Intervju s kantautorom Jamesom Walkerom: “Hrvati su optimističniji od Britanaca, mi mislimo da smo najgori u svemu”
22. lipnja 2018.
Nikola Knežević (1691 Članci)
Podijeli

Intervju s kantautorom Jamesom Walkerom: “Hrvati su optimističniji od Britanaca, mi mislimo da smo najgori u svemu”

Još jedan Exposure Music Festival je iza nas, a ispred nas je nekoliko intervjua koje smo snimili na festivalu i koje ćemo spontano objavljivati u narednim danima.

Jedno od najzanimljivijih i novih imena na Exposureu je Britanac (iz Brightona) James Walker koji trenutno živi u Grazu, multiinstrumentalist je i prije nego što je počeo raditi na vlastitoj glazbi dugo godina je bio session glazbenik. Pravi melankolični ugođaj pružio je na jednoj od pozornica u Velikoj Gorici, a kao osoba je iznimno ugodan za razgovor i raspravu o glazbi, iskustvima i utjecajima.

Ovo je tvoj prvi posjet Hrvatskoj?
Da, došao sam ovvdje dan prije festivala, odsjeo sam u Zagrebu, malo smo obišli grad, popili nekoliko pića i stvarno je ovdje lijepo.

Što misliš o ovom festivalu, dosta je jedinstven, je li tako?
Ovdje je kao nigdje drugdje gdje sam bio, osam pozornica je u krugu oko sound deska. Ovo nikada nisam vidio do sada. Publika se pomiče sa svakim nastupom kantautora, svatko izvodi jednu pjesmu i tako u krug sveukupno 5 puta. Jedinstveni koncept sigurno, a i zvuči odlično, što je najvažnije.

Šteta što nije došlo puno publike, nažalost. Možda je kiša kriva, ali je svakako atmosfera bila super.
Svakako, uvijek je kiša ili nešto drugo. Za festival uvijek treba imati vremena i strpljenja, treba proći jedno vrijeme da izraste u nešto što ste prvotno planirali. Tako smo i mi bili jednom u Connecticutu, snimali ploču, te nastupili na jednom ovakvom prostoru. Ovdje je u Hrvatskoj bilo 50-ak ljudi i to je za sada u redu, ali uspjeh tek treba doći. Doći će. Atmosfera na Exposureu je dobra, organizatori znaju što rade, sigurno će rasti.

Kako si saznao za festival?
Doug Andrews je kriv. Poslao mi je e-mail o fetivalu. Prije toga sam mu javio da sam došao živjeti s partnerom u Graz, a on živi u Beču. Predložio sam da nešto uradimo vezano uz glazbu. Tada mi je rekao da postoji festival u Hrvatskoj koji je tek otvorio natječaj i da se prijavim, pošaljem EP ili nešto. Organizatori su rekli da se svakako raduju dolasku, ali ne znaju koliko to košta jer ne mogu priuštiti neki veliki novac. Kad sam poslao troškovnik rekli su da je to previše i da ne mogu toliko novca izdvojiti jer je u pitanju nezavisni festival koji tek raste i ima mali budžet. Ali smo kasnije razgovarali, pregovarali i sve dogovorili, pronašli smo kompromis kako bi svi zajedno uživali. Ovdje je tako lijepo, ranč je jako ugodan kao i ljudi. Mjesto na kojem zaista možeš uživati.

Kako bi opisao svoju glazbu?
Moja Instagram biografija kaže sad boy folk-pop glazbenik, ali osjećam da je nekako melankoličan singer/songwriter indie-folk, odnosno glazba koja je inspirana Sufjanom Stevensom, Damienom Ricem, Tigers Jaw i sličnima.

Koliko si dugo u glazbi?
10 godina, ali ovaj projekt je lansiran u listopadu. Do tada sam dugo bio session glazbenik. Tada sam izbacio prvi album, bio sam vrlo sretan zahvaljujući prijatelju koji vodi YouTube kanal gdje je bilo 8 do 10 milijuna streamova na album, dok je na Spotifyju bilo oko pola milijuna do sada. Dosta uspješno lansiranje. Zajedno nastupam s Adamom Barnesom, surađujem s takvim ljudima tijekom godina. Nadam se da će i Hrvatska biti zemlja koju ću više puta posjetiti. Sad sam makar blizu, Austrija je tu.

Jesi li otkrio koju hrvatsku glazbu ili glazbenike?
Ne, nisam niti jedan dio otkrio, ne još. Trebao bih, čekam preporuke. Ne znam odakle početi. Sad sam na Exposureu otkrio glazbu na hrvatskom i bugarskom jeziku, nešto što nisam do sada čuo.

