IZVJEŠĆE: Đorđe Balašević na četiri sata svoje srce predao splitskoj publici
Prošlo je tri godine otkada je Balašević nastupio u Splitu i osvojio srca publike. „Hvala vam što se u Splitu ne osjećam kao stranac”, rekao je Đole nastupajući u Spaladium Areni.
Prošlost se je ponovila. Početak koncerta bio je pomaknut za jedan sat zbog kasnog dolaska publike, koja je dolazila na ulaze u posljednji tren. Balašević se popeo na pozornicu, pogledao prema punoj dvorani Spaladium Arene, objema rukama se uhvatio za svoje srce kojeg je potom raširenih ruku predao publici. „Ja bih vas Splićane čekao do sudnjeg dana!”, rekao je i izazvao oduševljenje publike.
Koncert je otvorio novom pjesmom “Baronov bal” dok je pozornica bila ukrašena dvorcem s ogradom i prozorima, a na samoj sredini se prikazivale tematski vezane video projekcije Pozornicu potom popunjavaju i iznimni instrumentalisti. Kao i uvijek Balašević cijeli dojam popunjava i anegdotama, odnosno izvođenjem pjesama sa stand up-om. Fali samo udobna fotelja, na kojoj možeš ispružiti noge, naravno i časa vina. Onda može koncert trajati i danima. Kako kaže Balašević, u Splitu ljudi nikada nisu zadovoljni njegovim koncertima, ili je prekratak ili predug, ili premalo priča, ili previše priča. Njegov zaključak je da će sada biti dobro sve što bude iznad toga.
Prilikom izvedbe pjesme “Neki novi klinci” plišani zečevi svih mogućih oblika, kao i grudnjaci, bacani su na pozornicu od strane vjernih obožavateljica. U izvedbi pjesme “Život je more” pokazao je svoje umijeće iznimno talentirani saksofonist Gabor Bunford iz Subotice koji s emocijom propuhanoj kroz saksofon ježi kožu brojnih slušatelja. To je učinio i u pjesmi “Olivera”, a pri “D molu”, pri samom kraju pjesme, iznenada se pojavio kao David Copperfield na vrhu tribina te se glasom i stasom slijevao sa saksofonom i ostavio publiku bez daha.
Balaševića su prijatelji pitali zašto ne napiše pjesmu o Splitu, a ovaj je na to rekao: “Kako bih kad sam odrastao u ravnici i gledao crne vrane umjesto bijelih galebova. Mogao bih pisati samo o Panonskom moru.” Ali je zato imao pripremljen stih za pjesmu u Omišu: „Dođi u Omiš da mi srce slomiš.“ Tako je pozdravio publiku iz svih krajeva Hrvatske, a i svoje vjerne fanove iz Slovenije te im namijenio usklik – “Maribor – šampion!”.
Prije izvedbe “Ringišpila” (“iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni i dodaj svetu malo boje“” moli publiku da ne traže od njega da im ispuni želju i zapjeva „Računajte na nas“ te tako po prvi put u Splitu progovori o Jugoslaviji. „Jugoslavija nije valjala, da je valjala ne bi se onako krvavo raspala. Mene zovu jugonostalgičarem, ali ja sam jugoplastičar, meni nedostaje Jugoplastika, meni samo nedostaju ta vremena, a ne ta država.“
„Ove jeseni sam napisao dvije pjesme, onu neku o političarima koju su zabranili i “Pesmu o majci”. Od svih komentara koje sam tada dobio, a uglavnom su bili negativni, sve je pomeo komentar jednog klinca koji je rekao “ovu pjesmu treba zabraniti”. Sad je po prvi put pjevam u Splitu“ – rekao je Balašević.
Na samom koncertu se sjetio i pokojnog Ignaca Schöna koji je preminuo prošle godine, a na pozornici se uz izvođenje pjesme vrtio video s njegovim slikama. Njegovo mjesto sada popunjava Miroslav Jovančić, koji s dugom sijedom kosom uredno uvezenom u pletenicu, u bijelom fraku, već vizualno daje dojam pravog umjetnika, a svojim izvedbama opravdano diže publiku na noge. Balašević napominje publici da bi on trebao biti zvijezda večeri, a ne violinist. Ujedno kaže da njegovi koncerti traju tako dugo samo zbog razloga što se ne može nakloniti publici pa tako pjeva i priča u nedogled. I ovaj put Balašević je ispunio pa i nadmašio očekivanja publike – o njegovom koncertu i anegdotama prepričavat će se danima.
Autor: Dunja Krajnc
Foto: arhiva Music Boxa (Karla Matulina, Nikola Knežević)
