IZVJEŠĆE/FOTO: Ana & The Changes mali pogon Tvornice pretvorili u meku melankolije i psihodelije
30. ožujka 2018.
Nikola Knežević (1449 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Ana & The Changes mali pogon Tvornice pretvorili u meku melankolije i psihodelije

The Changes zato što na svakom koncertu imaju drugi naziv, a Ana & The Changes zato što zajedno čine spoj sanjivog popa, melankoličnog i psihodeličnog zvuka, te u navratima jazz fusiona koji će u vama izazvati raznolike emocije.

U Zagreb je ova najveća regionalna kantautorica (a što je više puta dokazala i na ovom koncertu), Ana Ćurčin, došla na krilima iznimno uspješnog debi albuma “Sketches of Belonging”, ali i nove glazbe koju je već s bendom počela raditi. Ovog proljeća snimaju novi studijski album, a kako se priroda budi tako se budi i njihova želja za stvaranjem. A stvoriti znaju i to kako, svjetski, ali i intimni, emotivni i energični zvuk kakvog rijetko možemo čuti na našim prostorima. Ono što su u Hrvatskoj Irena Žilić i Lovely Quinces, to je u Srbiji Ana Ćurčin, ali sve u jednom. Nježna kao Irena i energična kao Dunja. Neću previše uspoređivati, nego sam htio predočiti u vašim glavama tko su i što Ana i njezini The Changes.

Zna nastupati solo, ali zna i s bendom. U dvije verzije, više naginjući na ovu potonju, predstavila se u malom pogonu Tvornice kulture u četvrtak, 29. ožujka. Slučajno se dogodilo da u isto vrijeme na drugom dijelu grada nastupaju Stray Dogg, tako da se Ana potrudila da ranije počne s koncertom kako bi ljudi mogli otići i na drugi nastup. To je naravno smanjilo broj ljudi koji su došli u Tvornicu, ali nije umanjilo perfekciju njezine/njihove interpretacije. Kolegijalno od nje, koja je btw nakon svojeg nastupa “odletjela” do Vintagea ne bi li podržala svoje prijatelje. Podsjetimo, Ana je surađivala već s Dukatom Strajnićem iz Stray Dogga, tako da obostrana ljubav, glazbena i prijateljska već od ranije postoji. Baš kao i između hrvatske i srbijanske kantautorske scene. Nije ni čudo da je naša Zvonka Obajdin posudila dodatnu gitaru Ani za nastup u Tvornici.

Ana & Radnici, kako se zvao bend isključivo za ovu prigodu (Marko Benini na bubnjevima, Goran Antović na klavijaturama i Marko Cvetković na basu), otvorili su koncert predivnom “Cut Loose” sa spomenutog albuma, zatim meni jednom od najdražih pjesama, “Remain Calm”, a potom su izveli i jednu potpuno novu, “You Said”. Naglasila je na početku koncerta da će izvesti i nekoliko novih stvari koje će se naći na novom studijskom albumu. Prilikom izvedbe pjesme “Keep Quiet” simpatično je istaknula da je poznata kao velika kukavica, što je bila i inspiracija za pisanje ove stvari. Tekst ide ovako: “If I keep it quiet it’s to ease up the chase. I hope you know that way I said what I want, I still didn’t change, I know what I want”…nakon čega se prelijeva iz melankolije u predivnu melodiju koja osvaja na prvu. To mogu reći i za sve ostale pjesmee na ovom koncertu, ne samo lagane, nego i one bržeg ritma. A koliko glazbenici na pozornici uživaju dokazuju često zatvorene oči prilikom dodira svake tipke, trzanja svake žice, lupanja palicama po bubnju. Zatvorenih očiju je i publika odletjela u neki drugi svijet, bajkoviti, ljepši, manje stresan.

Polako se ubrzavao ritam, uslijedila je “Princess”, a potom i “Expectations” gdje su pozvali publiku da bude peti instrument. Pucketanje prstiju u ritmu stvorilo je jedan poseban trenutak koji se s vremenom pretvorio i u psihodeliju. Ana tijekom cijelog koncerta pokazuje koliko ima predivan i nježan glas, ali i energičan u žešćim segmentima pjesama od kojeg vam prođu trnci kroz tijelo. Moram pohvaliti glazbenike, tj. Radnike, koji su vrhunski odradili cijelu gažu, posebno Gorana na klavijaturama koji je koristio i Korg nanoKONTROL te stvarao poseban ugođaj, na trenutke ambijentalan s delay echo efektom iskorištavajući pri tome i loop metode.

Uslijedile su pjesme “Can I” i “I Turned 30 Yesterday” za koju Ana kaže da više i nije toliko aktualna jer je trideseta već izmaknula, ali i naglasila da je to desetljeće puno bolje od dvadesetih. Potom slijede “Anxiety” i “I Can’t” s otapajućim ambijentalnim tonovima koji su izlazili iz syntha, da bi zatim izvela još jednu pjesmu s debi albuma, “Someday”, ali i potpuno novu “Beneath My Lungs” koju je napisala proteklog prosinca.
U određenim dijelovima koncerta stvarno je cijela atmosfera zvučala kao da smo u jazz klubu i slušamo jazz fusion. Svaka pjesma ima svoju priču iza sebe, a jednu iznimno posebnu je ispričala prije nego što je izvela “Take My Hand”. U pitanju je stvar koja je napisana za potrebe kompilacije koja će biti objavljena u sklopu video igrice za iPhone koju radi jedan njezin prijatelj. Igrica se zove “Golf Club Wasteland” i govori o tome kako su samo bogataši uspjeli napustiti zemaljsku kuglu i preselili se na Mars, ali s obzirom da tamo nema prekrasnih livada kao na našoj Zemlji, povremeno se vraćaju kako bi odigrali koju partiju golfa. Predivna i dosta emotivna pjesma koja je stvorila posebnu atmosferu na koncertu.
Pjesmu “Alone” je htjela izvesti s ekipom iz Stray Dogga, no netko joj je doviknuo da su prije par minuta otišli kako bi nastupali na vlastitom koncertu. No, ipak je odsvirana “Alone”, a za kraj i “Stay With Me”. No, to nije bio pravi kraj. Publika je tražila još ovih predivnih melodija i dobila dva bisa, prvo jedan energični s “Unknown” i finišom koji je u publici izazvao želju za produljenjem ovog druženja četvrtkom navečer. Apsolutni kraj je bila izvedba pjesme “Silence” solo na gitari da bi se u drugom dijelu priključio klavijaturist i svojom genijalnošću stavio točku na “i” cijelog koncerta.

Iako je u malom pogonu Tvornice kulture bilo manje od sto ljudi, ovo je u konačnici ispao jedan od najzanimljivijih i najboljih malih koncerata na kojima sam bio u zadnje vrijeme. Nadam se da nećemo dugo čekati na novi posjet Ane Ćurčin i njezinih Radnika Hrvatskoj, Zagrebu ili bilo kojem drugom gradu. Od prve do zadnje minute potvrdila je svoju poziciju na samom tronu regionalne kantautorske scene. A što se tiče mene, dugo će trajati sjećanje na ovaj susret.

Foto: Nikola Knežević