Hrvatska je mala zemlja, ali uvijek znamo reći kako imamo najbolje glazbenike, najbolje sportaše, sve najbolje. Dosta smo optimistični nego što stvarno jesmo (smijeh)
Definitivno ste optimističniji od Britanaca (smijeh). Mi smo najgori u svemu, tako barem mislimo. Imamo najusranije vrijeme i najusranije gradove (smijeh).

I usrano vrijeme je ovdje sada (smijeh).
Da, donio sam ga sa sobom (smijeh). Tako je, imamo dovoljno kiše da sve izgleda prirodno. Protekli vikend je bilo 35 stupnjeva, tako da sam sve uništio kad sam došao kod vas.

James Walker na Exposure Music Festivalu u Velikoj Gorici (Foto: Nikola Knežević)

Znaš li bilo što o Hrvatskoj?
Iskreno, ne puno. Živio sam s jednim likom iz Hrvatske, odnosno Zagreba. Tada sam bio u Brightonu. I to je to, osim njega koji mi je pokazao fotografije gdje je sve bio nisam ništa vidio. Nisam puno naučio, kao niti iskusio. No to će se promijeniti, siguran sam. Ovo je jedno od onih mjesta za koje nisam imao sreće da ih posjetim.

Kakva je situacija s glazbom izvan Hrvatske, mislim na kantautore. Imate li vi ovakvih festivala koji promoviraju ovakvu vrstu glazbe?
Da, na neki način. Ima nezavisnih festivala poput Songbirda u Nizozemskoj, moji prijatelji su bili dio njega godinama. Ima i u Britaniji toga dosta, čak se i pretjeruje, postoji singer/songwriter i folk festivala skoro svaki vikend u svakom gradu. Lijepo je sve to iskusiti, ali je lijepo vidjeti da mnoge zemlje u Europi ujedinjuju nezavisne umjetnike, podržavaju ih i promoviraju. To je nešto što se razlikuje od Britanije jer su kod nas svi singeri i songwriteri, odnosno glazbenici, ali zato nema pravih fondova koji bi promovirali male i mlade umjetnike. Nego se samo podržavaju oni koji su već nešto postigli. To je malo bizarna situacija za one koji tek trebaju biti otkriveni. Ne znam puno o Hrvatskoj, ali države poput Nizozemske, Njemačke i Austrije su bile vrlo ljubazne prema meni zadnjih godina, te dobre u prihvaćanju scene koja otkriva nove talente. Postoji jedno mjesto u sjevernoj Nizozemskoj gdje su ljudi zauzeli i obnovili 8 piratskih brodova koji plove sitnim otocima oko Nizozemske i organiziraju 19 različitih događanja. Populacija tih otoka je oko 2 tisuće, a nas 150 umjetnika je  tamo bilo. Tijekom dana nastupamo na više događanja, razmjenjujemo iskustva, zamjenjujemo se na pozornicama. Sve je besplatno, dobijemo malo novca za pokrivanje troškova za gorivo i besplatni smještaj. Prošle godine smo bili tamo, mnogi moji prijatelji i ja smo oduševljeni takvom idejom. Divno iskustvo. Takvih festivala ima svuda, samo ih je teško pronaći. Neke pronađeš zahvaljujući dobroj kampanji na društvenim mrežama.

Imaš li neke idole, velike glazbenike od kojih si puno toga naučio i koji te inspiriraju da stvaraš glazbu?
Uff, najteže pitanje ikada. Dosta sam se ugledao na Jeffa Buckleya u zadnje vrijeme, doduše veliku inspiraciju sam pronašao u njemu i zauvijek će imati veliki utjecaj na mene. Mislim da se dosta dobrih stvari događa na suvremenoj glazbenoj sceni. Phoebe Bridgers, Noah Gundersen, Kevin Devine, svi ti američki ljudi koji rade odličnu indie glazbu stvorili su vrlo dobru scenu. Volim male ljude s kojima radim usput. Radio sam jednu pjesmu s Josephine Zwaan koja ima zanimljivu priču iza sebe. Ona je iz Gane, ona je ganska princeza, ali živi u Nizozemskoj jer je lezbijka, odnosno jer je tamo dopušteno biti gay. Vrlo zanimljive tenzije su u pitanju o kojima voli i pisati i stvarati glazbu. Inspiriran sam i time. Potom sam inspiriran Danielom Johnstonom koji mi je vrlo drag i ima posebno mjesto u mojem srcu. Puno je glazbe koju možeš konzumirati i slušati. Nažalost, nemaš toliko vremena.

Da, glazba je doista neistraženo područje.
Točno. Također uživam u Kevinu Garrettu koji je dosta pop i mainstream, te vrlo popularan na Spotifyju. Iznenađujuće je dobar s obzirom na zvuk kojeg proizvodi. Moj zadnji singl je negdje u tom smjeru. Nova glazba na novom EP-u će biti inspirirana time. Izlazi na jesen.

Hvala ti i želim ti sretan put kući.
Hvala i tebi, uživaj.

Foto: Promo