RECENZIJA: Jack White: “Boarding House Reach” – umjetnost očekivanog i neočekivanog
26. ožujka 2018.
Boris Abramović (84 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Jack White: “Boarding House Reach” – umjetnost očekivanog i neočekivanog

Nema puno umjetnika na svijetu koji trenutno djeluju, a koji posjeduju takvu intrigantnost kakvu ima Jack White.

Još od vremena ranih, detroitskih dana The White Stripesa pa kasnije kroz rad u The Dead Weather i The Raconteurs uvijek je bio “…poseban, slobodan i samo svoj…“. I tako kada se na kraju osamostalio i situirao u Nashvilleu počela je solo karijera u kojoj je nakon “Blunderbuss“ iz 2012. godine i “Lazaretto“ iz 2014. nakon skoro četiri godine stigao do trećeg samostalnog albuma “ Boarding House Reach“ koji je pred nama.

Iako je najava albuma u vidu prvog singla “Connected by Love”, jednoga pomalo distorziranog neo-gospela, možda i sugerirala da ćemo dobiti nešto na što smo već navikli od Jacka Whitea, već sama njegova takozvana B strana nam je dala do znanja da će ovaj puta tu biti svega. “Respect Commander” počinje s gitarskim kaosom koji nas podsjeća da je White definitivni gitaristički mag (dokumentarac “It Might Get Loud“ je definitivna preporuka za pogledati), zatim u sredini smiruje onako kako su to samo Zeppelini znali, da bi kraj pjesme ponovo opleo i stisnuo gas do daske i eksplodirao u ponovnom gitarskom kaosu.

Drugi singl “Over and Over and Over” nam donosi također jednu možda i očekivanu, White Stripeovski distorziranu pjesmu u ruhu starog Jacka, ali uz nju opet ide nešto potpuno drugačije.

“Corporation” je jedan žestoki eksperimentalni “future funk“, nešto što baš i nismo očekivali, ali nas je u svakom slučaju obradovalo. Sâm album obiluje iznenađenjima i eksperimentima, ali ništa manje od njega nismo niti očekivali i svakako su ti eksperimenti i ono najbolje što nam ovaj album i donosi.

“Why Walk a Dog ?” je jedan teški soul, debelo pocrtan orguljama, a “Abulia and Akrasia” bi lagano mogli opisati kao maltene bosanski sevdah koji nam pripovijeda gost na albumu C. W. Stoneking. “Hypermisophoniac” je još jedan bizarni, ali odličan eksperiment, ovaj puta elektronski, sa free jazz pianom,  a “Ice Station Zebra” nakon uvoda postaje čisti rap sa jazzy podlogom.

“Hello, welcome to everything you’ve ever learned…” – kao robot pozdravlja nas u uvodu u kratku i žestoku “Everything You’ve Ever Learned”, dok je “Ezmerelda Steals the Show” još kraća akustična minijatura na kakve smo već navikli od njega i u kojoj je napravio double tracking samoga sebe.

“Get in the Mind Shaft” je još jedna posebna stvar, na tragu Princea i s velikom upotrebom syntha i vocodera, dok je “What’s Done Is Done” klasični i očekivani country waltz duet – ipak sad živimo u Nashvilleu.

Album zatvara na najbolji mogući način predivna balada “Humoresque”, uspavanka s već poznatom melodijom i otpjevana nježnim glasom čineći “total opposite“ većini onoga što joj prethodi na albumu.

I tako dolazimo do kraja ovoga, rekli bismo u velikoj mjeri, radikalno eksperimentalnog albuma, čak i za Jack Whiteova mjerila, koji ćemo svakako poželiti ponovo preslušati jer svakim novim preslušavanjem otkrili smo nešto novo, a upravo to i daje draž ovome odličnom albumu.

Njega vjerojatno ni malo ne brine kako će se kome svidjeti ovaj njegov eksperiment, a možda bismo to najbolje i predočili u par stihova iz “Ice Station Zebra”

 “…I’m never gonna go where you want me to go,
…Listen up if you want to hear,
And if you can’t stand it, then scream right here…“ !

Kao i svaki put do sada Jack White je skupio fantastičnu ekipu oko sebe radeći ovaj album, pa tako ovaj mali odmak od svog uobičajenog sounda duguje između ostalih i glazbenicima koji su radili i s Beyonce, Jay Z-jem, Kanyeom Westom, Johnom Scofieldom i mnogim drugima.

U ovih 13 pjesama i otprilike 45 minuta glazbe dobili smo obilje zadovoljstava i nakon ovoga teško nam je uopće i nagađati što bi moglo slijediti u nastavku. Jedino što se nadamo jest da bi nas napokon, nakon dugo vremena, mogao posjetiti na nekoj od svojih sljedećih turneja jer bi svakako bio veliki izazov i zadovoljstvo ovo čuti i uživo.

A do tada, na njegovo pitanje “Who’s with me?” iz pjesme “Corporation”, mi znamo odgovor – WE ARE.

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5