Christopher Johnsson (Therion) za MB: “Najveći izazov kod skladanja je taj da ne možeš raditi glazbu koju voliš”
26. travnja 2018.
Helena Ernoić (34 Članci)
Podijeli

Christopher Johnsson (Therion) za MB: “Najveći izazov kod skladanja je taj da ne možeš raditi glazbu koju voliš”

Osnovani davne 1988. godine, Therion je svoju karijeru započeo kao death metal band, da bi na svom putu pravac usmjerio prema symphonic metalu, a danas su bend koji je objavio operni rock mjuzikl naziva “The Beloved Antichrist”, koji je inspiriran filozofom Vladimirom Solovyovom.

Osim što se djelo našlo na CD-u, njegovo uprizorenje je namjenjeno i kazališnoj izvedbi. Obzirom da je Therion na aktualnoj turneji posjetio i Zagreb, imali smo prilike sjest i popričati s osnivačem benda Christofer Johnssonom. Christofer je napisao mnoge pjesme, pa tako i one za aktualni album, što nam je omogućilo dobiti uvid u sve što se krije iza The Beloved Antichrist.

Lijepo vas je vidjeti u Hrvatskoj nakon 10 godina, doista je puno prošlo. Jeste li uzbuđeni?

Razlog zašto nismo ovdje svirali u posljednjih 10 godina je taj da kad radiš turneju, ne sviraš svugdje gdje dobiješ ponudu. Za vikende bookiraš nastupe koji su najbolje plaćeni, a onda ih pokušaš povezati u nekakvu rutu. Normalno se radi od oko 35 koncerata. Bookeri tu vide samo novac. Ne će dogovoriti koncert jer je tu dobra publika, već zato što je dobro plaćeno. A Balkan baš i nije konkurentan. Zato na posljednjih nekoliko turneja nije bilo nastupa na području Balkana.

Puno je koncerata na turneji. Jeste li imali neke posebne pripreme za nju ili ste samo puno vježbali?

To je uobičajena turneja u okviru novog izdanja. Odnosno, novo izdanje nije novi album već je mjuzikl koji ćemo uprizoriti na pozornici. Kao Phantom of the opera, Jesus Christ Superstar. Sada samo želimo napraviti turneju na kojoj ćemo svirati nešto novih pjesama, nekoliko starih…

Idemo se vratiti 15 godina u prošlost. Kako to da si odlučio napisati operu i zašto baš Solovjev?

Pa… ne znam. Kombinirao sam metal s klasičnom glazbom i mislim da mi je trebao izazov. Prvobitno nisam uspio. Kada pišeš operu, što je dugačka priča, moraš koristiti recitative. A to znači kombinirati govor i pjevanje. I to je način kako da se radnja pomjera naprijed. Jer ako pjevaš lijepe melodije, jako dugo treba da ispričaš priču.

Što ti je bio najveći izazov u tom procesu skladanja? Transkripcija za svaki instrument ili pogoditi pravu glazbu za određenu scenu?

Izazov je taj da ne možeš raditi glazbu koju voliš. Uobičajeno je da ako nešto snimaš, to voliš, pjesme ti se sviđaju… Jednostavno to snimiš i objaviš. Jednostavno je. No, ako ćeš pisati mjuzikl ili operu, imaš scenu gdje se nešto događa i moraš naći prikladnu glazbu za to. Ako imaš ljubavnu scenu, ne možeš napraviti nešto agresivno, moraš imati nježnu glazbu. To je kao film. Kad imaš soundtrack, glazba odražava ono što se događa u filmu. Još je teže kada radiš mjuzikl, jer glazba mora pratiti ono što se događa, ali si također glazbeno ograničen prema tim ulogama. Primjerice, ako je monolog u pitanju, onda moraš skladati za taj glas. Ako je dijalog u pitanju, onda moraš prilagodit glazbu za te glasove, nemaš izbora. Moraš se držati unutar okvira koji je ranije postavljen.

