RECENZIJA: Franz Kafka Ensemble – “Circus Noir” – dugoočekivani prvijenac supergrupe
Pojam “supergrupa“ u svijetu postoji već odavno, od šezdesetih godina prošlog stoljeća kada pamtimo Cream i Blind Faith, pa sve do današnjih dana znalo se događati da se istaknuti članovi pojedinih bendova okupe oko nekog zajedničkog projekta i ideje, nakon kojih su na kraju nastala nerijetko i neka remek djela koja su kasnije postala nezaobilazan dio diskografske povijesti.
Naravno da su se takve stvari događale i na ovim prostorima pa se ne možemo ne prisjetiti početka sedamdesetih godina kada Dado Topić odlazi iz Korni grupe i s nekoliko izvanrednih instrumentalista iz raznih bendova osniva vjerojatno prvu “supergrupu“ ovih prostora – “Time”. Mali uvod o supergrupama sam napravio zato što smatram, a vjerojatno ne samo ja, da je Franz Kafka Ensemble svakako jedna od trenutnih supergrupa u Hrvatskoj koja nije skupljena ad hoc samo za jednu priliku, nego sastav koji djeluje koncertno već nekoliko godina, a evo napokon je pred nama i njihov prvijenac, album “Circus Noir“.
Franz Kafka Ensemble nastaje 2014. godine razlazom grupe Peach Pit (iskreno se nadamo da ćemo ih ipak još nekad vidjeti zajedno) čiji članovi Franjo Glušac (gitara) i Bruno Vidović Vorberger (bubnjevi) pozivaju na suradnju stare kolege, saksofonista Damira Pricu Kafku (Cul De Sac, Haustor), trubača Igora Pavlicu (Cul De Sac, Haustor, Jinx, Kawasaki 3P i mnogi drugi), trombonistu Ivana Marincela (Cul De Sac, Antenat) i basistu Roka Crnića (Porto Morto). I tu avantura na istraživanju novih i spajanju različitih glazbenih tradicija i stilova počinje.
Jazz fusion, free jazz, post rock, math rock, noise, psihodelija, world music, samo su neki od elemenata kojima se Franz Kafka Ensemble služe da bi predstavili svoje ideje i otvorili puteve za razvoj, kako kažu svojeg glazbenog stila kojeg nazivaju kao što i ime albuma kaže – Circus Noir.
Tijekom godina od okupljanja band je često bio aktivan koncertno i to su bili nastupi koji su bili puni improvizacija s možda unaprijed dogovorenim osnovnim ritmom ili melodijom, a sve ono kasnije se prepuštalo mašti i improvizaciji i nikada se nije znalo na koju će to stranu odvesti, nekada u tešku psihodeliju, a ponekad i u divlju jungle kakofoniju.
Ipak odluka o snimanju albuma značila je da se ono što smo dobivali na fenomenalnim nastupima pokuša staviti i na ploču, a to je skoro pa i u pravilu kod ovakvih sastava vrlo teško. No, Franz Kafka Ensemble je u ovome poprilično uspio i pred sobom imamo album kojega je u principu vrlo lagano slušati, naravno kod onih koji ovako nešto i vole i cijene.
Energija i ritmovi live nastupa su tu, a svakako se na cijelom albumu osjeti i ta sklonost eksperimentu. Naravno pjesme su dobile i svoja (vrlo zanimljiva) imena koja možda prije i nisu imala, jedino što su možda minutažom na albumu kraće nego na nastupima, ali tamo su se stvari ipak znale izmaći kontroli. Album je kompaktan, na četrdesetak minuta glazbe u šest pjesama svaki član je dobio prostora za sebe, a na kraju sve to zvuči kao jedna odlična cjelina.
Produkciju albuma potpisuje Hrvoje Nikšić iz studija Kramasonik, a mastering za album radio je Andy Jackson (poznat po radu s Pink Floydima i Davidom Gilmourom) u Tube mastering studiju u Londonu.
Franz Kafka Ensemble napravio je stvarno dobar prvijenac i nadamo se da će ova “supergrupa“ zaživjeti, a svakome je osim slušanja albuma apsolutna preporuka pogledati ih uživo ako vam se ukaže prilika i na licu mjesta uživati u nečemu što su nazvali “Circus Noir“. Album se može preslušati i nabaviti na platformi Bandcamp.
