RECENZIJA: Vojko V – “Vojko” – pasta al dente
28. svibnja 2018.
Music Box (3645 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Vojko V – “Vojko” – pasta al dente

Nakon prvog singla “Zovi čovika” znalo se da će Vojko V napraviti nešto iznimno, ali da će to doći do takvih razina da ga na Zagreb Beer Festu gleda oko 10 tisuća posjetitelja, nitko nije niti sanjao.

“Zovi čovika” je bio sam početak priče zvane Vojko, a koju su savršeno nastavili “Pasta Italiana” feat. Krešo Bengalka & Tonči Huljić, te aktualni singl “Ne može”. Oko svake ove pjesme digla se enormna popularnost da su ga mnogi počeli i citirati na društvenim mrežama, najviše zbog dvije riječi – “ne može”, koje su postale sigurno najpopularniji hashtag u Hrvatskoj. Je li doista pasta italiana skuhana al dente, je li Vojko V taj čovik i može li on doista svim glazbenim trendovima u Hrvatskoj reći – NE MOŽE?

I Dječaci i Kiša metaka, čiji je član i Vojko, uvijek su bili onaj poseban kamenčić među hrpom njih na hrvatskoj i regionalnoj rap sceni, ali ono što je Vojko napravio kao solo umjetnik i to s debi albumom je nešto najinovativnije što je hrvatska glazbena scena općenito imala zadnjih godina, a što nikako nije mogla niti očekivati, niti predvidjeti. Prvi je urbani glazbenik koji je ugostio Tončija Huljića, a da ga nitko nije popljuvao i hejtao, prvi je hrvatski glazbenik općenito koji je semplirao najomraženiju pjevačicu u Hrvata, Cecu Ražnatović, a da mu nitko nije to sputavao. Inovativan i glazbeno i lirično, a s druge strane iskren i bez pretjerivanja.

Za više od pola albuma “Vojko” se može reći da ima pjesme koje su bile ili će biti ili mogu biti hitovi. Osim spomenutih i već objavljenih singlova, “Zovi čovika”, “Pasta Italiana” i “Ne može”, pjesme poput “Kako to” ili “Ceca u Parizu” već su došle do širih masa i postale hitovi među publikom. Bolje je opisao Balkan i od legendarnog Ramba Amadeusa:

“Slušam pjesme sa decenije, Dragane moj na repeat
ispadam kroz prozor auta ka u Betmenu Ledger Heath.
Vojko heat, Vojko heat 39,2.
na popisu za Cecin koncert podcrtan sam duplo ja.
Ovaj beat je teški Pariz, cili Pariz je teški Balkan…
…Cecin koncert privlači nas kao komarce žarulja Osram
izgorićemo svi kada dođemo blizu.
200 na sat na autocesti, 200 crta u nizu
Vikler izvadi osobnu, Vojko izvadi vizu
večeras koncert desetljeća Ceca u Parizu.”

Ono što me se još dojmilo na ovom albumu je repanje izvan tempa, što je doista teško i zahtjevno, a ako ne vjerujete pokušajte sami i vidjet ćete da ćete se izgubiti već na prvom lajnu. Koristi često i auto tune, sprda se današnjem trendu koji je zahvatio cijelu regiju, a nastavno na tezu da ne moraš biti dobar pjevač da bi uspio. Pogotovo je prisutan u pop glazbi, kako neki kažu, za one koji izgledaju bolje nego što zvuče. Čuli smo ga kod “Believe” svjetske zvijezde Cher, a danas ga također osjetimo, manje u svijetu, više na Balkanu.

Teme pjesama su šarolike, a osim čovika (dilera), tjestenine i negativnog odgovora namijenjenog onima koji nas žele na bilo koji način sjebat, tu su i sredstva za čišćenje, smeđa nakupina vitamina zvana govno, hip hop, ali i mračne misli poput one u pjesmi “Marjan” koja drugi dio albuma zahvaća sivilom, ozbiljnim društvenim problemima. Što bi rekao Krešo Bengalka – “Split ZOO”:

“Uzimaš mi ruke pa ih stavljaš oko vrata
pokušavaš reć’ volim te, al’ nestaje ti zraka.
Za našu ljubav ne bi znao nitko
da nisam bio linguza i zakopa te plitko.
Ti si tip žene što uživa bit žrtva
mi postali smo dobar par sada kad si mrtva”

Njegova glazba (iza koje opet stoji Vojko) i tekstovi nisu samo psovke, kako inače često needucirana publika zna opisivati rap glazbu. Ne, njegovi tekstovi su inteligentni, britki, sirovi, iskreni i brutalni, a vokabular i smisao za spajanje nespojivog iznimno široki. Slikovito rečeno – ide do kosti.

Uspješno je spojio i klasičnu glazbu s rapom u pjesmi “Bach”, ne samo glazbeno, nego i tekstualno:

“Čekaj, uspori malo, polako, piano, pianissimo, staccato, portamento, glissando, legando, staccato, appregiatto, fumante, calzone, groziosso – vivo. C-mol, switch, G-mol, forte, fortissimo…”

Na albumu je ugostio standardnu rap ekipu, kolege Krešu Bengalku, Vuka Oreba, Antonija Makinju, Sky Wikluha, Stipu Srdelu koji ima najsmješniji freestyle u intru pjesme “Machare” te Živca Maradona. Svi su oni dali svoj doprinos kako bi ovaj uradak bio što zanimljiviji slušatelju. Doista, ne postoji niti jedan trenutak za kojeg bih mogao reći da je dosadan, monoton ili nedovoljno kvalitetan. Vojku V je bez pretjerivanja kašika pala u med i mogu sa sigurnošću reći da je trenutno najpopularniji reper u Hrvatskoj, čak i od Tramovaca čiji povratak na scenu više nije vijest broj jedan.

Vojko je novi Bach, jedan od najvećih svojeg doba, a kako su i Bachova djela intelektualno duboka, tehnički zahtjevna i umjetnički dovedena do perfekcije, tako se može opisati i Vojkov uradak za kojeg se nadamo da će poput djela njemačkog skladatelja poslužiti kao inspiracija mnogima. Ali ako Vojko kaže NE MOŽE, tko smo mi da proturječimo čoviku!

Foto: Manuel Perlić

Ocjena
5 out of 5

5

Izvrsno
5 out of 5