IZVJEŠĆE: Disciplin A Kitschme u Đakovu – buka je u modi u Slavoniji
21. travnja 2018.
Boris Abramović (86 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE: Disciplin A Kitschme u Đakovu – buka je u modi u Slavoniji

Kada Disciplin A Kitschme napuni Tvornicu kulture u Zagrebu to je normalna stvar, ali kada napuni mali klub u Slavoniji to je već “svaka čast“.

Toliko mladih ljudi, koji su potencijalna publika ovoga, a i ovakvih bendova, su već napustili tu Slavoniju i otišli u neka svoja nova iskušenja da je već za svaku pohvalu hrabrost i trud onoga tko je organizirao dolazak i svirku Discipline te pokušaj da se i u ovom kraju kako tako održi ovakav vid kulture i zabave. Kao i svagdje drugdje i ovdje pušu neki novi vjetrovi među mladim ljudima koji su, kako kaže jedan od stihova novog albuma Discipline (“Opet“), “…zaboravili rokenrol i otišli u shoping mall…“, ali ovaj put je na lice mjesta stigao Zeleni Zub da ispravi stvar i jednu običnu večer u Slavoniji učinio fantastičnom.

Dočekao je Disciplinu u Đakovu pun klub ljudi koji su došli sa svih strana, vjerojatno iz kruga promjera stotinjak kilometara jer ovakva prilika se ne događa često, a kada se dogodi onda se ne smije propustiti. Svirati pred punim klubom u malom mjestu je čak i veći izazov nego svirati u na primjer toj Tvornici jer će se tamo ipak naći i određeni broj posvuduša (muških i ženskih) koji su došli tek tako, a ovdje mi se čini da je publika ipak bila “kvalitetnija“ te da su osim lokalnih fanova do Đakova potegnuli samo oni koji stvarno vole ono što Koja radi sve ove godine. I svima njima Disciplin A Kitschme se odužila na najbolji mogući način, dvosatnom svirkom bez maltene sekunde stajanja, od same uvodne “Spas je fonk“ s novog albuma “Opet“ pa do samoga kraja koncerta.

A u tih dva sata dobili smo jedan party koji ćemo još dugo pamtiti i u kojemu smo se naslušali i funka, i punka, i noisea, i junglea, i drum’n’bassa, i još puno toga, a sve to podebljano teškom distorzijom Kojinog legendarnog Rickenbacker basa i hrpe pedala na čelu s kraljicom, wah-wah pedalom, koja mu je u neku ruku i zaštitni znak, kao što je uostalom bila i Jimiju Hendrixu čija je muzika u korijenu svega onoga što Koja svih ovih godina radi. A Koja s ovim bandom to “radi“ već evo trideset sedam godina, i na ovome nastupu su napravili ali presjek svoje karijere s naglaskom na nove albume, jer Koja ipak nije tip koji se previše okreće iza sebe i gleda “što je bilo“, već je uvijek uzimao najbolje od onoga “što je bilo“, radio nešto novo i gledao unaprijed, “što će biti“.

Ovaj put u Đakovu su došli kao trio, pjevačice Manje nije bilo, ali i u tom sastavu su uspjeli dobiti zvuk koji je ispunio cijeli klub. Uz Koju i bubnjara bio je tu i sada već stalni član banda, susjed iz Vinkovaca, Igor Djeke koji je svojim frenetičnim sviranjem usne harmonike pojačavao i podebljavao već uveliko masni zvuk koji band proizvodi. A sve to je podloga za stihove koji se tako možda ne bi trebali ni zvati, nego su to više parole koje kroz sve ove godine Koja uzvikuje i koje su unatoč svojoj minimalistici toliko jake da poruke koje prenose ostaju i odzvanjaju još dugo.

Još od dana genijalnog Šarla Akrobate i nezaboravnog, a možda proročanskog i ponajboljeg Kojinog stiha “Niko kao ja“, preko, za ono vrijeme vrlo hrabrog, “Malog čoveka“ koji je želio preko crte, a nije smio, pa sve do današnjih, ne bih rekao vapaja nego prije naredbi “Neukusu treba reći NE, bilo kada ili bilo gde..!..“ koji je u glas pjevao cijeli klub; Koja je odgojio jednu generaciju koja će uvijek biti urbana i koja je u stanju neukusu reći – NE.

Dva sata svirke i dva petnaestominutna bisa u malom klubu dokazuju da Disciplin A Kitschme i dalje svoj rad doživljavaju vrlo ozbiljno, a na licu mjesta (i na Kojinom licu) smo se uvjerili da i dalje imaju volje i uživaju u svemu tome.

“Ako imaš problem,
nedostatak volje,
onda slušaj ovo,
i sve će biti bolje…
samo disciplina,
pokazuje ti put,
samo disciplina,
čuva tvoj um..!..“

Za sam kraj ostavili su “Buka je u modi“ i klub je “poludio“, a Koja je vidno zadovoljan samo rekao – “zovite nas opet, doći ćemo”.

Još jednom na kraju trebamo spomenuti hrabre organizatore ovoga događaja i zahvaliti im što su nam priuštili ovu fantastičnu večer.

Foto: Tin Bedenko (arhiva)