliss“ album, a da nismo otišli u drugu stranu to bi opet bio još jedan „Bliss“. Ovako smo otišli u skroz novu priču, na nove instrumente, imamo novog člana u bendu koji je dao svoju boju albumu. Vidjet ćemo što će biti dalje.“
Niste jedan od bendova koji zvučite cijelo vrijeme isto. Recimo kao Rolling Stonesi koji cijeli život zvuče isto (smijeh).
DARKO: „Ni blizu. Volimo istraživati i sami sebe iznenaditi te otkrivali nove smjerove. Cijeli ovaj koncept albuma je nešto između ljubavi i straha, zapravo živjeti život iskrenim emocijama ili se bojati za kukuljice te se samo praviti da živiš. To je cijela ta dualnost između dvije stvari. Nismo se bojali otići u nekom smjeru gdje je nas vuklo, a ne da ispunimo neka očekivanja i s druge strane očekivanja radijskih etera. Po meni ni „Bliss“ nije bio unutar tih okvira, pogodila se možda koja pjesma, ali mi nismo ti igrači.“
U biti to i nije glazba za hrvatske radijske etere…
DARKO: „…nismo zanatlije, kako kaže Zrinko Tutić koji zna što je dobra mjuza, ali i zna što je dobar znata. Jednostavno radiš što tržište zahtjeva i kakva je potražnja, tako se onda sve i oblikuje i servira kako bi zaradio novac od tog zanata. Ali mi nismo takvi igrači.“
Gdje god dođete prepoznaju vas, obožavaju, cijene, a obišli ste u zadnje vrijeme i dosta festivala, čak i onih najvećih u regiji. Znači da vas ide i po pitanju koncerata, znate i u Zagrebu nastupati, ali je li bolje ipak među svojim ljudima u Rijeci? Ili se osjećate super na svakoj pozornici?
TOMISLAV: „Kad si doma uvijek je nešto, nije to strah i trema, nego očekivanja od publike jer je riječka publika dosta zeznuta. Dobro smo prihvaćeni i tamo kao i svugdje drugdje. Prvi koncert u Zagrebu u malom pogonu Tvornice bio je rasprodan što je nama bilo ono – što se događa. To nam je bio prvi koncert i tu nas je publika prvo prihvatila full jako, a onda je krenulo dalje.“
DARKO: „Moglo bi se reći da nas svuda publika mazi i pazi, ono što nije slučaj možda kod drugih bendova. Lijepo je nastupati doma, ali nas je od prvog dana Zagreb napravio na toj sceni, oni su nas prvi objeručke prihvatili i uzdignuli. Tko zna da nije bilo tako što bi bilo u Rijeci. I tamo su nas prihvatili full, ali u Rijeci ljudi imaju tendenciju da malo ovako stave ruke (op .a. „prekrižene ruke“ stav)…“
TOMISLAV: „…to je taj stav – „što ti to meni imaš“…“ (smijeh)
DARKO: „Ali ne mogu reći da je to bio slučaj s nama, ali prvi led se probio u Zagrebu.“
Jedan prijatelj mi je baš nedavno rekao da je po njemu Jonathan predvodnik novog Novog vala, odnosno nove glazbe koja je prije nekoliko godina pokrenuta u Hrvatskoj i da ste vi broj jedan riječke scene. Kako gledate na takve epitete?
DARKO: „Ne znam što bih rekao na to, neću biti lažno skroman, znam da smo jako dobar bend, ali s druge strane svaki bend ima svoje vrijeme. Ne znam mogu li reći da je naše došlo, možda će tek doći, ali eto gledam još uvijek su tu Let 3 koji su baš ono i dalje full jaki i jedan od najboljih bendova u Hrvatskoj.“
Kada konzumirate glazbu radite li to samo u studiju, u automobilu, gdje slušate glazbu, odnosno kakvu glazbu slušate kada nije u pitanju Jonathan?
TOMISLAV: „Ajoooj. Ja još radim u noćnom klubu i ne mogu više čuti gitaru tako da sam u klasičnoj glazbi. On (op. a. Darko) voli modernu mjuzu. Branko, bubnjar koji je i DJ, voli također modernu mjuzu. Svako ima neki svoj đir koji daje boju ovom bendu. Nemamo zajedničke utjecaje da možemo reći kako su nam ti bendovi svima najbolji, nego svako vuče na neku svoju stranu i ima svoje utjecaje koji daju određenu boju bendu.“
DARKO: „Iskreno bih za sebe mogao reći da imam jako malo vremena za konzumiranje glazbe. Prije sam puno više posvećivao tome vremena, a u zadnje vrijeme poslušam ili nešto što mi netko kaže ili nešto što sam prije znao da je dobro pa poslušam novi singl ili album. U zadnje vrijeme su to Savages, Foals, poslušam novi album Arcade Firea, Queense nove, The National. Ali nemam vremena baš slušat mjuzu, više je to ono da vidim što je netko izbacio novo, a većinu vremena, kao i što radi većina ljudi na svijetu, odeš na YouTube, malo što ti ponudi i ispadne sa strane, sjetiš se neke pjesme i to tako uglavnom ide.“
Jeste li u nekom bendu nali baš svoju glazbenu srodnu dušu, pronašli sebe, odnosno gdje ste rekli – „e, to je taj bend, imaju priču kao mi, napravili su sličnu stvar kao mi“. Dakle, jeste li našli svoju glazbenu srodnu dušu slušajući drugu glazbu?