U priči se pojavljuje 29 uloga. Je li bilo zbunjujuće pratiti svaku od njih? Veliki je posao napisati operu.

To nije bio veliki problem. Najveći problem je bio, odnosno izazov, napisati glazbu za pojedini prizor, druga stvar je bila količina svega. Imamo snimljenog materijala od tri i pol sata, to je ekvivalent četiri albuma. Tehnički, snimili smo materijal za četiri albuma. I to je ludo. Nikad više to ne ću ponoviti. Zapravo smo snimili četiri sata glazbe, ali sam shvatio da je previše. Ne funkcionira. Zato smo skratili na tri i pol, što smo snimili. Kada sam slušao miks, shvatio sam da je i dalje predugo. Zbog toga je skraćeno na tri sata i četiri minute, to je kao “directors cut”. Za scensku verziju ćemo morati skratit na nekih dva sata i 25 minuta. To je najviše što mogu skratiti, a da ne uništim priču. Jer ljudi ne će imati strpljenja. 

Čitaš li puno? Koji su ti omiljeni pisci? Možda nam nešto možeš preporučiti?

Ne čitam puno fikciju. Volim Hermanna Hessea i neke ruske autore.

Na samom početku, pola ideje je bazirano na Slovojevoj priči. U kojem trenutku si sve počeo oblikovati u “Therion operu”? Koji su to novi elementi koje si ukomponirao u ono što danas slušamo?

Na početku sam htio nešto jednostavno, trebao sam neku mračnu temu. Čak i da sam napravio jednu ili dvije scene, nisam mogao napraviti da je sve ljubavna priča ili nešto slično, jer to nije tip glazbe kakvu skladam. Trebao sam nešto mračno i pomislio sam kako je kratka priča o antikristu savršena. Klasičan lik temeljen na klasičnoj literaturi, ali je istovremeno nešto mračno što nam odgovara. No kada sam počeo raditi na priči, shvatio sam da nema ženskih likova. To bi bilo poprilično dosadno. Dosadno u glazbenom smislu, ali i kada je dinamika u pitanju. I početak priče je kao da su dvije radnje u pitanju, nema veze s onim što se kasnije događa. Osjetio sam kako se radi o dvije različite stvari i nije nužno potrebno za glavnu priču. Čak i kad bi se sve pretvorilo u film, moglo bi sadržavati impresivne ratne scene, ali početi operu s puno takvih prizora ne bi bilo dobro kazališno djelo. Samo kaotično i skupo. Povrh toga, sva ta geo-politička situacija je apsolutno nebitna danas.

Hoćeš li možda raditi glazbu inspiriranu slavenskom mitologijom?

Ne znam. Nikad ne planiramo što ćemo raditi. Jednostavno kad završimo s jednim albumom ili projektom, razmislimo što je ispravno iduće za napravit. Ne volim planirati. Jer sve traje toliko dugo i nikad ne znaš o čemu ćeš razmišljati za nekoliko godina. Isto je i s ovom operom. Mislio sam da će trajati maksimalno dva sata, a na kraju smo napisali četiri sata. Najbolje je pustiti i vidjeti gdje će te rad odvesti.

Dok si pisao ovo djelo, jesi li možda slušao neke druge rock/metal opere kao inspiraciju? Jesi li možda čuo za hrvatsku rock operu Gubec Beg?

Na žalost, ne. Gledao sam samo dvije rock opere. Jedna je bila Jesus Christ Superstar, gledao sam ju prije puno godina kada me mama odvela. To mi je dalo nešto inspiracije i utisak kako bi sve trebalo izgledati. I vidio sam Rock of Ages, jer je naš pjevač sudjelovao u njoj. Ali to je drugačiji tip rock opere. Mislim da sam najviše inspiracije dobio od Prokofieve opere The Fiery Angel. Glazbeno je daleko od njegovog najboljeg djela, ali postava na pozornici je jedna od najboljih koje sam vidio. Vizualno je fantastična opera. Gledao sam ju dva puta i totalno sam se naježio.