RECENZIJA: Pavle Miljenović Quintet – Begin. – album za (ne)ljubitelje jazza
8. ožujka 2018.
Nikola Knežević (1828 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Pavle Miljenović Quintet – Begin. – album za (ne)ljubitelje jazza

Nerado slušam jazz, ne iz razloga zato što ga ne cijenim nego zato što to nije moj tip glazbe, ali kada dobijem na recenziranje uratke poput albuma “Begin.” Pavle Miljenović Quinteta s užitkom poslušam jazz.

Nije ovo uobičajen jazz, pogotovo nije uobičajen za hrvatsku glazbenu scenu, prije svega jer je glazbeno blizak i starijim i mlađim generacijama ili da pojednostavimo, onima koji vole jazz i onima kojim jazz baš i nije blizak. Naravno, nije u pitanju uradak poput onog benda Chui koji je i zvukovno futurističan, odnosno moderan. Gitara je ovdje u fokusu ali samo zato što ju svira Pavle Miljenović, ne i iz razloga da nadvladava sve ostale instrumente. Atmosferski je album dosta različit, može u vašoj glavi stvoriti određenu nostalgiju, prisjećajući se na klasična jazz djela, zatim odvesti u neke velike jazz klubove u New Orleansu, stvoriti jedan melankoličan osjećaj, ali i psihodelično utjecati na vas.

Prije svega da predstavim kvintet. Osim Pavla na električnoj gitaru u njemu su i Mario Bočić na saksofonu, poznat ranije po svirkama s Antom Gelom, radu u projektu 4in3+1, ali i suradnjama s bendovima poput Stampeda, Pips, Chips & Videoclipsa, zatim Hrvoje Galler na klaviru (poznamo ga kao člana Ines Tričković Sexteta i izdanju “Runjić In Blue”), Zvonimir Šestak na kontrabasu (radio na maloprije spomenutom izdanju ali i na nekoliko albuma The Frajli) te Borko Rupena za bubnjevima koji je već surađivao sa Šestakom. Zanimljiva i kvalitetna ekipa okupljena u ovaj kvintet i koja je uspješno odvozila kroz 8 pjesama albuma “Begin.”. Kao što i sâm naziv kaže, počeli su s ovim projektom i to uspješno te se nadamo da neće samo na ovome stati.

Svatko je dao svoj doprinos u pjesmama, svatko je toliko individualno kvalitetan da je pokazao iznimne sposobnosti na svojem instrumentu pa time ovaj jazz zvuči kao da su se njih petorica sastala u nekom lokalnom baru i krenula (opet asocijacija na Begin.). Nije u pitanju silovanje instrumenata do iznemoglosti, nego nježna interpretacija jazza u kojoj ćete sigurno uživati u kakvom god emocionalnom stanju bili.

Nakon što je album otvorila intrigantna “The View” koja iz uvoda u stilu špice serije “Zakon i red: Odjel za žrtve” prelazi u lijepu jazz igru nastavljenu s “Afternoon Walk” i simpatičnim klavirskim uvodom. Atmosfera u ovoj melodiji baš me podsjeća na neku dugu šetnju, čak i kišovitu, tmurnu, a upravo te tamne oblake razbija samo glazba. Ne grubo, nego nježno, tek toliko da se magla razdvaja ispred nas dok hodamo. Sljedećim pjesmama kvintet doslovno zavodi slušatelja, kako ritmom, tako i divnim solo dionicama na gitari (“Steps Forward”) i saksofonu (“A Garden In The Snow”). Pjesma “Into The Wild” dokazuje da ovo nije samo nježni kvintet nego da može pokazati i malo grubosti. Pri tome mislim na dio s gitarom kojeg fenomenalno izvodi Pavle Miljenović, ali i dio kada se pridruže ostali instrumenti, pogotovo bubanj i saksofon kojeg u pozadini prati sa svojim ludorijama po tipkama Hrvoje Galler. Ovaj sirovi jazz koji traje skoro 10 minuta prelazi u plesni ritam pjesme “Connecting Point”, a koja bi vas mogla izazvati na ples. Vidite, savršen poklon za Dan žena i romantičnu večeru sa svojom dragom. Ponovno dečki savršeno barataju svojim instrumentima kao da iza sebe imaju višedesetljetno iskustvo.

Album završava pjesmom interesantnog naziva “End, Begin” i to nježno, ritmično, lijepo i ponovno romantično. Spominjem stalno ovu riječ, ali doista ovaj jazz je čista romantika, melodičan i s različitim raspoloženjima koje možete slušati ovisno i o vašem raspoloženju. Bilo da ste sretni, tužni, nostalgični, melankolični, zaljubljeni, rastavljeni, ova glazba je najbolji recept.

Jako me iznenadio Pavle Miljenović Quintet, pogotovo mladić iz naziva koji je album i producirao. Napraviti ovakvo izdanje mogu samo vrhunski glazbenici, a to su Pavle i dečki dokazali te je lijepo vidjeti osobe u ovim godinama da toliko iskreno i s punim srcem izvode jazz, uz klasiku najsavršeniji glazbeni oblik. Hrvatska jazz scena ponovno jača, a dobro je za vidjeti da i dalje postoji nekoliko klubova u kojima se može čuti kvalitetan jazz. Upravo tim klubovima u sljedećim godinama bi mogao zavladati Pavle Milljenović Quintet. Ako ne u našim, onda svakako ima mjesta za njih u puno većim gradovima izvan Hrvatske s bogatom tradicijom jazz glazbe. Šteta što se struka nije sjetila ove godine nominirati ove dečke za neku od nagrada Porin. Zaslužili su! Ne mora značiti da si dobar samo zato što si poznat.