DARKO: „Dosta dobro pitanje. Ali ne baš.“
TOMISLAV: „Ne znam kako bih to rekao, ali kod nas nema tog ega gdje će oni meni reći da odsviram neku dionicu na gitari, a ja da odgovorim kako neću to odsvirati, kao neko dijete. Sad je došao i šesti član u bend kojem smo dali slobodu i koji se odlično izrazio. Riječ je o Hrvoju Šćulcu, klavijaturistu koji je došao u bend. Ok, napravi sve što misliš, daj svoju boju. To nas ustvari čini jakim bendom. Nemamo barijere između sebe.
DARKO: „Realno vidim poveznicu sa svim bendovima koji svoju publiku grade polako. Recimo ta spika s Foalsima, ne da mi je to najbolji bend na svijetu kojeg sam ikad slušao, ali oni su jedan od tih bendova koji su malo po malo, album po album, gradili svoje fanove. To je nešto što mi radimo. Imali su singlove, ali to nije nešto odjeknulo u startu, nego su više bend koji svira, radi i malo po malo gradi svoj imidž i publiku.“
Spomenuo si klavijature, osjete se na albumu, to si u pravu i mislim da je Jonathan dobio jednu novu dimenziju?
TOMISLAV: „Definitivno je. On je s nama svirao klavijature kao pridruženi član na koncertima jer smo s „To Love“ albumom imali već takve aranžmane. Nakon nekog vremena smo rekli da proba nešto, snimio je to kod kuće i svi smo rekli super, te je od ove godine šesti član benda i vidjet ćemo koliko će izdržati.“ (smijeh)
DARKO: „Nova igračka u bendu, novi instrument, novi život. Potpuno nešto novo se krene stvarati, možeš zanemarit neke stvari na čemu se prije temeljila mjuza. Svi su govorili uvijek o gitarama. Nisu samo gitare, nego i ritam sekcija je tu uvijek bila prisutna jer smo svi zajedno radili, ali sada kada imaš jednu novu igračku dobiješ jedan potpuno novi smjer. Ne znam gdje će se to sve razviti i kako ćemo svirati. Maloprije nam je rekla novinarka da bi njoj super bilo da novi album zasviramo u Lisinskom s orkestrom jer bi to leglo sve skupa iz razloga što ima tu širinu.“
Imali ste i jednu suradnju na albumu s Lovely Quinces. Svaka pjesma je doista posebna, ali ova suradnja je stvarno fenomenalna.
TOMISLAV: „To je prvi duet koji je snimljen i riječ je o odnosu dvoje ljudi, tako da je legao njezin glas i dala je novu dimenziju pjesmi. Stvarno je to odradila fantastično“
DARKO: „Super je čuti našu pjesmu s nekim drugim vokalom. Cijelo vrijeme slušamo Zileta koji nam je drag, ali je ovo jedna nova dimenzija. Super paše njezin senzibilitet uz naš i zato nam je prva pala na pamet, a i volimo njezinu mjuzu. Jednostavno je dobro ispalo, čak i bolje nego što smo zamišljali.“
TOMISLAV: „I bit će nam sada gošća na promotivnim koncertima u Rijeci u Pogonu kulture 21. travnja i u Zagrebu 12. svibnja u Tvornici, pa svi zainteresirani neka dođu čuti kako zvuči live taj duet.“
Vaša glazba je i dalje na Bandcampu, može se tamo poslušati i kupiti, nemate i dalje izdavačku kuću. Niste o tome razmišljali?
DARKO: „Razmišljamo mi o tome, ali ne način da izdamo u Hrvatskoj, a vani do nekih ozbiljnih izdavača ne možemo doći. Ako ćemo već prodati mjuzu želimo je prodati smisleno, mislim u smislu da imamo nešto od toga, ovako ovdje u Hrvatskoj smo skužili da je tržište malo. Netko iz Hrvatske nam može jedino uzet dio naših autorskih prava i ne može doći do većeg broja fanova. Pjevamo i na engleskom. Ne vidimo smisao u tome na taj način. Tako da i dalje idemo s tom varijantom Bandcampa pa gdje ta mjuza ode. Ako netko stvarno iz svijeta kaže da želi ovaj album prodat vani onda ćemo o tome razmišljati. Imamo pak LAA agenciju. Izdavači su full bitni za PR, pomažu i ulažu u tebe. To sve imamo od nečega što nije pravi label, ne znam kako bi to nazvao, label po potrebi, pravna osoba koja stoji iza nas. Rade PR, booking, tako da nam više od toga što oni nude ne treba, a s njima smo frendovima, ne moramo potpisivati neke lude ugovore, niti oni ganjaju neka autorska prava od airplava. Tako da smo mi slobodan bend za svjetsko tržište.
Hvala dečki na razgovoru, sretno na koncertima, pogotovo u Rijeci i nadam se da ćemo se vidjeti ponovno i ove godine na velikim festivalskim pozornicama.
DARKO: „Hvala, također.“
TOMISLAV: „Nadamo se. Hvala i tebi Nikola.“
Foto (naslovna): Nikola Knežević
