RECENZIJA: John Krasinski: “A Quiet Place” – film koji ne treba gledati (sâm)!
Horor/triler koji se najavljivao kao film koji se ne treba gledati sâm jer sadržava scene koje će vam utjerati strah u kosti ili ostaviti bez daha.
Glumac za kojeg nisam niti znao da je redatelj, John Krasinski, slavu je stekao serijom “U uredu”, a u ovom filmu, osim glavne uloge, stoji iza scenarija (uz Scotta Becka i Bryana Woodsa) te režije. S obzirom da nije stvarno u redu prepustiti vam da potratite sat i pol svojeg života uzalud, neću biti previše tajanstven oko filma. Riječ je o više trileru nego hororu koji prati priču jedne tipične američke obitelji u postapokaliptičnom vremenu. Ako se ne varam, riječ je o 2020. godini u kojoj je civilizacija spala na samo šačicu ljudi, a planet su preuzela, najvjerojatnije, izvanzemaljska bića, iako to nije pojašnjeno u filmu niti kako je došlo do toga. Ta bića imaju ekstreman sluh pa čuju i najmanja šaputanja ili koraka i ako se zeznete i stvorite malu buku, bivate pojedeni/uništeni. Gdje god se nalazili i gdje god to biće bilo. Dotrčat će za nekoliko sekundi i možete se oprostiti od života. Za čudo, izgleda da su slijepi.
472. je dan života u postapokaliptično vrijeme gdje svi pokušavaju biti tihi kako bi ostali na životu. Iskreno, jako mi je blijeda ta priča i ako samo malo zamozgaš skužit ćeš da nije utemeljena. Glavna pitanja se postavljaju – kako su 472 dana uspjeli biti tihi kada imaju troje malodobne djece i kako je to supruga zatrudnila u tišini. Kako kuhati i peći hranu, ako moraš biti tih, a preživio si već 472 dana. Kako ići na wc i biti tih, a preživio si 472 dana. Jako blijedo i naivno. Kao i svaki drugi klasični horor. Važna je onomatopeja od koje će vam se dići želudac. Svakako treba reći da je sve dobro od filma stavljeno u trailer od 2 minute, tako da nećete ništa propustiti ako ne budete gledali film.
Supruzi se približava termin rođenja, a to znači i da se približava smrt jer kako biti tih i roditi. Nemoguće! Ali oni se opet bore za život i trude se da ne ispuste nikakav zvuk. S obzirom da je jedno dijete nijemo i gluho, otac pokušava s onom preostalom tehnologijoom na zemaljskoj kugli olakšati joj teške dane i napraviti slušni aparatić kako bi mogla čuti barem neke zvukove. Ujedno pokušava doprijeti radio signalom do neke druge civilizacije, ali to je nemoguće. Kasnije se ispostavlja da je dijete ključno u priči jer frekvencija koju odašilje aparatić je i najveće oružje protiv te nemani. No, nije i jedino. Može ga se i puškom ubiti, ali to smo skužili tek na kraju filma. Puška stvara, vjerovali ili ne, malo jači zvuk pa i kada ubiješ tu jednu neman, po tebe dolazi njih novih, barem desetak, ako sam dobro primijetio. Zanimljivo, kako to da prije nije došlo njih desetak nego samo jedno. Ali dobro, to je samo još jedno od pitanja koja se postavljaju, a na koje nema pravog odgovora.
Inače nisam ljubitelj horora, pogotovo ne ovakvih jer smatram da horor film ne mora nužno značiti i da netko izvanzemaljsko biće dolazi na naš planet i ubija sve redom. Puno je drugačijih načina na koji se može napraviti horor. Recimo, opet se vraćam na seriju “Black Mirror”. Zbog svoje surovosti i nadrealne realnosti, ta serija je najbolji horor koji sam ikad gledao. Ali to je opet druga priča.
Krasinskog ne mogu previše ozbiljno shvatiti nakon serije “U uredu”, iako je dobro odglumio, no najviše mi se svidjela interpretacija odlične Emily Blunt ili male gluhe i nijeme djevojčice koju glumi Millicent Simmonds.
Film kao film, blijed, dosadan, definitivno tih, s vrlo malo glazbe i nimalo napet. Kad misliš da ne može gore, najavljen je i nastavak. Pogledajte ako želite, s nekim, sami ili bez ikoga, čak i bez sebe, svejedno, doživljaj će biti isti, pa čak grickali kokice ili ne. Kužite? “A Quiet Place”/”Mjesto tišine”.
